Tema svećeničke rekolekcije zadarskog prezbiterija u srijedu 5. studenog u dvorani sjemeništa Zmajević u Zadru bila je ‘Euharistija u životu svećenika: zajedništvo, služenje, poslanje’, koju je izlagao dr. Ivan Bodrožić, profesor KBF-a u Zagrebu. Temeljem ulomka iz Matejevog evanđelja (Mt 20,20-27) koje opisuje situaciju među apostolima i Isusovo rješavanje spora (želja Zebedjevih sinova da budu prvi uz Isusa i Isusovo pitanje ‘Možete li piti čašu koju ću ja piti’), Bodrožić je tumačio euharistiju i svećenika u svjetlu communio, diakonie i missio: zajedništva, služenja i poslanja. „Zebedejevi sinovi su htjeli biti prvi uz Isusa, ne u poslu i poslanju, nego u časti. Ne u služenju, nego u gospodovanju. Umjesto bratskog zajedništva, učinak je među apostolima bio gnjev, svađa, razdor“ upozorio je Bodrožić, potaknuvši svećenike da sagledaju sebe pred Učiteljem, ne zavaravajući se da je sadašnji narašataj bolji od apostola. I nas muči ambicija, zavist, ljubomora, svađa, jal i razdor, nedostatak Duha i duhovnosti. „To nam zastire pravi pogled na Isusa, kao i apostolima tada, koji nisu uočavali njegovo poslanje i cilj djelovanja, nisu razumjeli sredstva koja je izabrao, niti su bili svjesni učinaka o kojima je govorio. To je govor o čaši suobličenja Gospodinu i njegovoj muci koja nas hrani, kao što je hranila apostole i vjernike spremnošću na mučeništvo. Zato je euharistija u prvoj Crkvi bila hrana i piće mučenika“ rekao je Bodrožić, istaknuvši da Isusovo pitanje ‘Možete li piti čašu koju ću ja piti’ sadržava kriterije koji su pokazivali njihovu sposobnost prema kojoj im je mogao udovoljiti zahtjevu. „Nisu razumjeli da se radi o čaši mučeništva. Nisu znali što ištu ni što govore kad su rekli da je mogu piti. U njima je ambicija bila tako jaka i ponos velik, da ih je navelo da kažu da mogu piti. A onaj tko zna piti čašu Gospodnju, zna i može vršiti njegovo poslanje, služiti na pravi način“ rekao je Bodrožić. Umjesto da gaje svijest o Isusovom poslanju, učenici su izabrali ambicioznost i provođenje vlastitog plana, a ne Kristovog. „Ispunjenje Kristovog služenja dogodilo se u pashalnom otajstvu koje slavimo u euharistiji. On se ponizio, postao poslušan do smrti na križu, i Bog ga je zbog toga uzvisio. Euharistija nije jedna od tolikih Božjih komunikacija, nego je communicatio par excellence koja vodi u cjelovito zajedništvo, communio među osobama koje se vole. Euharistija je punina duhovskog događaja i poslanja Duha Svetog. U njoj se izvršuje svako posvećenje jer Duh Sveti, kao nekad u Mariji, izvodi Isusovo utjelovljenje u hostiji. U euharistiji je vrhunac i punina poslanja – missio. Duh je pozvan da nas uvede u svu istinu, da nam pokaže koliko nas Otac voli, da nas oživi, pritjelovi Kristu. To se događa upravo u tom neizrecivom otajstvu“ rekao je Bodrožić.
Svećenike je potaknuo da se zapitaju kakvo je i na čemu se bazira njihovo zajedništvo; je li to zajedništvo kad treba zaigrati nogomet ili su kadri utjecati jedni na druge, biti zajedničari tuđih ideja, planova, inicijativa, rješenja. Upozorio je na klaniranje, stvaranje vlastitih istomišljenika za privatne interese, isključivanje iz zajedničkih crkvenih inicijativa. „Klanove najčešća stvaraju tzv. privatnici u Crkvi. Takvog klaniranja je bilo i u prvoj Crkvi i s njim se morao energično suočiti i Pavao. Vjernici su se dijelili na Pavlove, Petrove, Apolonove, ovisno od toga koji je od apostola prvi negdje prošao. Pavlov odgovor je cjelovito euharistijski: svi smo zajedničari jednog kruha i kaleža, iste žrtve. Najveći oblik zajedništva je krvni. Sklapajući savez s ljudima, Bog nas je doveo do saveza u punini koji je sklopljen u krvi Kristovoj“ rekao je Bodrožić. Poželio je da služenje svećenika jedan drugome bude nalik onome što Krist ostvaruje u euharistiji: dati život jedan za drugoga. „Kažemo da smo braća svećenici. Da li je naše služenje samo priskočiti u pomoć kada treba reći misu, ili je služenje? Nije dovoljno zamijeniti kolegu u nekoj prigodi, preuzeti feštu, tehnički pomoći, da bismo se smatrali nasljedovateljima apostolskog zajedništva i štovateljima euharistije. Euharistija je davanje krvi, infuzija zdrave krvi u organizam svakoga od nas, da nas pročisti. Dajemo li krv jedan za drugoga ili širimo zlu krv? Dajemo li život dajući krv za druge, ili drugima oduzimamo život stvarajući od njih ljude bez osobnosti i Kristove krvi u sebi“ upitao je Bodrožić, poručivši da svećenik koji se hrani euharistijom treba živjeti zajedništvo koje ga tjera da i na vani, u odnosu sa svećenicama i svijetom, postaje kruh koji se lomi, daje i služi drugima, koji se osjeća poslanim za druge, kao što je i Kristovo tijelo položeno za sve ljude.
Prije izlaganja, euharistijsko klanjanje u sjemenišnoj kapeli predvodio je don Zvonimir Ćorić, župnik Preka.
Ines Grbić