Sveti Josip je suvremen svetac zbog svog osobitog odnosa prema radu kojem treba vratiti duhovnost i dostojanstvo i zbog odnosa prema obitelji, jer se u naše vrijeme tome ne poklanja dostatna pozornost, poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi koncelebriranog misnog slavlja koje je na blagdan sv. Josipa u četvrtak 19. ožujka predvodio u župnoj crkvi sv. Josipa na Plovaniji u Zadru.
„Ne cijeni se osobni rad, nego se sanja zarada na brzinu, ako treba uz prijevaru i otimanje. Nerijetko se to događa i pod krinkom izglasanih zakona. Prisjetimo se zakona o nacionalizaciji, konfiskaciji, eksproprijaciji ‘u ime naroda’ prije šezdesetak godina. Ili najnovijih zakona o privatizaciji, rasprodaji i slobodi tržišta ‘u ime nekih viših ciljeva’. Sv. Josipu su bili nepoznati takvi ‘propisi i zakoni’“ upozorio je mons. Puljić, dodavši da je sv. Josip kao zauzeti radnik uzor radnika koji svojim znojem i vlastitim žuljevima zarađuje kruh svagdanji. „Ne na račun drugoga, ni na račun makinacija. Josipov vrhovni zakon bilo je poštenje, njegova putovnica vlastiti rad i vlastiti žuljevi, a sreća i zadovoljstvo drugovanje s Isusom i Marijom“ rekao je mons. Puljić.
Podsjetio je da je sv. Ivan Pavao II. svoju treću encikliku ‘Radom čovjek’ posvetio problematici rada. U njoj je pokazao da je rad čovjeku potreban, preko rada osoba ostvaruje sebe kao čovjeka. „Radom čovjek postaje bolji čovjek. Zato je važno vratiti duhovnost i dostojanstvo radu. Poduzetništvo treba pravedna načela koja se ostvaruju kroz troplet pravedne zarade, pravedne plaće i pravednog poreza. Potreban je odgoj za rad i zaštita vrijednosti, kulture i tradicije, osobito obiteljske“ istaknuo je nadbiskup. Upozorio je da su ugrožene obiteljske vrijednosti žrtve, darivanja, vjernosti i praštanja. „Čini se da su te vrijednosti došle pod stečaj. Kad je nešto pod stečajem, nisu uznemireni samo radnici, nego je upitna i budućnost tog mjesta, to je znak za uzbunu. Tko danas govori o tim vrijednostima? Mogu li se prepoznati u serijama i novinama? U kojim školama i fakultetima se izučavaju te vrednote? Ugrađuju li suvremene obitelji u temelje svog bračnog života te životne ideale, poštuju li vrednote vjernosti, žrtve, darivanja i praštanja“ upitao je mons. Puljić, smatrajući užasnim nevjere, rastave i obiteljske svađe, ubojstva, čedomorstva i pobačaje koji najavljuju civilizaciju smrti.
„Previše je nevjernih duša i uprljanih ruku krvlju nevine dječice. Stoga se u sivoj svagdašnjici Isusov poočim pojavljuje kao pravi melem na ranu. On je primjeran domaćin, odličan skrbnik, uzor i zaštitnik obitelji“ poručio je mons. Puljić, zamolivši zagovor tog sveca da se u obitelji promiče i štiti život. „Molimo za radnike, seljake i pomorce da u sv. Josipu otkriju svog uzora i zaštitnika. Budući da je Hrvatski sabor prije 328 godina povjerio našu domovinu njegovoj zaštiti, preporučamo u molitve hrvatske saborske zastupnike da donose propise koji neće biti protivni Božjim odredbama i zakonima upisanima u narav čovjeka. Molimo za naš narod i domovinu. Hrvatska je i danas izložena mnogim pritiscima izvana i iznutra“ rekao je nadbiskup Puljić, poželjevši da zastupnici u Hrvatskom saboru budu svjesni društvene odgovornosti, da donose i podržavaju zakone utemeljene na vrednotama ljudske naravi, u skladu s duhovnom tradicijom hrvatskog naroda. Nadbiskup je potaknuo obitelji da otkriju važnost molitve i sakramentalnog života, rekavši da je sv. Josip svojom vjerom, zauzetošću i neustrašivošću i danas potreban. Novi zavjet tog velikog Božjeg čovjeka spominje samo u dvanaest redaka, bez ijedne njegove riječi.
„Ali i ta mjesta su dovoljna da pokažu crte njegovog života i djelovanja. Bio je pravedan muž, čovjek dobra srca koji je imao golemo pouzdanje u Boga. Bio je čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila velike žrtve. Pokazao se kao zaručnik i muž čista srca, čistih nakana, kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je hrvatska povijest obilježena osobitim štovanjem toga sveca, čemu su najviše doprinijeli isusovci.
Dubrovačka Republika je 1521. g. odredila da se svetkovina sv. Josipa slavi kao zapovjedni blagdan, a Hrvatski Sabor je 10. lipnja 1687. g. proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda. Nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. g., hrvatski biskupi su obnovili zavjet te su prigodom 300. obljetnice saborske odluke o sv. Josipu kao zaštitniku hrvatskog naroda crkvu Sv. Josipa u Karlovcu proglasili hrvatskim nacionalnim svetištem.
Prijepodne na blagdan sv. Josipa nadbiskup Puljić u zajedništvu brojnih vjernika predvodio je svečano misno slavlje i u župi sv. Josipa u Obrovcu i procesiju sa svečevim kipom kroz taj grad.
Ines Grbić