Zbornik “Kultura rada u Hrvatskoj. Peti hrvatski socijalni tjedan, Zagreb, 21.-23. listopada 2011.” koji su uredili dr. Stjepan Baloban, dr. Gordan Črpić i dr. Dubravka Petrović Štefanac predstavljen je u u utorak 3.ožujka u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu u organizaciji Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije i Kršćanske sadašnjosti.
U pozdravnoj riječi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić izrazio je radost zbog objavljivanja knjige koja nudi dobar i koristan sadržaj za hrvatsko društvo. No, u isto vrijeme izrazio je žalost, jer “dok čovjek lista i čita vidi da se stvari nisu pomaknule, dapače možemo reći da su na nekim područjima i teže. Dovoljno je uzeti u ruke samo deklaraciju Hrvatskog socijalnog tjedna, ona je tako aktualna i danas. Gotovo bih rekao da bi ju trebalo tiskati i dijeli. Od točke do točke ona je tako konkretna i donosi ono što bi mnogi trebali ponavljati i učiti napamet”. “Pitam se zašto nema nekog vidljivijeg pomaka. Naučili smo slušati izvještaje o onima koji rade, a ne primaju plaću, o poduzećima i institucijama koje se prepuštaju na propadanje, a ljudi ostaju bez posla, dok odnos između profita, plaće i poreza nije reguliran. Pita se čovjek što rade državne institucije, što rade sindikati koji ostavljaju da su toliki bez plaće, gube posao, mladima se ne otvaraju nove perspektive. Sve su to pitanja kojih se treba sjeti ne samo društvo, nego i mi kao vjernici. Stoga se pitam što je moguće učiniti. Tu nije u prvom redu na potezu kler, on je onaj koji podučava, produbljuje i podaje crkveni socijalni nauk, ali tu su vjernici laici koji su članovi Crkve i članovi društva. Je li potrebno pokrenuti nešto novo, jesu li potrebne neke nove laičke organizacije koje će probuditi nove inicijative? Vidjeli smo i osjećamo da se nešto kreće među našim laicima, stoga bismo upravo željeli da i ovo predstavljanje bude jedan znak u kretanju na bolje u našem hrvatskom društvu, jer situacija vapi i zove”, rekao je kardinal Bozanić.
Predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić zahvalio je priređivačima zbornika koji na 570 stranica donosi u riječi i slici prikaz tada rečenoga ili napisanoga od predavača iz raznolikih znanstvenih područja. Osvrnuvši se posebno na završnu deklaraciju, istaknuo je kako je kroz “jedanaest pomno sročenih stavova izrečena nada i želja kako kroz prizmu socijalnog nauka Crkve prevladavati aktualnu, osobnu i društvenu krizu, te radu dati i vratiti duhovnost i dostojanstvo, a poduzetništvu pravedna načela; a ona se ostvaruju u pravednoj zaradi, pravednoj plaći i pravednom porezu. A da bi se to moglo ostvarivati potreban je odgoj za rad, zaštita sustava vrijednosti, kulture i tradicije, posebice one obiteljske. Čini mi se kako Deklaracija kuša odgovoriti na poziv pape Franje ‘da se iziđe na periferije k onima koji su ugroženi’. A po mišljenju sastavljača Deklaracije naše društvo nesvjesno stvara ‘dvije ugrožene skupine ljudi’ s obzirom na rad: To su ‘nezaposleni’ koji su u tom stanju isključeni iz svijeta rada, te s druge strane ‘prezaposleni’ koji su zbog opterećenosti isključeni iz obiteljskog i društvenog života”.
***
Predsjednik Programskog vijeća V. hrvatskog socijalnog tjedna sisački biskup Vlado Košić podsjetio je kako je ovaj Tjedan iznio Centar za socijalni nauk Crkve i vjernici laici, među kojima je posebno istaknuo dr. Gordana Črpića. No, upozorio je, kako taj Centar sad ne radi.
O značenju samih socijalnih tjedana te knjizi govorio je dr. Stjepan Baloban s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Istaknuo je dvostruko značenje ove monografije. Simbolično i sadržajno. Simbolično “jer nas povezuje s jednom od najvažnijih tradicija u Katoličkoj Crkvi 20. st., tradicijom socijalnih tjedana koja je započela 1904. u Lyonu, a u nekim zemljama se i danas događa npr. u Francuskoj i Italiji”, rekao je te podsjetio kako su se u Hrvatskoj prije Drugog svjetskog rata održala četiri socijalna tjedna 1932., 1937., 1938. i 1940. Ta je socijalna tradicija katolika i Katoličke Crkve u Hrvatskoj prekinuta 1945. godine. Od posljednjeg četvrtog do obnovljenog petog 2011. prošla je 71 godina. Stoga ova monografija simbolički spaja socijalnu tradiciju hrvatskih katolika koja nam je u vrijeme krize i prilika u kojima živimo itekako važna. Osim toga ta socijalna tradicija upućuje na povezanost vjernika i službenih predstavnika Crkve, Hrvata katolika i pastira koji se brinu za cjelovit život čovjeka, a ne samo za njegovu duhovnu dimenziju često krivo shvaćenu i posebno u komunizmu tendenciozno tumačenu kao nešto privatno, potpuno odvojeno od javnoga života, istaknuo je dr. Baloban.
Uspoređujući monografije Trećeg hrvatskog socijalnog tjedna iz 1938. i petog, dr. Baloban istaknuo je kako se po imenima možemo uvjeriti da su tada i danas poznati hrvatski intelektualci spremni sudjelovati zajedno s Crkvom u obnovi hrvatskoga društva. Osobito podupirajuću ulogu u organiziranju prvih socijalnih tjedana bilo kao nadbiskup koadjutor, bilo kao zagrebački nadbiskup imao je bl. Alojzije Stepinac, podsjetio je dr. Baloban. “Koliko u Hrvatskoj ima institucija i organizacija koje mogu na jednom mjestu i u obradi jedne teme okupiti 55 predavača različitih profila, zanimanja, svjetonazora i to iz cijele Hrvatske? Uvjeren sam da to može jedino Crkva kojoj se još uvijek vjeruje više od brojnih drugih ustanova i organizacija civilnoga društva premda se u hrvatskom medijskom prostoru to ne vidi, a u javnosti traje uvjerenje kako u Hrvatskoj raste nepovjerenje prema Crkvi”, rekao je dr. Baloban.
Osvrt na sam sadržaj knjige dao je dr. Drago Čengić, istraživač na Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar”, koji je ujedno jedan od recenzenata. Knjiga sabirući u sebi relativno raznolike tekstove o problemu rada i položaju radnog čovjeka i poduzetnika u doba postindustrijskog kapitalizma na hrvatski način predstavlja važan dokument o zauzetosti i Crkve i dijela hrvatske i stručne javnosti da utječe na drugačiji, bolji poredak stvari na ovom području društvene prakse. Ona se zalaže za jednu novu praksu društveno-odgovornog poslovanja, ali i za novi odnos rada i kapitala, odnos koji bi promicao održivu, posve određenu etiku poslovanja, ali ne bi ugrožavao ljudsko dostojanstvo radnika i temeljnu socijalnu sigurnost njegove obitelji, odnosno zajednice, rekao je dr. Čengić.
Iz perspektive sindikata osvrt na tjedan te stanje danas dao je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. Podsjećajući na prvi zbor hrvatskih vjernika laika početkom devedesetih, istaknuo je kako se već tada počelo otvarati pitanje rada, položaja radnika, i to je dalo naslutiti da Crkva želi i da ima volje i snage baviti se, pratiti i podupirati sve ono što je dobro i što bi se trebalo pozitivno zbivati na hrvatskome tržištu rada. „Od tih ranih devedesetih do 2011. prošlo je mnogo vremena, a hrvatsko tržište rada se neprekidno urušavalo. I doista je dobro izabrana tema o kojoj se pokušalo progovarati na različite načine. No, žalosno je da nakon četiri godine od kad je održan, stanje na tržištu rada ne samo što se nije poboljšalo, nego dapače postalo je još i gore”, upozorio je. Dobro je da se ovom temom bavimo jer radnik je danas u Hrvatskoj silno zapostavljen. Treba mu potpora, treba mu probuditi vjeru u njega samoga. No, važno je da ne ostane sve na deklaraciji, da to na ostane na porukama, već da počinje živjeti i saživljavati, jer drugoga nam puta nema, rekao je dr. Sever.
Na kraju je Petar Lovrić iz Udruge malih i srednjih poduzetnika dao kraći osvrt na sadašnje stanje u poduzetništvu koje je potencijal Hrvatske te poručio kako je potrebno ljudima vratiti nadu, a onda je i uspjeh zajamčen. U glazbenom dijelu sudjelovao je Miroslav Živković (bariton) uz pratnju dijela orkestra crkve Marijina Uznesenja u Samoboru. (IKA)