Svi Sveti – Isusove nove ustavne odredbe
1. Čuli smo liturgijska čitanja predviđena za blagdan Svih Svetih. Čuli smo Isusov govor na Gori koji nazivamo govorom “blaženstava”: “Blago siromasima, ožalošće-nima, krotkima, gladnima i žednima, milosrdnima, čistima srcem, mirotvorci-ma, progonjenima, jer njihovo je kraljevstvo nebesko” (usp. Mt 5, 3-10). Isus je izgovorio ova “blaženstva” na početku druge godine svog javnog djelovanja i propovijedanja nakon što se predstavio narodu. Vrijeme je došlo da osnuje i stvara to kraljevstvo o kojem je propovijedao, te da mu dadne ustavne norme i zakone; odredi organizacione okvire i postavi starješine. Upravo tih dana, neposredno prije govora na Gori, on je odabrao dvanaestoricu koji će biti njegovi vjesnici i namjesnici. Njima će izdati zapovijed neka idu po svem svijetu i propovijedaju. Neka krste i naučavaju. Evo vam nove ustavne odredbe, nove zakone i propise. Po njima se ravnajte.
Isusov govor, koji smo upravo čuli, nije upućen onima koji se osjećaju sretnima i zadovoljnima, niti onima koji uživaju bogatstvo i sreću ovoga svijeta. Još manje je to govor onima koji misle da će njihova sreća i bogatstvo trajati na ovoj zemlji “po sve vijeke vijekova”. Ne, Isus se ne obraća njima, jer zna da ga neće razumjeti. On radije govori onima koji žive u patnji i koji se hrvu s nezgodama i brigama života. On svoju riječ upućuje ljudima koji znaju što su patnje i križni putovi.
2. Propovjednici se danas osjećaju nemoćno pred ovim Isusovim govorom. Ne mogu, naime, ljudima olakšavati terete, niti umanjivati muke i brige. Ne mogu im vraćati mrtve, niti odstranjivati bolesti. A još manje donositi ovozemaljsko blagostanje. Mogu jedino ponavljati iste Isusove riječi s Gore blaženstava. Jer, one su davale snagu i hrabrost milijunima kršćana kroz povijest. I dok su se punili zatvori i umnožavala gubilišta brojnih vjernika, “ove Isusove riječi bile su jedine kadre ublažiti rane, otirati suze i vraćati radost i nadu. Zato i velimo kako su blaženstva temelj kršćanske civilizacije, evanđeoske humanosti, ljudske, obiteljske i socijalne sreće. Nešto što nam je i danas najpotrebnije i najaktualnije.
Istina, obrisi blaženstava i njihovih obećanja nisu prepoznatljivi u današnjim sredstvima društvenog priopćavanja. Tiskovine, radijska i televizijska izvješća prepuni su slučajeva i skandala, pljačke i kriminala. Pa se ponekad i ne htijući pitamo: Koliko je Isusovog duha zaživjelo u našoj civilizaciji? Hoće li se i kada početi ostvarivati njegova žarka želja da se prekine lanac nasilja, ogovaranja, mržnje i osvete -te najveće tragike ljudske povijesti?! Prošla su, evo, dva milenija od Isusovog govora na Gori. Kad će ljudi početi shvaćati i prihvaćati njegovu želju da se odbaci krvava logika mržnje i nasilja? Kad će se vratiti logici razuma, savjesti i humanosti?! Iz njegovog programatskog fovora vidi se kako on ljudske probleme želi rješavati dobrotom, a ne zloćom, oružjem istine i snagom duha, a ne nasiljem. Logikom “blaženstava” Krist želi prekinuti spiralu osvete, te zlo pobjeđivati dobrotom i ljubavlju. Tom strategijom nastupio je i počeo osvajati mase. Ni na koga nije potego ni mača, ni biča. Nikoga nije kleo i zastrašivao. Narod mu je hrlio jer “još nitko nije tako govorio” i tako radio.
3. Nama je, braćo i sestre, Providnost udijelila biti svjedocima takve Božje civilizacije, pravde, dobrote, milosrđa, krotkosti i mira. Svjesni velikog Očevog dara da se već sada “možemo djecom Božjom zvati i da se još nije očitovalo što ćemo biti” (1 Iv 3,2), priključimo se stoga onom mnoštvu Isusovih slušatelja i usvajajmo njegove propise i zakone, njegove ustavne odredbe opisane u ovih osam blaženstava s Gore. Slaveći blagdan Svih Svetih mi zapravo spominjemo brojne kršćane junake. A među njima i nepregledan broj pripadnika našeg naroda: naših majki, očeva, braće i sestara. Bog koji je vjeran svome obećanju, nagradio ih je za muke i patnje ovoga života. I dok ih zajedno slavimo i spominjemo mi se skupa s njima molimo i preporučujemo Božjem milosrđu. U uključujemo u svečanu povorku prema nebeskom Jeruzalemu, sa živom nadom da se jednom nađemo u ‘mnoštvu spašenih koje stoje pred prijestoljem i Janjetom obučeni u bijele haljine s palmama u rukama; jer, dođoše iz nevolje velike i opraše svoje haljine u krvi Janjetovoj’ (Otkr..). To su oni ožalošćeni, progonjeni, poniženi, siromašni, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni i čista srca, koje je Isus nazvao blaženima. Svima njima on i danas ponavlja: Blago vama, velika je plaća vaša na nebesima. Zaslužili ste kraljevstvo pripravljeno malenima, umornima, uplakanima i nevinima.
Kad večeras i sutra budemo u tišini i sabranosti obilazili grobove svojih milih, te pri tom palili uljanice i svijeće naše zahvalnosti, priključimo se molitvom i srcem tom silnom mnoštvu spašenih. Jer, Gospodin nas je “za sebe stvorio i nemirno je srce naše dok u Njemu ne otpočine”. Padnimo, dakle, ničice i poklonimo se Svevišnjemu. I ponavljajmo onaj poklik iz Otkrivenja: “Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, čast, moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen!” (Otkr 7,9)
† Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, 1. studeni 2014.