1. Kad god se nađemo na ovom Vranskom prostoru, osjetimo jeku stoljećâ. Ovaj dio Lijepe Naše, naime, bio je u Srednjem vijeku posjed hrvatskih kraljeva. Tu je u 11. stoljeću bio benediktinski samostan koji je hrvatski kralj Zvonimir 1076. darovao Papi pa je samostan postao sastavnim dijelom Petrova nasljeđa, “Patrimonium Sancti Petri”. A Vranski prior imao je tijekom Srednjega vijeka prvorazrednu duhovnu i političku ulogu, sve do turskog doba. Poslije benediktinaca samostan preuzimaju Templari koji žive vojnički i monaški. Budući da je samostan imao jurisdikciju na cijelom području Hrvatske i Ugarske, Vrana je bila u nekom smislu prvo veleposlanstvo Vatikana.
Pozdravljam župnika don Šimuna, koji je sa svojim suradnicima pripremio današnju svečanost. Pozdravljam dekana don Tomislava Baričevića i sve svećenike koji su doveli vjernike u ovo svetište, te stoje na raspolaganju hodočasnicima za sakrament svete ispovijedi. Zapravo to i jest smisao naših hodočašća. Kad se ide na hodočašće, narod veli: ‘Idemo na proštenje’. Idemo tražiti oproštenje naših grijeha. Idemo se pokajati za svoje propuste, uvrjede i grijehe. Za to su svećenici ređeni i ovlašteni. Oni vam danas ovdje stoje na raspolaganju. Iskoristite prigodu i tražite oproštenje. Pozdravljam i sve vas, dragi hodočasnici, koji ste odlučili danas doći ovamo. Neka vam sveta Nediljica usliša vaše molitve i preporuke. A Gospodin koji vas je okupio na svoju gozbu Riječi i Euharistije, neka vas prati svojim blagoslovom.
2. Još smo u godini obitelji, pa mi se učinilo korisnim progovoriti nešto o radostima, nadama i teškoćama naših obitelji. Što Crkva o tomu govori i naučava? Bog ima veliko povjerenje u čovjeka i u ljudsku obitelj kao osnovnu stanicu ljudskog života. Utjelovio se u Nazaretskoj obitelji pa time posvetio svaku ljudsku obitelj. Ta Božja smjelost pokazuje koliko Bog voli obitelji. On surađuje s obiteljima, na njih računa i smatra ih svojim prvi suradnicima.
A što je to zapravo obitelj? Vjeroučitelj je dao djeci zadatak neka napišu pismo dragom Bogu i neka mu reknu sve što im na srcu stoji. Bilo je vrlo zanimljivih rečenica i izričaja… Jedna je djevojčica napisala: “Hvala ti, Bože, što si mi dao tatu i mamu. Kako je lijepo imati tatu i mamu”. Kako je lijepo imati obitelj, tu “intimnu zajednicu života i ljubavi”, kako su o njoj govorili i pisali koncilski oci (GS 48)! Ona je, naime, prva škola društvenih vrlina gdje se uči poštovanje, ljubav, solidarnost, prijateljstvo, gostoljubivost. Ona je u službi “izgradnje kraljevstva Božjega” i poslanju Crkve. Supružnici su u prigodi vjenčanja pred služiteljem Crkve i okupljenom zajednicom slobodno, svjesno i bez prisile izrazili spremnost i volju ljubiti se i poštivati cijeloga života. Kako u dobru, tako i u zlu, kako u zdravlju, tako i u bolesti. Brak tako postaje zvanjem i zadatkom što ga mladenci preuzimaju pred Bogom i pred Crkvom doživotnim obećanjem ‘vjernosti, ljubavi i poštovanja’.
3. A da se takve preporuke doista mogu ostvariti u životu pokazuju tolike vjerne i svete obitelji. To je pokazao i bračni par Ivane i Petra Molle koji su se vjenčali 1955. godine i imali četvero djece. Sveti Ivan Pavao II. proglasio je 24. travnja 1994. Ivanu blaženom, upravo u tijeku Međunarodne godine obitelji koja se slavila diljem svijeta, i nazvao je Ivanu “majkom obitelji”. Isti papa je deset godina kasnije, 16. svibnja 2004., na trgu Svetog Petra u Rimu proglasio Ivanu svetom, te odredio njezin liturgijski spomendan na 28. travnja. Što je to Kongregacija za proglašenje svetih i blaženih “otkrila” u životu ove mlade žene koja je s mužem Petrom živjela jednostavno i skromno. Spomenut ću samo dvije stvari koje otkrivaju plemenitost njezina karaktera. Jedna je zgoda iz pisma njezinom zaručniku prije vjenčanja, a druga je izjava u prigodi rođenja četvrtog djeteta.
Riječi iz pisma (4. rujna 1955.) svom zaručniku Petru otkrivaju ljepotu njezine duše. “Kad pomislim na našu ljubav, mogu samo Gospodinu zahvaljivati. Jer, ljubav je najljepši osjećaj, dragi moj Petre, što ga je Bog položio u ljudsko srce. O, kad bismo je uvijek imali kao sada. Mi ćemo se uz Božju pomoć i blagoslov tako ponašati da naša obitelj bude mali ‘ćenakul’ (dvorana posljednje večere), gdje će Isus biti trajno iznad naših sklonosti, želja i poslova. Još je samo nekoliko dana, dragi Petre, do trenutka kad ćemo pristupiti k oltaru i primiti sakrament naše ljubavi. Pomisao na to veoma me dira, jer mi ćemo postati Božji suradnici u stvaranju. O, da mu možemo darivati djecu koja će ga ljubiti i služiti mu! Hoću li moći, dragi moj Petre, postati ženom i majkom kakvu si uvijek želio?! Ja takva, uistinu, želim biti, jer ti si to i zaslužio!”
4. Ivana je susrela čovjeka svojih snova, inžinjera Pietra Mollu, koji je također bio aktivan u Katoličkoj akciji i angažirani laik u svojoj župi. Providnost im je darovala troje djece, a nakon začeća četvrtog djeteta, u trećem mjesecu trudnoće, liječnici su otkrili tumor na maternici. Bio je to početak njihova zajedničkog trpljenja i posebice početak kalvarijskog hoda za mladu majku Ivanu. To je druga crtica iz života ove hrabre žene. “Želiš li sačuvati svoj život, moramo prekinuti trudnoću”, rekao joj je prof. Vitali. “Profesore, to nikako ne dopuštam”, odgovorila je ona odlučno. Prihvatila je operaciju i tražila izričito neka se tumor odstrani, ali nek se sačuva život čeda kojeg je nosila. “Ne brinite se o meni; dosta je da dijete bude spašeno”. U molitvi i iščekivanju proživjela posljednjih šest mjeseci kad je na Veliku subotu, 21. travnja 1962., rodila Emanuelu.
Nekoliko dana prije poroda razgovarala je s mužem i rekla mu izričito čvrstim tonom što Petar nikada nije zaboravio: “Ako trebate odlučiti između mene i djeteta, nema dvojbe: Zahtijevam, izaberite dijete. Njega spasite”. Tjedan dana poslije poroda i teških bolova zbog rane i sepse koja se proširila, Ivana je preminula, 28. travnja 1962. s riječima molitve, “Isuse, ljubim te”. Vrlo brzo proširio se glas o njezinoj svetosti zbog vrhunskog čina ljubavi kojim je okrunila svoj kršćanski život. Priznata su dva čuda po njezinu zagovoru, oba u Brazilu kamo je kao djevojka htjela poći u misije: 1977. ozdravila je majka od teške bolesti tijekom trudnoće, a tri godine kasnije (2000.) po njezinu zagovoru dijete jedne majke, usprskos velikih komplikacija i gubitka liquida amniotica, rođeno je potpuno zdravo.
5. Dragi roditelji! Učite od ovih svijetlih primjera svetih obitelji. I ne zaboravite da se u obitelji legu i rađaju heroji i ubojice, sveci i grješnici, dobričine i kriminalci. Očevi i majke! U vašim je rukama budućnost vaše djece, a time i našega društva. Vi ste krivi ili zaslužni za sve što oni budu činili u životu. Jer, oni će vjerovati uglavnom u ono u što vi vjerujete. Držat će vrijednim ono što vi smatrate vrijednim. Ne kaže uzalud narodna mudrost: “Kakav otac, takav sin; kakva majka, takva kći”. Ne pada, naime, jabuka daleko od stabla.
Čuvajte stoga duše svoje djece od utjecaja Zloga. Potičite ih neka se raduju životu, hrane Euharistijom, uživaju u ljepoti Božje prirode, sastaju se u zdravom društvu, vole svoju Domovinu i poznaju vjeru. To je zapravo mali obiteljski katekizam koga je moguće provesti i ostvariti u životu. Neka Gospodin Isus, koji je dijelio brige i radosti ljudskog roda, blagoslovi sve naše obitelji kako bi vjernošću i ljubavlju poput svete Ivane Molla bile gorljive i u molitvi postojane, te postale ono što im je po Božjem naumu određeno. Amen.
Mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup
Vrana, 6. srpnja 2014.