Uskrsni ponedjeljak (Dj 2, 22-32; Ps 16, 5-11; Mt 28, 8-15)
‘Ovo znajte i riječi mi poslušajte!’
1. Današnje Matejevo izvješće donosi i opisuje dvije skupine vazmenih svjedoka koji žure u Jeruzalem: Dvije žene, Marija Magdalena i druga Marija ”u osvit prvoga dana po suboti” dođu pogledati grob. I dok su razgovarale tko će im otkotrljati teški kamen s groba, kad stigoše ugledaše otvoren grob i anđela čije ”lice bijaše kao munja a odjeća bijela kao snijeg”. Preplašenim ženama on upućuje utješne riječi: ”Ne bojte se. Isusa raspetoga tražite. Nije ovdje, uskrsnuo je. Vidite mjesto gdje je ležao pa požurite javite njegovim učenicima da je uskrsnuo i da ide pred njima u Galileju”. I žene odoše žurno sa strahom velikim i radošću javiti to apostolima. Druga skupina vazmenih svjedoka jesu stražari koji preplašeni potresom koji se zbio uz Isusovo uskrsnuće otrčaše u grad javiti glavarima svećeničkim sve što se dogodilo tog jutra ”rano u zoru, još za mraka”.
Matej, dakle, opisuje žene koje nakon susreta s Uskrsnulim žurno trče javiti apostolima što su vidjele i doživjele. I završava ovo poglavlje divnom scenom jedanaestorice apostola (Juda se objesio) kako u Galileji na gori ugledaše Isusa i padoše ničice preda nj. A Uskrsnuli im pristupa i govori: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Pođite i učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I, evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka sviejta” (Mt 28, 16-20). Na drugoj pak strani opisani su stražari koji izvješćuju Židove o svemu što su čuli vidjeli tog jutra u zoru. Matej veli kako se starješine židovske sabraše na vijećanje, odrediše puno novaca dati stražarima neka pričaju kako ”noću dok su oni spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše tijelo Kristovo. Stražari uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I zaključuje Matej to se proširilo među Židovima sve do danas.
2. U prvom pak čitanju slušali smo prvi Petrov javni nastup nakon Pedesetnice. Nošen snagom Duha Svetoga, te osnažen uskrsnim događajem, Petar zanosno propovijeda. Često se pitamo zašto je Isus izabrao baš Petra među apostole i postavio ga glavarom Crkve svoje? To će ostati velikom tajnom. No, sigurno ga nije izabrao zbog njegove naobrazbe, kulture i društvenog položaja. Ta, bio je obični ribar iz Betsaide. A k tomu čovjek brzih reakcija, kukavica i slabić. Ali, bio je iskren. Bio je kadar priznati svoj grijeh i za njega se gorko kajati. Možda ga je Gospodin izabrao baš zbog te njegove iskrenosti, otvorenosti otajstvu vjere, te raspoloživosti za velika otajstva. Posebice zbog njegove velike ljubavi.
Svoj današnji govor čuli smo započinje semitskim izričajem: ”Ovo znajte i riječi mi poslušajte!” A završava: ”Pouzdano neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa, kojega vi razapeste, Bog učinio i Gospodinom i Kristom”. Njegovi slušatelji bivaju svjesni kako su nastupila posljednja vremena, pa skrušena srca pitaju Petra i druge apostole: ”Što nam je činiti, braćo?” U današnjem nastupu Petar daje odgovor koji vrijedi za sva vremena: ‘Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar Duha Svetoga’. Primiti poruku evanđelja znači početi novu stranicu svojeg života.
3. Ima još nešto što je uočljivo iz današnjih liturgijskih izvješća. To je uloga žena u pashalnom događaju. Sva četiri evanđelja, naime, pišu kako su žene bile prve vjesnice Isusovog uskrsnuća. No, valja reći da su one nazočne i kod muke Gospodnje, prate Isusa na križnom putu, sažaljevaju ga i prisutne su na Kalvariji podno križa. Osim toga one su prihvatile svoje poslanje u evangelizaciji pa nastupale kao vrijedne pomoćnice u apostolskom radu Kristovih učenika. Posebice u vremenima tame, mraka i progona kad su se sile antikrista osjećale moćne i jake. Tako nalazimo u poslanicama kako Pavao hvali pojedine suradnice, kao napr. Febu koju naziva poslužiteljicom Crkve u Kenhreji, Prisku kao suradnicu u evangelizaciji Korinta i Efeza, te Juniju za koju veli da je vrlo ugledna žena koja surađuje i pomaže apostolima.
I danas kao i u Pavlovo vrijeme Crkva zahvaljuje vrijednim majkama i bakama, suprugama i vjeroučiteljicama koje snagom svoga ženskog genija prenose vjerske istine svojoj djece i svjedoče otajstvo Kristovog Uskrsnuća. Posebice u molitvi, čitanju Svetog Pisma i sakramentalnom životu. A po tom su se i odlikovale prve kršćanske zajednice: ”Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu lomljenja kruha i u molitvama”, piše sveti Luka i dodaje kako su svaki dan hrlili u hram hvaleći Boga i ”uživajući naklonost svega naroda”.
4. Uskrs je, dakle, ključni događaj povijesti kako je to danas apostol Petar objasnio u svom programatskom navještaju. Ne radi se o nekoj ”utješnoj filozofiji” koja je napisana za slabe i naivne. Ne, njezin objekt vjere nije povijest, nego nadpovijest o kojoj prvak apostola ovako jasno zbori i propovijeda: ”Židovi i vi svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte – Toga Isusa Bog uskrisi i mi smo tomu svjedoci!”
Neka i nas, okupljene večeras u ovom našem svetištu sv. Šime, potakne jasnoća Petrova izlaganja, te ispunjeni uskrsnom vjerom budemo i ostanemo ”postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i u molitvama”. Amen
† Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, crkva sv. Šime, 6. travnja 2015.