Iskustvo bolesti i trpljenja postaje školom nade – Svjetski Dan bolesnika
1. Osnutak Papinskog vijeća za dušobrižništvo zdravstvenih djelatnika prije trideset godina razlogom je zahvaliti Bogu za velikodušni apostolski žar u službi bolesnika i svih onih koji se posvećuju njihovoj skrbi. A svjetski Dan bolesnika, koji, evo, obilježavamo 23. put pruža nam svake godine osobitu mogućnost biti velikodušnim učenicima Dobrog Samarijanca. Ovaj je dan na tragu spasenjskog poslanja božanskog liječnika Isusa koji je ‘prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao’ (Dj 10,38). U tajni njegove muke, smrti i uskrsnuća, ljudsko trpljenje crpi smisao i puninu svjetla. Na Posljednjoj večeri, prije nego će se vratiti Ocu, on je oprao noge apostolima i tako pozvao učenike neka uđu u istu logiku ljubavi koja se daje najmanjima i potrebitima (Iv 13,12-17).
Slijedeći njegov primjer, svaki je kršćanin pozvan provoditi u djelo prispodobu o dobrom Samarijancu, koji ‘vidjevši polumrtva čovjeka, sažali se, pristupi mu, opra mu rane uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga odvede u gostionicu i preuze za nj brigu. Sutradan izvadi dva denara i dade ih gostioničaru: Brini se za nj, pa ako što više potrošiš, ja ću ti na povratku platiti’ (Lk 10, 33-35). A na kraju prispodobe Isus dodaje: ‘Idi pa i ti čini tako’. S tim se riječima on se obraća i nama i potiče nas prignuti se nad ranama tolike naše braće. Iskustvo pak bolesti i trpljenja postaje tako školom nade. Doista, ‘ne ozdravlja čovjeka izbjegavanje trpljenja i bijeg od boli, već sposobnost prihvatiti nevolje i sazrijevati u njima, poput Krista koji je patnje podnio s beskrajnom ljubavlju’.
2. U svojoj poruci za dvadeset i treći Svjetski dan bolesnika papa Franjo se obraća svima koji su opterećeni bolešću i na razne načine pridruženi Kristovom trpećem tijelu, kao i svim djelatnicima i volonterima u zdravstvu. Služeći se Jobovim riječima ”bjeh oči slijepcu i noge bogalju” (Job 29, 15), papa Franjo tumači kako vrijeme provedeno s bolesnicima postaje sveto vrijeme. Jer, na taj način mi uzdižemo hvalu Bogu koji nas suobličuje slici svoga Sina, koji ”nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge” (Mt 20, 28). Suvremeni svijet zaboravlja osobitu vrijednost vremena provedenog uz bolesnikovu postelju. Mi smo, naime, stalno u nekoj žurbi i jurnjavi. Zahvaćeni smo mahnitim ritmom rada, proizvodnje, pa zaboravljamo slobodno sebedarje. Zaboravljamo brinuti se o drugima i biti odgovorni za druge. To je često plod mlake vjere koja zaboravlja Isusove riječi: ”Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25, 40).
Već nas je prije pola stoljeća Drugi vatikanski sabor podsjetio da je ”zadaća Crkve skrbiti za one koji trpe, te ljubavlju okružiti sve koji su pogođeni ljudskom slabošću. Ona u siromasima i patnicima prepoznaje sliku patničkog Utemeljitelja, pa se trsi u bolesnicima služiti Kristu”. ”Osnivanje Papinskog vijeća za dušobrižništvo zdravstvenih djelatnika prije 30 godina vidljivi je znak takve skrbi” i odgovor na ”Poruku siromašnima, bolesnima i svima koji trpe”, koju su koncilski oci uputili svijetu na završetku Drugoga vatikanskog koncila: ”Vi koji osjećate teret križa i koji plačete, vi neznani patnici, budite hrabri: Vi ste miljenici Božjega kraljevstva, kraljevstva nade, sreće i života; vi ste braća trpećeg Krista; i s njim, ako to želite, vi spašavate svijet!”
3. Crkva u bolesnicima prepoznaje Krista koji je svojim trpljenjem, smrću i uskrsnućem, spasio čovječanstvo. Svi koji nježno pristupaju onima koji su potrebiti naše skrbi, unose nadu i Božji osmjeh u svijet koji je prepun proturječja. Zbog toga Papa veli kako vrijeme provedeno s bolesnicima postaje sveto vrijeme. Služeći onima koji su potrebni mi uzdižemo hvalu Bogu, a on nas suobličuje slici svoga Sina, koji ”nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge”. Povjerimo ovaj Dan Mariji kako bi nas ona naučili služiti bolesnima i učiti ih kako podnositi trpljenje i patnju. Posebice kako nalaziti izvore vedrine i pouzdanja kod uskrsloga Gospodina.
Molimo je stoga neka čuje i usliši molitvene vapaje koji se dižu iz brojnih svetišta patnje i neka otare suze svima koji trpe. Neka Gospa Lurdska pomaže onima koji rade na području zdravstvene skrbi i neka bdije uz one koji su sami. Na sve bolesnike u našem gradu i Nadbiskupiji zazivam osobitu Marijinu zaštitu. Svima pak koji rade na području zdravstvenih ustanova, koja su privilegirana ”svetišta patnje”, neka Majka Isusova isprosi i udijeli milost da budu vjerodostojni svjedoci Kristove ljubavi. A nama, braćo i sestre, neka nikada ne dojadi činiti dobro svima koji našu pomoć zatraže. Amen.
Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, Samostan sv. Mihovila (Trećoredci), 11. 02. 2015.