Svečano misno slavlje euharistijskog dekanatskog kongresa dekanata Zadar-Istok u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru u subotu 2. svibnja predvodio je dr. don Ivan Bodrožić, predavač na KBF-u u Zagrebu.
„Bog nam želi darovati sebe i svoj božanski život, ali dao nam je toliko prostora da uvažava i naše darove i sposobnosti, uvažava i naše ljudsko postignuće u slobodi. Bog ne želi nasilno ulaziti u naš život, nego slobodno, da ga mi slobodno primimo. Učinimo taj korak u činu slobode – otvorimo svoje srce prema nebu, kako bi on mogao svojom božanskom snagom ući unutra, kako bi nas mogao dotaknuti, očistiti, zacijeliti, a po euharistiji i nahraniti“ potaknuo je uvodno dr. Bodrožić, čija je tema propovijedi bila ‘Obdareni Božjim životom’.
“Mi smo društvo nezasićena srca, nezasićene duše i neiživljenih ljudi. Koliko je samo praznih i gladnih, a ne nedostaje im kruha. Koliki se ne znaju zasititi, ne znaju blagovati život“ upozorio je don Ivan, dodavši kako smo do savršenstva razvili poslovne, zabavne sadržaje i tehnologiju, ali život nam ipak curi iz ruke. „Razdajemo se, mučimo i trošimo do iznemoglosti, ali nema pravih plodova od toga. Živimo u vremenu tolikih proturječja. Živimo u vremenu materijalne pretilosti, a opet smo gladni. Toliko težimo, govorimo o stjecanju, a opet nemamo i u krizi smo. Mučimo se za kruh i o kruhu govorimo, a opet smo gladni. Jedemo i sitimo se, ali nema pravog zadovoljstva. Ne zasićujemo svoju pravu glad, što god jeli. Imamo u izobilju vina i opojnih pića, toliko mladih što u krhkoj mladenačkoj dobi imaju prigodu za obijest, uslijed čega se opijaju i orgijaju, ali ne mogu utažiti žeđ za pravim životom“ upozorio je don Ivan, istaknuvši da se to događa zato što živimo, ali ne za život vječni.
„Hranimo se, ali samo za zemlju, ne za nebo. Pijemo, ali ne krv života, nego trošimo svoju krv na nešto što život nije. Često jedni drugima ‘pijemo krv’, umjesto da hranimo i pojimo jedni druge i jamčimo život svojim životom. Zato je među nas došao živi Bog, kako bi nas nahranio svojim tijelom i krvlju i obogatio nas pravim životom, vječnim i neprolaznim. Ostavio nam je sebe kako bismo imali za čim težiti. Kako bismo žudjeli za pravim vrijednostima, u njih svoj život uložili, za njih se založili. Živi Bog nam nudi svoje tijelo kao kruh života da bismo se hranili tim čistim kruhom“ poručio je don Ivan.
Vjernici trebaju svijetu posvjedočiti i čovjeku pokazati da oni koji žive od euharistije, od uskrslog Krista, ne mogu živjeti površno ni bezbožno. „Ne mogu živjeti nemarno i lijeno u odnosu na vječne vrijednosti i duhovne potrebe. Dosta je pljesnivog kruha sa smetlišta ovog svijeta u kojem tonemo u blato. Neophodno je da kršćani žarko žive žudeći za kruhom života, da svoje životne snage kanaliziraju prema tom kruhu, živom Bogu koji se za nas utjelovio i ostaje pod prilikama kruha i vina. Neophodno je da žudimo za stvarnim životom koji nam Bog daruje po tijelu i krvi svoga Sina. Tada život može ići drugim tijekom, umjesto da se troši živeći za ono što nije kruh i što pravi kruh ne daje“ poručio je don Ivan.
Upozorio je kako je postalo ugodno i popularno da u obiteljima nema mrvica za djecu, za novi život, ali ima psećih kolačića i dovoljno obilja za kućne ljubimce. „Lako dopustimo da nas drugi zavedu, uvedu u mlakost vjere i života s Bogom te ne uviđamo da smo od gospodara života postali gospodari životinja. Gospodarimo kućnim ljubimcima ili se bavimo onim što je u nama životinjsko i nisko, pa nismo gospodari, nego robovi istih, jer smo podređeni onim što je najniže u čovjeku“ upozorio je propovijednik.
Euharistijski kongres je i trenutak obnove crkvenog zajedništva i crkvene svijesti, rekao je don Ivan. „Obilje Božjeg života za kojim žeđamo daruje nam se u Crkvi i po Crkvi. Daruje se u zajedništvu vjernika u kojem se lomi i naviješta Božja riječ, u kojem se lomi euharistijski kruh, događa se u zajednici u kojoj se slavi uskrslog Gospodina“ rekao je don Ivan.
To je misno slavlje i prigoda da se vjernik preispita zašto toliki napori ostaju bez ploda. Ljudi žele obilje života i njegove blagodati, žele biti gospodari života i njime upravljati. „Međutim, kako bi se želje ostvarile na pravi način, potrebno je znati pravi postupak. Često se događa da želimo jedno, a dogodi se drugo. Umjesto upravitelja života, postajemo marionete kojima se drugi poigravaju. Umjesto obilja, ostaju nam mrvice. Umjesto bujnosti života, pustoš. Umjesto gospodara, postajemo lutke i pijuni u rukama onih koji se poigravaju našim sudbinama. Čudimo se kako smo u gubitku, manjku. Postajemo masa koju drugi oblikuju, preodgajaju, kojima drugi stvaraju potrebe, uvjetuju život, navike, zanimanja i hobije. Umjesto da imamo obilje života, u mnoge se uvukla pustoš ili su ostale mrvice, umjesto obilnog kolača koji mnogi zamišljaju“ upozorio je don Ivan.
Čovjek želi biti gospodar života, a dopušta drugima da oblikuje njegov um, mentalitet, uvjerenja i stavove. Čovjek onemogućuje Bogu pristup u svoj život, da bude Otac, vođa, učitelj.
„Ne možemo dopustiti da nam društvo daje GMO hranu. Ali, prije svega, ne možemo dopustiti da nam daje duhovnu GMO hranu, dok nadohvat ruke imamo autentičnu hranu života vječnoga. Ne možemo dopustiti da nas društvo genetski modificira, nego smo mi kao djeca Božja pozvani preobražavati društvo. To možemo ako se hranimo s Očeva stola i ako živimo kao istinska djeca Božja. Stvoreni za njega, ne možemo dopustiti da nas pretvore u tupe, apatične ljude koji ne žele živjeti pravim životom, nego mi moramo svijetu udahnjivati pravi život“ poručio je don Ivan, istaknuvši da euharistija otvara vidike. Žar za tom hranom života nas obnavlja i daje novi pogled.
„Obnovimo se tim najsvetijim darom iz Očeve ruke. Ne dopustimo svijetu da nam uzima život. Stvoreni smo da bismo imali život u sebi, a to ne možemo bez Boga. On daje moć života po svom svetom životu. Zato možemo biti gospodari svog života, ostvariti njegov smisao i doći do vječnosti – ako žeđamo za Bogom i ako ga blagujemo čistim srcem“ rekao je don Ivan, poželjevši da slavlje euharistije bude mjesto i prigoda kada oblikujemo svoje stavove temeljem Božje riječi. „Usvajajmo istine i vrijednosti kojima nas živi Bog uči na euharistijskom susretu, za stolom njegove obitelji. Neka nam nedjelja ne bude samo dan nerada i ljenčarenja, nego dan kad prekidamo s nedjelima, radi kojeg se obraćamo od grijeha i čistimo od slabosti. Neka to bude sveti Dan Gospodnji kad sebe i obitelji posvećujemo živome Bogu i Bogom živim. Prihvatimo dar euharistije kao iskaz ljubavi i života koji struji od njega. Oblikujmo po njemu sebe i obitelji“ potaknuo je don Ivan.
Bog nas nije pozvao da se hranimo samo ljudskom, tjelesnom hranom, nego da blagujemo kruh nakon kojeg se više ne umire. „Nije nas pozvao da živimo u pustoši duše i života, nego nas je pozvao na život da bi nas obdario božanskom puninom. On nam je darovao ljudski život kako bi nas obasuo svojim božanskim. Stvorio nas je sposobnima primiti njegove darove kako bi nas obdario nebeskim darom. Prihvatimo taj dar života, dar kruha nebeskog koji s neba silazi. Hranimo se euharistijom, živimo od nje i za nju, kako bismo je blagovali i u vječnosti, za stolom Očevim, na gozbi Jaganječvoj i gozbi života vječnog kojoj je predokus to zemaljsko blagovanje“ potaknuo je don Ivan, poželjevši da živi Isus u euharistiji u nama zapali žar novog života, žar prema duhovnim dobrima i vrijednostima, prema pravoj hrani i vječnom životu. Nakon mise održano je klanjanje pred Presvetim.
Don Tomislav Sikirić, dekan dekanata Zadar–Istok, istaknuo je kako prilozi vjernika s te mise idu za gradnju župne crkve bl. Alojzija Stepinca na Bilom Brigu u Zadru, za gradnju pastoralnog centra u prvoj župi u Hrvatskoj posvećenoj Stepincu. Uz domaćine sa Smiljevca, na misi su bili župnici i vjernici iz župa tog dekanata: Arbanasi, Bili Brig, Relja, Stanovi, Bibinje, Crno, Ploče i Dračevac Zadarski.
Ines Grbić
