Svećeničko i đakonsko ređenje u katedrali sv. Stošije, 23. studenog 2014.
(Tomislav Vlahović, Ivica Bašić, Valter Kotlar i fra Leopolda Mičića)
1. Lijepo je što na svetkovinu Krista Kralja, a u Godini euharistije, mogu pozdraviti u našoj prvostolnici najprije kandidata za svećeničko ređenje don Tomislava Vlahovića, a onda i kandidate za đakonsko ređenje: Ivicu Bašića, Valtera Kotlara i Leopolda Mičića. Oni su, naime, razlog ovomu slavlju. Primio sam njihove molbe, ispovijed vjere, kao i Izjavu pod prisegom da bez ikakve prisile i straha, svjesno i slobodno žele primiti sveti red prezbiterata i đakonata. Izjavili su također da shvaćaju što je celibat i da će tu crkvenu disciplinu do kraja života čuvati nepovrijeđenom. Potpisali su također i obvezu bezuvjetne poslušnosti zakonitoj crkvenoj vlasti. Sve to su prekjučer izjavili i obećali uz prisegu da im Bog pomogne i sveto Evanđelje koje su svojom rukom dotakli. A maloprije na proziv njihovog imena, čuli smo kako glasno izjavljuju: ‘evo me’. Evo nas, Gospodine vršiti volju tvoju. Pred tom njihovom spremnošću odgovorio sam pozitivno na njihove molbe, pa i ja velim evo me, Gospodine, izvršiti ono za što me Crkva ovlastila i što danas od mene očekuje.
Uz pozdrav kandidatima za svećeničko i đakonsko ređenje, pozdravljam roditelje naših ređenika: Ančicu i Josipa Vlahovića, Veroniku i Josipa Bašića, Vesnu i Valtera Kotlara, te Maricu i Pavla Mičića s djecom. Zahvaljujem im što su pozitivno i konstruktivno surađivali sa željom svojih sinova i voljom i planovima Onoga koji ih je pozvao od utrobe majke njihove. Pozdravljam i nazočnu rodbinu i prijatelje, mnogopoštovanog oca provincijala fra Andriju, poglavare iz bogoslovije i sjemeništa, svećenike i bogoslove, redovnike i redovnice, pjevače, sjemeništarce i sve vas braćo i sestre koji ste se okupili danas u našoj prvostolnici nazočiti ovom važnom liturgijskom događaju.
2. Obred ređenja protkan je gestama i znakovima koje same po sebi puno govore. Tu je najprije poziv i odgovor čemu smo maloprije bili svjedoci. Poziv je dar neba i nezaslužena milost. «Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh. Ne boj se, ja sam s tobom» (Jer 1: 5, 9). On je osobna stvar pojedinca i ne može se dogoditi po delegaciji. Poziv je uz to potpun i trajan. Tvoj sam, Gospodine, cijelim svojim bićem. I kad radim, i kad spavam; i kad hodam i kad se molim. Potpuno i trajno, “in aeternum secundum ordinem Melchisekek”. I nema privatnog ili povremenog služenja. Stoga se i pita kandidata prije nego primi ređenje, ‘hoćeš li se trajno posvetiti službi, usklađujući ponizno svoj život s primjerom Krista Gospodina’?!
A kad primi sveti Red, ređenik postaje djeliteljem svetih Tajna. Stoga zaređenom službeniku nije mjesto u sindikalnoj podružnici, niti u politici. Za njega nije ni bankarska klupa, ni poljoprivredno dobro, nego svete knjige i sveti poslovi. To je područje njihovog zvanja i zanimanja. Svećenici se u politici, naime, nikada nisu posvetili. A kompromitirali su sebe i Crkvu bezbroj puta. “Vama, glasnicima velikoga Kralja, govorio je sveti Pio X. politika je Isusov križ”, te savjetovao neka budu plemeniti i mudri upravitelji duša koje su im povjerene. Neka budu prijatelji djece i mladih, starih i nemoćnih. I neka trajno Bogu zahvaljuju što ih je on izabrao i poslao (Iv 15,16). Priključimo se i mi danas molitvi svetaca i blaženika, mučenika i ispovjedalaca kako bi naši ređenici imali sve krjeposti potrebne za solidno obavljanje svete službe.
3. Ovo ređenje odvija se uz svetkovinu Krista Kralja. Što to znači kad kažemo Isus je naš kralj, i kakvo je njegovo kraljevstvo? Isus je u više navrata govorio kako “njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta”. Ono nema ni teritorija, ni vojske, ni policije. Njegovo se kraljevstvo događa prvenstveno u dušama onih koji prihvaćaju njegov zakon i propise. Ljubi Boga svim srcem svojim i svom dušom svojom, a bližnjega svoga kao sebe samoga (Mt 22, 37-39). To je ustav njegovoga kraljevstva u koje ulazimo po krštenju. On je, dakle, Kralj onih koji mu vjeruju i koji će na koncu čuti njegov glas: “Dođite blagoslovljeni oca mojega! Primite u baštinu kraljevstvo, pripravljeno za vas od postanka svijeta”! (Mt 25, 34).
Budući da će naši ređenici biti “vojnici takvoga Kralja” i glasonoše njegovih poruka, što bismo im kod ovog ređenja poželjeli? Poželimo im najprije neka budu ljudi molitve, rada i reda. Dragi Tomislave, Ivica, Valtere i Leopolde, ne zaboravite da današnjim danom postajete molitelji, predmolitelji, zagovornici i odvjetnici duša koje će vam biti povjerene. Molite stoga pobožno i sabrano, odano i zauzeto za sebe i za druge; kako na Misi i drugim liturgijskim pobožnostima, tako i u molitvi časoslova. Neka sve bude u molitvenoj radosti duha. Ne zaboravljajte dnevno krunicu i čitanje Svetog Pisma. “Molite da ne padnete u napast”, upozoravao je Isus svoje učenike (Mt 26,41). Radite, molite i držite se reda! Serva ordinem, et ordo servavit te, govorili su stari latini. Drži se reda i red će te spasiti. Budite, dakle, u svemu ljudi rada, reda i molitve. Vi ste preda mnom prekjučer potpisali Izjavu o svojevoljnom preuzimanju obveze celibata koja je sastavni dio svetog ređenja. Čuvajte ljiljan čistoće i neka vas prirodni i instinktivni čovjek ne prevari ili zavede.
4. Sve vas, braćo i sestre, koji ste došli nazočiti ovom znakovitom crkvenom događaju, molim i pozivam: Sudjelujte sabrano i pobožno u svetoj liturgiji ređenja. Molimo svi žarko i zaufano neka Duh Sveti izvede do kraja ono što je im je Otac nebeski odvijeka odredio. Poželimo našim novim ređenicima neka kao “Kristovi vojnici i Božji vitezovi” budu na visini zadataka koje im Crkva danas povjerava. Neka im molitva Božanskog časoslova, navještaj njegove Radosne vijesti, kao i dijeljenje svetih Otajstava pomaže biti svjesnim onoga što rade, kako bi druge učili što sami vjeruju, te se sve više suobličavali otajstvu križa Gospodnjega.
Kada se za koji trenutak budu prostrli na zemlju, mi ćemo moliti neka ih Duh Sveti obuče silom odozgora. Neka ih obdari poniznošću srca, postojanošću duha i pouzdanjem u Boga. Taj ‘molitveni troplet’ uputit ćemo danas nebeskoj Crkvi i posebice našim svetim zadarskim zaštitnicima. I dok budu ležali pred oltarom, a mi budemo zazivali nebeske svece i blaženike, posebice one koji su našega roda, bit će to doista vanjski izraz naše nemoći. Ali, i zaufane želje i molitve za ove Božje odabranike koji su dar Crkvi, narodu i svijetu. Molimo neka i oni budu dar: Dar ljubavi bez koristoljublja, darivanje bez pridržaja i služenje bez uvjetovanja. I neka Gospodin do kraja izvede ono što je započeo na njihovom krštenju. Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, 23. studenoga 2014.