Svi Sveti, Gradsko groblje 2014.
1. Ovog popodneva i sutra polagat ćemo bijele krizanteme i paliti svijeće na grobovima naših pokojnika. Možda ćemo to činiti sa suzom u oku kao izraz naše zahvalnosti. Zahvalni smo, naime, našim pokojnicima jer oni su nagovještaj one neumrle Priče o kojoj je Isus govorio kad je Kraljevstvo nebesko navješćivao. Oni su trajna i upečatljiva opomena u našem životu. Jer, dok stojimo nad njihovim grobovima, obuhvaćaju nas tipični ljudski osjećaji straha i neizvjesnosti. I bojimo se smrti. Umiranje nikako ne ide pod našu kapu. Nikakvo onda čudo što sve činimo da te misli otklonimo i na smrt ne mislimo. Zaboravljamo, međutim, da smrt nije izvan nas, nego u nama. Ona od prvog početka “sa mnom raste u meni, dok me cijelog ne preraste i stigne na rub mene”, veli A. B. Šimić.
O smrti i umiranju svi narodi imaju svoju priču i svoju filozofiju; imaju odgovore na teška i zagonetna pitanja života. U večerašnjem susretu na mjestima počivališta htjeli bismo čuti odgovore naših dragih pokojnika. I bili bismo jako zadovoljni kad bi nas izvijestili kako su stigli onamo “kud za vazda gre se?!” A svi oni, koji ovdje počivaju i čekaju dan uskrsnuća, nude jednostavni životni odgovor: Okrenuti čelom prema nebu, uspravno i u šutnji, hvataju se križa i poručuju: U križu je spas! Jedino u svjetlu Golgotskog događaja mogu se shvatiti ljudska zbivanja rađanja i smrti. A naše nemirno srce potiče nas da mucajući izgovorimo riječi zahvale: Hvala vam, braćo, za taj odgovor šutnje. Hvala vam za taj svijetli putokaz križa.
2. Uz svetkovinu Svih Svetih, Crkva se spominje i svim vjernih mrtvih kojima sutra iskazujemo osobitu počast. Oni nas danas potiču na šutnju i sabranost. Ali i zahvalnost jer su postali nagovještaj one neuništive Priče o kojoj je Isus govorio kad je Kraljevstvo nebesko navješćivao. Križ na njihovim grobovima poručuje nam i govori kako se jedino u svjetlu Golgotskog događaja mogu shvatiti ljudska zbivanja rađanja i smrti. Zbog toga smo posebice zahvalni našoj pokojnoj braći sestrama za taj odgovor i svijetli putokaz. Svjesni velikog milosnog dara, kojeg smo po krštenju primili, da se “možemo djecom Božjom zvati i da se još nije očitovalo što ćemo biti” (1 Iv 3,2), mi se danas priključimo onom mnoštvu Isusovih slušatelja i usvajamo njegove propise i zakone, njegove ustavne odredbe opisane u osam blaženstava.
Zahvalni smo Božjoj Providnosti što u ovom vremenu i na ovom mjestu možemo biti svjedoci civilizacije života, milosti i dobrote. To je civilizaciju koju je Isus navijestio u svom Govoru na Gori o čemu smo ga maloprije slušali. Priključimo se dakle onom mnoštvu Isusovih slušatelja i usvajajmo njegove propise i zakone, njegove ustavne odredbe opisane u osam blaženstava. Pa kad se u smiraj dana budemo križali nad grobovima gdje će izgarati uljanice i svijeće naše zahvalnosti, priključimo se onom silnom mnoštvu spašenih. Učvrstimo i svoju vjeru da smo ovdje prolaznici i putnici: u hodu prema istom Uzašašću. Uz spoznaju da je život koracanje žurno ponavljajmo sa sv. Augustinom: “Za sebe si nas stvorio, o Bože, i nemirno je srce naše dok u Tebi ne otpočine. Amen!”
† Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, 1. studeni 2014.