1. Današnji blagdan uvijek je dobra prigoda malo više upoznati ovog dragog, bliskog i suvremenog sveca. A tko je zapravo sveti Josip koga Crkva danas časti? Što o njemu zbore u tekstovi Svetog Pisma? Novi zavjet ga spominje samo u dvanaest redaka, bez ijedne njegove riječi. Ali, i ta mjesta su dovoljna da pokažu crte njegova života i djelovanja. Prema tim redcima on je bio pravedan muž, čovjek dobra srca koji je imao golemo pouzdanje u Boga. Bio je čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila velike žrtve. Pokazao se kao zaručnik i muž čista srca, kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Pio IX. ga je 8. prosinca 1870. proglasio zaštitnikom Crkve, a Ivan XXIII. 19. ožujka 1961. zaštitnikom Drugog Vatikanskoga sabora, a njegovo ime unio u kanon svete mise. Hrvatski su biskupi nakon sloma hrvatskog proljeća 1971. obnovili zavjet, te u prigodi 300. obljetnice saborske odluke o svetom Josipu kao nebeskom zaštitniku Hrvatskog Kraljevstva (iz 1687. godine), proglasili crkvu Svetog Josipa u Karlovcu našim Nacionalnim svetištem: ”Činimo to sa željom da se stoljetno štovanje svetog Josipa i u naše dane produbi, proširi i učvrsti. Izražavamo time osobitu ljubav prema njemu koji u velikom zajedništvu Općinstva svetih zauzima osobito mjesto uz Spasitelja našega Isusa Krista i uz njegovu Majku Mariju” (Iz ‘Proglasa 30. travnja 1987
Tijekom povijesti bilo je puno svetaca koji su gorljivo štovali sv. Josipa, poput svete Terezije Avilske čiju veliku 500.tu obljetnicu rođenja ove godine obilježavamo. Ona ga je nazivala ”svojim ocem i gospodarom”. Kod obnove karmelskoga reda ona je od 17 ženskih samostana 12 posvetila sv. Josipu. Među osobite štovatelje sv. Josipa ubrajaju se i sv. Franjo Saleški, sv. Ignacije Lojolski i sv. Vinko Paulski. I naša je povijest obilježena osobitim štovanjem ovog sveca čemu su najviše pridonijeli isusovci. Dubrovačka Republika je 1521. odredila neka se svetkovina svetoga Josipa slavi kao zapovjedni blagdan, a Hrvatski Sabor je 10. lipnja 1687. Proglasio svetoga Josipa nebeskim zaštitnikom Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskoga naroda.
2. Dok danas razmišljamo o njemu, htio bih u ovoj prigodi istaknuti osobiti njegov odnos prema radu i prema obitelji. A to je vrlo aktualno jer se u naše vrijeme ne poklanja dostatna pozornost ni prema radu, a ni prema obitelji. Ne cijeni se osobni rad, nego se sanja ”zarada na brzinu”, a ako treba i uz prijevaru i otimanje. Nerijetko se to događa i pod firmom izglasanih zakona. Prisjetimo se napr. zakona o nacionalizaciji, konfiskaciji, eksproprijaciji “u ime naroda” od prije 60-tak godina. Ili, najnovijih zakona o ‘privatizaciji’, rasprodaji i slobodi tržišta ”u ime nekih viših ciljeva”. Današnjem svecu nepoznati su bili takvi ”propisi i zakoni”.
Nasuprot tomu on se pokazuje kao ”uzoran radnik” koji svojim znojem i vlastitim žuljevima zarađuje ”kruh svoj svagdanji”. Njegov vrhovni zakon bilo je poštenje, njegova putovnica ”vlastiti rad i žuljevi”, a sreća i zadovoljstvo drugovanje s Isusom i Marijom. ”Zanatlijo tihi ko oca te svog poštivao Bog. Zauzmi se za nas, milosrdan jak; da veliki mrak, razasja nam Isus i rana mu pet. O Josipe svet”. Koliko je važan taj odnos prema radu pokazuje i zbornik radova s 5. Socijalnog tjedna koji je nedavno predstavljen u ZG (ima 570 str.). Tamo je između ostalog rečeno kako radu valja vratiti duhovnost i dostojanstvo; a poduzetništvu pravedna načela koja se ostvaruju kroz ”troplet pravedne zarade, pravedne plaće i pravednog poreza”. A da bi se to moglo dogoditi potreban je odgoj za rad i zaštita vrijednosti, kulture i tradicije, posebice one obiteljske.
3. Stoga i velimo da je sveti Josip suvremen svetac, kako zbog njegova odnosa prema radu kojem treba vratiti duhovnost i dostojanstvo, tako i zbog njegovog odnosa prema obitelji. U naše vrijeme vidimo da su ugrožene obiteljske vrijednosti žrtve, darivanja, vjernosti i praštanja. Ponekad se čini kao da su te vrijednosti došle su ‘pod stečaj’. Tko, naime, danas o njima govori?! Možete li ih prepoznati u televizijskim serijama i novinskim izvješćima? U kojim školama ili na fakultetima se izučavaju spomenute vrjednote?! Ugrađuju li suvremene obitelji u temelje svoga bračnog života ove životne ideale i poštuju li vrjednote vjernosti, žrtve, darivanja i praštanja?!
Užasna je stvarnost nevjere, rastava i obiteljskih svađa, čak i ubojstava koje zovu na uzbunu. A da ne govorim o čedomorstvu i pobačaju koji najavljuje kugu ”civilizacije smrti” koja hara Europom i ovim našim krajevima. Previše je nevjernih duša i uprljanih ruku krvlju nevine dječice. Stoga nam se Isusov poočim pojavljuje u ovoj sivoj svagdašnjici kao pravi melem na ranu. On je, naime, primjeran domaćin, odličan skrbnik i uzor obitelji. Ne samo da je on uzor; on je i zaštitnik obitelji! ”Pogledajmo braćo mila za obitelj uzor svet, gdje je ljubav Božja svila u taj vijenac svaki cvijet”, pjeva jedna druga pjesma u čast sv. Josipu koga opisuju, ne samo kao uzornog radnika, nego i kao ”izvrstnog Božjeg suradnika” i zaštitnika obitelji.
4. Mi ćemo stoga danas osobito moliti ovog milog sveca za naše obitelji da se u njima uvijek promiče i štiti život. Molit ćemo za naše radnike i seljake da u ovom svecu otkriju svoga uzora i zaštitnika. Budući da je Hrvatski sabor prije 328 godina povjerio našu domovinu njegovoj zaštiti, preporučit ćemo u molitve naše saborske zastupnike neka donose propise koji neće biti protivni Božjim odredbama i zakonima upisanim u narav čovjeka. Molit ćemo za naš narod i Domovinu našu. Ona je i danas izložena mnogim pritiscima izvana i iznutra. Neka sveti Josip pomogne svima, a posebice obiteljima da u životu slijede vrjednote Evanđelja, a zastupnicima u Hrvatskom saboru da svjesni društvene odgovornosti rade po savjesti i da donose i podržavaju zakone nadahnute i utemeljene na vrjednotama ljudske naravi, koji su u skladu s duhovnom tradicijom hrvatskoga naroda.
Posebice ćemo moliti za naše obitelji da otkriju važnost molitve i sakramentalnog života. Neka vrate molitvu u svoje domove i više se druže s Biblijom, s Isusom i međusobno. Jer u njihovim je rukama sreća i blagoslov obitelji kao sveza vjernosti i stabilnosti. A on se događa se ”u hodu”. Brak je naime, stabilni savez vjernosti u hodu. Njega se živi i stvara svaki dan i u svakom trenutku. A njegov uspjeh i blagoslov nije negdje u zvjezdana zapisan. Ne, otajstvo braka darovano je slobodi i ljubavi dvoje supružnika. I dok danas preporučujemo naše obitelji moćnoj zaštiti svetoj Josipa, molit ćemo i za našu Domovinu poticajnim riječima i Proglasa iz 1987. s kojima sam započeo današnju homiliju. Tada su hrvatski biskupi napisali: ”Neka pobožni hodočasnici nalaze kod sv. Josipa svjetlo Božje riječi, milost svetih sakramenata, hrabrost za dobro, utjehu u teškoćama života, poticaj na djelotvornu ljubav prema Bogu i ljudima. Neka njegovim zagovorom učvršćuju svoju vjeru, savjesnost u radu i mir u ljudskim odnosima’. Amen. (Iz Proglasa 30. travnja 1987. godine).
†Želimir Puljić, nadbiskup
Obrovac, Plovanija, 19. 03. 2015.