“Gospa od Sniga” – dragulj povijesti otoka Ugljana
(500 godina čašćenja Gospe od sniga u Kukljici, 1514.-2014.)
1. Došli smo na hodočašće našoj Gospi od sniga, koja se ovdje časti već pet stoljeća. Iako predvodim ovo misno slavlje, dopustite mi da se priključim kao pobožni hodočasnik te skupa s vama molim i pjevam. I da joj u ime odanih štovatelja zahvalim za sve što je učinila na ovom otoku kroz minula stoljeća. Dobro je što su mještani ovog slikopisnog kraja priredili razne programe kroz punih deset dana. A na veliko jubilarno slavlje pozvali brojne goste i prijatelje. Odazvali smo se, evo, i s posebnim osjećajem zahvalnosti stigli našoj Gospi od sniga, koja je prema pobožnoj predaji, u ovom perivoju uvale Ždrelac, našla svoj mirni kutak. Sve je zapravo počelo onog 5. kolovoza 1514., kada je prema legendi na dašnji dan, nakon velike nevere, doplivao “kvadar” (slika) Isusove majke Marije. A kad su se pomorci iskrcali, “na tom kraju gdi su morski žali, Gospinu su sliku ugledali”. Nakon toga izgrađena je crkva koja se u dokumentima pojavljuje kao “Madonna dello Stretto”, Gospa iz tjesnaca i uvale.
Njoj, koja je ovdje stigla i udomila se, donosim na misni oltar zahvalnost puka koji je stoljećima osjećao osobitu njezinu blizinu i zaštitu. Uz nju u ovoj njezinoj uvali, u ovom divnom okružju osjećamo se “kod kuće”. I slobodni smo joj iznijeti svoje molitve i svoju zahvalu. Jer, kao brižna mati ona je stoljećima pazila na nas i čuvala nas od brojnih krivovjerja i osvajanja, kako u dalekoj prošlosti, tako i nedavnoj sadašnjosti. S njom smo prebrodili povijesne krize i kušnje zato što se po domovima našim molilo i hodočastilo u njezina svetišta. I njoj u čast činilo zavjete i zidalo crkve i oltare. Bit će tako i u buduće ako se molitva ponovno vrati u naše obitelji. Moleći se i pozdravljajući Gospu mi zapravo poput svetog Anzelma govorimo: “Nebo, zvijezde, zemlja, rijeke, dani i noći, sve se, Gospođo, zbog tebe raduje. Jer, tvojim zagovorom blagoslovljena je sva priroda..”
2. Što bi zapravo vjernička zajednica bila bez Marije? Bez Marije zvijezde mora, bez nje “zore naše svagdanje” koja pruža orijentir i smisao, ljudi bi tonuli u gluhoj noći. Ona je darovana nada u čije su ruke položena nebeska obećanja; ona je zvijezda naše povijesti i ufanje naše budućnosti. Zbog toga se na Gospine dane rado okupljamo, pjevamo i darove nosimo. A u svetim darovima, koji su tamo izloženi, prepoznajemo sebe i svoje, svoju prošlost i sadašnjost, “svoje ribare i mornare”, kako slikovito pjeva Franjo Alfirević: “Tu vise zavjetni darovi, siromašnog, pobožnog puka… Dočekuju nas prijazno zidovi stari; skloništa priprostih duša, ribara i mornara. Mnogo su uzdaha čuli polumračni oltari, mnogo je suza vidjela Gospina slika stara”. Dočekuju nas, dakle, prijazni zidovi i Gospina slika stara.
A jedan drugi pjesnik veli: “Kad u luku stigne lađa moja, do oltara tvoga ja ću doć. Na pragu me čekaj, Majko moja. Pruži mi ruku jer spušta se noć”. (M. Talajić). Pruži mi ruku jer se spušta noć. Koliko je samo puta ona ispružila svoju ruku pomoćnicu?! Koliko je puta zaštitila svoje sinove od opasnih valova?! Tko nam je u teškim kušnjama pružao utjehu i zaštitu? Ona, koju s pravom nazivamo “pomoćnicom kršćana”. Ona je stoga uz Isusa u središtu Crkve. Ona je prava mati koja nas njeguje, pazi i štiti.
3. Hrvatska slavi danas Dan domovinske zahvalnosti, a on pada na liturgijski spomendan Posvete bazilike svete Marije Velike koju je papa Siksto III. posvetio Presvetoj Bogorodici. Budući da smo mi narod koji osobito štuje Mariju, nije sasvim slučajno što je upravo na njezin spomendan, a pod vodstvom hrvatskog vrhovništva, akcijom Oluja okončana okupacija hrvatskih krajeva. Naime, 1995. godine bilo je oko 20% Hrvatske pod okupacijom pobunjenih Srba koji su se hranili idejom stvaranja “velike Srbije”, a imali su pomoć Beograda i potporu JNA. To je prouzročilo na tisuće prognanih i odvedenih u logore, poginulih i stradalih. Oslobađanjem Knina, gdje se svake godine odvija glavna svečanost proslave Dana Domovinske zahvalnosti, označio je kraj krvavog rata i brojnih stradanja. Premda su naši ljudi tijekom rata i okupacije proživljavali pravu Kalvariju, nisu se predavali, niti gubili nadu. Vjerovali su u mir i pravdu. Svatko je htio osobno dati obol zaustavljanju rata: Biskupi i svećenici, redovnice i redovnici, umjetnici i pjesnici, političari i kulturni djelatnici. I posebice branitelji, koji su se s krunicom oko vrata borili protiv zla, mržnje i uništavanja.
Brojni vapaji, protesti i molitve naličile su onoj Marulićevoj “Molitvi suprotiva Turkom” iz 16. stoljeća: “Tebi vapijemo, tužeći u plaču: Tvoji smo, a ginemo; pogani nas tlaču! Ako s nami stati budeš Gospodine, hoće se odrvat narod ki sad gine”. I othrvao se narod, Bogu hvala. Upravo zahvaljujući vjeri u Boga i u zaštitu i pomoć BD Marije. Zbog toga se ovim slavljem Gospe od sniga priključujemo centralnoj svečanosti u kraljevskom gradu Kninu, te zahvaljujemo Bogu i Gospi na velikom i čudesnom daru mira i slobode, koji su ostvareni duhom pomirbe, praštanja i solidarnosti. Crkva u Hrvata osobito se radovala što su sinovi njezinog naroda, iako su im očevi u Drugom svjetskom ratu bili na suprotnim stranama, pružili ruku jedni drugima, ne samo u crkvama nego i na političkim tribinama. Takvom pomirbom i oprostom stvorila se pretpostavka za novo društvo u kojem je svatko velikodušno mogao ponavljati s apostolom Pavlom: “što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem” (Fil 3, 13).
4. Kad sve to imamo pred očima, i posebice ulogu BDM u našoj povijesti, onda razumijemo opravdani natpis u Remetskom svetištu kraj Zagreba gdje stoji da je ona “najvjernija odvjetnica Hrvatske” (Fidelissima advocata Crotiae). Kako je lijepo kad na sudu imamo dobrog i okretnog odvjetnika. On nas zastupa, razumije i brani naše interese. Marija, dakle, kao naša vjerna odvjetnica dobro razumije svoju djecu. Zahvalni za svjetlo dobrote koje nam je preko Marije zasjalo, preporučit ćemo joj danas obitelji hrvatskog naroda da budu dostojne svoga roditeljskog poziva. Molit ćemo za očeve i majke da budu ispunjeni strahoštovanjem pred Bogom, pred životom i pred vječnošću. Neka Marija bdije i čuva naše obitelji. Svjesni njezine uloge u povijesti našoj, osobnoj i narodnoj, završit ću ovo razmišljanje hvalospjevom Gospi koji glasi: “Tebi Vojvotkinjo, koja si se borila za nas, pripisujemo pobjedu, te izričemo pjesmu zahvale. Raduj se zvijezdo koja sunce objavljuje. Raduj se majko jaganjca i pastira. Raduj se obrano od nevidiljivh neprijatelja. Raduj se dragocjena kruno vjernih vladara, časni ponose bogobojaznih svećenika, nepokolebiva utvrdo Crkve i nerazrušivi bedeme carstva.
Njoj, koju se na ovom otoku časti već pet stoljeća danas ponavljamo hvalospjev njezine rođakinje Elizabete: “Blagoslovljena si među ženama jer si povjerovala da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina”. I usrdno je molimo neka čuje i usliša molitve naše, neka otare suze svima koji trpe i neka bdije uz one koji su sami. Gospo od sniga, pomozi svima koji tvoju pomoć traže i pod tvoju obranu se utječu. Ustani i pohiti k nama, onako kako si hitila svojoj rođakinji Elizabeti. Pohiti u naše obitelji, sela i gradove. Želimo čuti Tvoj pozdrav i osjetiti kako nam Isusa nosiš. Tebi, povjeravamo svoju sadašnjost i budućnost. Tebi se obraćamo, molimo i pjevamo: Hrvat za križ bojak bije sveti: vodio ga ljiljan barjak Tvoj. Ti nad nama plašt razastri bijeli; brani Gospo, brani i nadalje narod svoj!
Gospo od Sniga, moli za nas. Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Kukljica, 5. kolovoza 2014.