1. Godina koja je iza nas bila je prepuna događaja kako na našem biskupijskom, tako i na nacionalnom i međunarodnom polju. Bilo je puno lijepih stvari koje ćemo pamtiti i nositi u svom srcu kao dragu uspomenu, pa o tomu s drugima rado razgovarati. No, bilo je puno i nemilih događaja koje bismo najradije zaboravili. Ali, i oni će biti upisani u kroniku zbivanja koja su se odigrala u protekloj godini. Običaj je na kraju jednog razdoblja osvrnuti se na proteklo vrijeme, istaknuti pojedine stvari i zahvaliti Bogu za sve što se zbilo, što smo kao pojedinci i zajednica učinili i postigli, te moliti oproštenje za propuste i pogrješke koje smo počinili. Upravo onako kako to radimo na svakom početku euharistijskoga slavlja.
Uzeo sam i malo pogledao naš službeni Vjesnik kako bih se podsjetio na neke ljetopisne bilješke koje mi se čini važnima za večerašnji spomen i večerašnju zahvalu Bogu kako to predviđa današnji dan s Te Deumom. Dakle, ovo toliko pregled onoga što se tijekom godine zbilo i sređivanje računa, koliko prigoda uzdići svoja srca i pameti k nebu i reći Bogu hvala za sve. Zato ćemo, kako rekoh na koncu ove svete mise zapjevati svečani ‘Te Deum laudamus’, Tebe Boga hvalimo.
2. Što je to osobito bilo tijekom ove godine za što bismo htjeli izreći našu zahvalu. Upravo prije godinu dana u ovo vrijem počeli smo daljnju pripravu za proslavu naše zaštitnice svete Stošije. Na njezin blagdan stiglo nam je nekoliko biskupa na proslavu među kojima i naslovni nadbiskup našeg Biograda, Tajnik Kongregacije za kler mons. Celso Izurbieta. On je u međuvremenu imenovan nadbiskupom i metropolitom u jednoj nadbiskupiji u Španjolskoj gdje se i preselio. Posebice bih htio spomenuti i moje pastirske pohode dekanatskim sjedištima naše nadbiskupije tijekom korizmenog vremena koji su mi pružili priliku susresti se s ljudima po župama, te čuti njihove tjeskobe, radosti i nade. Nosim divna sjećanja s tih susreta, kao i svjedočanstvo ljubavi i poštovanja koje naši vjernici imaju prema Crkvi, svećeniku i biskupu. Usprkos teške anticrkvene propagande koja se nerijetko širi putem obavijesnih sredstava.
Bogu smo zahvalni što je papa Franjo proglasio svetima dvojicu papa: Ivana XXIII. koji je otvorio Drugi Vatikanski sabor i Ivana Pavla II. Na tu nedjelju kad su oni bili proglašeni svetima odvijao se susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku na kojem su sudjelovali i mladi iz naše Nadbiskupije. Nezaboravni su trenutci molitve, druženja i radosti koje su mladi pokazali, te posvjedočili da znaju komu su povjerovali. Sudjelovao sam na tom susretu u Gradu svetoga Vlaha gdje sam prije 25 godina započeo svoje biskupsko služenje. A na kraju misno slavlja službeno objavio kako će slijedeći susret mladih biti u pobratimskom gradu Vukovaru.
3. Na koncu ove godine želimo zahvaliti Bogu i za četvoricu vrijednih svećenika koji su poklonili svoj život i svoje sposobnosti ovoj nadbiskupiji, a Gospodin ih je pozvao u život vječni. To don Rozario Šutrin preminuo u svibnju, don Ante Ivančev početkom srpnja, don Ivan Kevrić u kolovozu, te don Franjo Hrg početkom rujna. Četiri svećenika u četiri mjeseca. I dok njima četvorici zahvaljujemo za uzorno svećeničko služenje i molimo im pokoj vječni, mi večeras zahvaljujemo i za dar novih svećenika i đakona koje sam zaredio u ovoj godini zaredio. To su dvojicu svećenika (don Zvonimira Mikulića i don Tomislava Vlahovića), te trojicu đakona (don Ivicu Bašića, don Valtera Kotlara i fra Leopolda Mičića). Zvanje je dar neba koji treba molitvom isprositi, a kada imamo dovoljno svećenika onda Bogu zahvaliti jer, kako rekoh svećeničko i redovničko zvanje je Božji poklon ljudima i Crkvi.
Stoga i u ovoj prigodi molimo za nova duhovna zvanja. Neka Gospodin pošalji anđele svoje da čuvaju u srcima djece i mladih dragocjeno sjeme zvanja i neka im pomogne shvatiti veličinu Božje ljubavi koju im nudi u svećeničkoj službi. Našim novim ređenicima, svećenicima i đakonima želimo neka im Bog udijeli milost, pomoć i snagu da neumorno poučavaju, strpljivo i ljubazno dijele svete Tajne, te budu glasnici mira i dobrote svim ljudima dobre volje.
4. Večeras ćemo posebice zahvaliti Bogu na milosti što smo u listopadu mogli kao Nadbiskupija išli na obiteljsko hodočašće u Mariju Bistricu. I zahvaliti za brojne naše obitelji koje se okupljaju po našim župama, slušaju Riječ Božju i primaju njegove svete sakramente. Posebice ćemo zahvaliti Bogu za one brojne obitelji koje su se tijekom prošle godine uključile u aktivnu obranu svoga dostojanstva i svojih obiteljskih prava. Ponosni smo na one samozatajne, požrtvovne i odgovorne očeve i majke koji se trude svojoj djeci prenijeti vjeru koju su primili od svojih starih. Hvala ti, Bože, za njihovo divno svjedočanstvo molitve i sakramentalnoga života. Hvala ti što provode naš Ninski zavjet izrečen u onoj jednostavnoj, ali programski znakovitoj rečenici: Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi.
Večeras u molitvenom zajedništvu i zahvali želim se sjetiti našim mladih krizmanika kojima sam snagom Reda i svetoga poslanja dijelio darove Duha Svetoga. I dok mi je srca ispunjeno zahvalnošću za njihovu otvorenost Duhu Božjemu, žarko molim milost ustrajnosti i njima i njihovim roditeljima. Nije, naime, lako u vremenu silnih zavođenja i površnih ponuda ostati na visini zadatka koje Gospodin traži od svojih prijatelja.
5. Zbog toga u našem večerašnjem svečanom Te Deumu želimo uputiti žarku molitvu za Crkvu. Neka se Bog udostoji mir joj udijeliti i neka je štiti po cijelom krugu zemaljskom, kako bi ustrajala postojanom vjerom u ispovijedanju imena Isusova. A našega Svetoga Oca, papu Franju neka čuva zdrava i nepovrijeđena kako bi uspješno vladao pukom svetim Božjim.
A sve naše obitelji neka Gospodin blagoslovi kako bi bile vjerne u ljubavi, postojane u molitvi, gorljive u apostolatu i djelima dobrotvornosti. Njihovoj djeci neka daruje duha zahvalnosti prema roditeljima i potrebnu poslušnost prema svima koji im dobro žele, kako bi bili spremna služiti Bogu, Crkvi i narodu. A svim članovima naših župnih zajednica neka Gospodin udijeli milost i dar da riječju i primjerom svjedoče svoju vjeru kako bi u trajnom zajedništvu Katoličke Crkve mogli uživati obilje Božjeg blagoslova, zdravlja, sloge i mira ovdje na zemlji, a u nebo vječno spasenje. Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, Katedrala sv. Stošije, 31. prosinca 2014.