Svečano misno slavlje na uskrsni ponedjeljak 6. travnja u crkvi sv. Šime u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U svjetlu navještaja Matejevog evanđelja, nadbiskup je govorio o dvije skupine vazmenih svjedoka koji žure u Jeruzalem. Marija Magdalena i druga Marija u osvit prvog dana po suboti došle su pogledati grob. Nakon susreta s anđelom koji im je rekao da je Krist uskrsnuo i da jave to njegovim učenicima, kako ide pred njima u Galileju, žene su sa strahom i radošću išle to javiti apostolima. To poglavlje završava scenom susreta jedanaestorice apostola koji su na gori u Galileji ugledali Isusa i pali ničice preda nj. Uskrsnuli im je tada rekao da učine njegovim učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Druga skupina vazmenih svjedoka su stražari; preplašeni potresom koji se zbio uz Isusovo uskrsnuće, otrčali su u grad javiti svećeničkim glavarima što se dogodilo tog jutra rano u zoru, za mraka. Židovske starješine su se sabrali na vijećanje i odredili dati puno novca stražarima da pričaju kako su noću, dok su oni spavali, došli njegovi učenici i ukrali Kristovo tijelo. Iz liturgijskih izvješća uočljiva je uloga žena u pashalnom događaju. „Sva četiri evanđelja pišu kako su žene bile prve vjesnice Isusovog uskrsnuća. No, one su nazočne i kod muke Gospodnje, prate Isusa na križnom putu, sažaljevaju ga i prisutne su na Kalvariji podno križa. Osim toga, one su prihvatile svoje poslanje u evangelizaciji i nastupale su kao vrijedne pomoćnice u apostolskom radu Kristovih učenika. Osobito u vremenima tame i progona kad su se sile antikrista osjećale jake. Pavao u svojim poslanicama hvali suradnice, Febu koju naziva poslužiteljicom Crkve u Kenhreji, Prisku kao suradnicu u evangelizaciji Korinta i Efeza te Juniju za koju kaže da je vrlo ugledna žena koja surađuje i pomaže apostolima“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši: „I danas, kao i u Pavlovo vrijeme, Crkva zahvaljuje vrijednim majkama i bakama, suprugama i vjeroučiteljicama koje snagom svoga ženskog genija prenose vjerske istine djeci i svjedoče otajstvo Kristovog uskrsnuća. Osobito u molitvi, čitanju Svetog Pisma i sakramentalnom životu. Po tome su se i odlikovale prve kršćanske zajednice“.
Nadbiskup Puljić protumačio je i prvi Petrov javni nastup nakon Pedesetnice navješten u prvom čitanju. Nošen snagom Duha Svetog i osnažen uskrsnim događajem, Petar zanosno propovijeda. „Često se pitamo zašto je Isus izabrao baš Petra među apostole i postavio ga glavarom svoje Crkve. Sigurno ga nije izabrao zbog njegove naobrazbe, kulture i društvenog položaja. Bio je obični ribar iz Betsaide, čovjek brzih reakcija, kukavica i slabić. Ali, bio je iskren. Bio je kadar priznati svoj grijeh i za njega se gorko kajati. Možda ga je Gospodin izabrao baš zbog te njegove iskrenosti, otvorenosti otajstvu vjere i raspoloživosti za velika otajstva. Osobito zbog njegove velike ljubavi“ rekao je mons. Puljić, dodavši da taj govor Petar započinje semitskim izričajem: ‘Ovo znajte i riječi mi poslušajte!’, a završava: ‘Pouzdano neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa, kojega vi razapeste, Bog učinio i Gospodinom i Kristom’. Svjesni da su nastupila posljednja vremena, slušatelji ga pitaju što im je činiti. „U tom nastupu Petar daje odgovor koji vrijedi za sva vremena: ‘Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar Duha Svetoga’. Primiti poruku evanđelja znači početi novu stranicu svog života. Uskrs je ključni događaj povijesti kako je to apostol Petar objasnio u svom programatskom navještaju. Ne radi se o nekoj utješnoj filozofiji koja je napisana za slabe i naivne. Njen objekt vjere nije povijest, nego nadpovijest o kojoj prvak apostola jasno propovijeda: ‘Židovi i vi svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte – Toga Isusa Bog uskrisi i mi smo tomu svjedoci!”. Neka i nas potakne jasnoća Petrova izlaganja te ispunjeni uskrsnom vjerom budemo postojani u nauku apostolskom, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić