Svećenička rekolekcija zadarskog prezbiterija održana je u srijedu 15. listopada u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. U Godini euharistije u Zadarskoj nadbiskupiji, izlaganje o temi ‘Ostani s nama, Gospodine, u sakramentu ljubavi’, održao je dr. Elvis Ražov, ravnatelj Visoko teološko katehetske škole u Zadru. U izlaganju je Ražov istaknuo značaj dokumenta Sacramentum Caritatis, koji je rezultat biskupske sinode 2005. g. o temi ‘Euharistija, izvor i vrhunac života i poslanja Crkve’. Podsjetio je na upozorenje sv. pape Ivana Pavla II. o uvijek prisutnoj napasti da se euharistija svede na vlastite dimenzije, umjesto da se čovjek otvori dimenzijama euharistije, jer je ona preveliki dar da bi podnosio dvoznačnosti i umanjivanja. „Papa upozorava da iako je najočitija dimenzija euharistije gozba, ne smije se zaboraviti da je duboki i prvotni smisao euharistijske gozbe onaj žrtveni. Misa je spomen čin Kristove žrtve na Golgoti u kojoj je prisutan kao Uskrsli koji ipak nosi znakove svoje muke“ rekao je Ražov, istaknuvši da euharistija nosi i eshatološku dimenziju koja nas usmjerava prema budućnosti posljednjeg Kristovog dolaska. Pod euharistijskim prilikama Krist je stvarno prisutan. Govoreći o otajstvu realne prisutnosti, Ražov je istaknuo: „Vjera od nas traži da pred euharistijom stanemo sa sviješču da se nalazimo pred samim Kristom, i upravo to daje drugim dimenzijama (gozba, spomen-čin Pashe, eshatološki navještaj) značenje koje nadilazi običnu simboliku. U tome se i na najizvrsniji način ostvaruje Isusovo obećanje da će ostati s nama do svršetka svijeta“. Papa Ivan Pavao II. je proglasio Godinu euharistije 2004. g., potaknut Međunarodnim euharistijskim kongresom u Guadalajari u Meksiku te godine. Poticao je svećenike na mistagošku katehezu koja otkriva značenje liturgijskih gesta i riječi, kako bi se od znaka prešlo k otajstvu i u njega uključilo sve svoje postojanje. Pristup euharisitiji kod poslužitelja i vjernika mora biti prožet krajnjim poštovanjem, a živu svijest o stvarnoj Kristovoj prisutnosti treba svjedočiti bojom glasa, gestama, pokretima, svojim držanjem, šutnjom. Euharistija je i izvor i objava zajedništva. „Euharistijsko zajedništvo ne može se u potpunosti živjeti izvan crkvenog zajedništva. S Kristom smo u onoj mjeri u kojoj smo s njegovim tijelom, jer je Crkva tijelo Kristovo čije jedinstvo Krist stvara i održava izlijevanjem Duha Svetoga, te ga promiče putem svoje euharistijske prisutnosti“ rekao je Ražov. Euharistija je i izvor crkvenog zajedništva i njegovo najizvrsnije očitovanje: „Euharistija je objava zajedništva. No, to zajedništvo je zahtjevno i višeslojno: hijerarhijsko, utemeljeno na različitm ulogama i službama te bratsko, koje vodi međusobnoj otvorenosti, ljubavi, razumijevanju i praštanju“.
Govoreći o euharistiji kao počelu i planu poslanja, Ražov je istaknuo uski odnos gozbe i navještaja. I otpust na kraju mise predstavlja zadatak promicanja Evanđelja i evangeliziranja društva. „Euharistija daje zadatak ali nudi i plan njegovog ostvarenja kroz euharistijski način življenja koje treba prožeti kulturu i društvo. Temeljni čimbenik tog plana je zahvala Bogu na svemu, protiv zaborava Boga u sekulariziranoj kulturi i protiv ljudske samodostatnosti koja vodi do idolopoklonstva i propasti. Kultura euharistije promiče dijalog, nikoga ne ugrožava niti ohrabruje izraze netrpeljivosti. Tko nauči reći ‘Hvala’ na način raspetoga Krista, moći će postati mučenikom, no nikada neće postati mučiteljem“ podsjetio je Ražov na misao sv. Ivana Pavla II., naglasivši da euharistija promiče solidarnost, zajedništvo, mir, izgrađuje pravednije i bratskije društvo po služenju najmanjima. Ražov je razložio i sadržaj dokumenta Sacramentum Caritatis, poticajima da je euharistija otajstvo koje valja vjerovati, slaviti i živjeti. „Euharistija je sakrament ljubavi u kojoj nam Krist daje samog sebe, pokazujući najveću ljubav do kraja, položivši svoj život za prijatelje. Tome prethodi gesta neizmjerne poniznosti kad se opasuje i pere noge svojim učenicima. Isus nas nastavlja ljubiti do kraja u daru svoga tijela i krvi, što izaziva divljenje apostola i nas danas. U tom sakramentu Gospodin nam dolazi ususret kao naš suputnik i postaje hranom čovjeku gladnom istine i slobode“ rekao je Ražov, istaknuvši da nam u sakramentu euharistije Isus osobito pokazuje istinu ljubavi, a to je Božja bit i ono što zanima svakog čovjeka. Bit navještaja Crkve je da je Bog ljubav koja je za nas postala hranom Istine koju treba slobodno prigrliti kao Božji dar.
Rekolekcija je počela molitvom krunice koju je u sjemenišnoj kapeli predvodio don Josip Lisica, župnik Škabrnje i Nadina. Na kraju susreta, zadarski nadbiskup Želimir Puljić govorio je o Euharistiji kao izvoru i vrhuncu života i poslanja Crkve. Iznio je nekoliko poticaja: Učinimo euharistiju središtem života i poslanja; Slavimo svete Tajne dostojanstveno i opušteno; Njegujmo duhovnost i pobožnost prema euharistiji i Ne dajmo mjesta tugi i malodušju kad je Krist među nama. „Euharistija nije tema poput drugih tema, već srž kršćanske vjere i života; pojedinih vjernika i cijele zajednice župe, biskupije i sveopće Crkve. Ona je i ‘otajstvo svjetla’ koje osvjetljava put vjere, kako to prikazuje evanđelist Ivan u opisu dvojice učenika na putu u Emaus. Biblijski prizor iz Emausa dobra je ikona za euharistijsku godinu u vidu navještaja i kateheze“ rekao je mons. Puljić, dodavši da su za ulazak u otajstvo euharistije potrebne vježbe duha, sabranost i euharistijska zahvala koja će nas dublje zahvatiti u to veliko otajstvo vjere. „Ako duhovnost nije usidrena u šutnju i kontemplaciju toga otajstva vjere, čovjek se lako izgubi u svakodnevnoj trci, buci i galami. Ne zadovoljimo se osrednjošću naše duhovnosti. Ako budemo dostojno slavili misna slavlja, pomoći ćemo sebi i onima kojima smo poslani dijeliti svete tajne“ rekao je mons. Puljić zadarskim svećenicima.
Ines Grbić