„Nije lako priznati teško stanje u kojem se čovjek nalazi. Nitko ne voli biti ovisan, svatko voli svoju slobodu, autonomiju. A ljudi su u nevoljama. S jedne strane, treba učiniti sve da se ti ljudi ne osjećaju zaboravljenima, a s druge stane, tu pomoć treba činiti tako da se ne osjećaju poniženima. To nije lako“ poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić na Dan volontera u Pučkoj kuhinji caritasa Zadarske nadbiskupije u petak 5. prosinca u Zadru. „Dobro je imati Dan volontera jer je u Hrvatskoj taj rad zanemaren. Uspoređujući ga s nekim drugim europskim zemljama, npr. Italijom, mi smo na počecima. Naši ljudi uskaču, rado prihvate pomoći i kad započnu, dugo ostanu u tom ambijentu. Jer osjete kako je lijepo biti blizu onima kojima možemo pomoći. Lijepo je pomoći starima, bolesnima i ostalima u potrebi. Nadam se da će zaživjeti taj vid pastoralnog rada, volontarijata, te imati korijena i plodova“ rekao je mons. Puljić koji je sa zadarskim gradonačelnikom Božidarom Kalmetom i njegovim suradnicima dijelio obroke korisnicima Pučke kuhinje. Potom je zajedno ručao s volonterima i djelatnicima Caritasa.
„Po obrok dolaze mladi i stari. Shvaćam da ne idu rado pred kamere. Ljudi ne vole da ih se pokazuje kao one kojima nešto treba. Bogu zahvaljujem da postoji mogućnost da im se pomogne. Tužna je slika da su ljudi potrebni komada kruha i hrane. Lijepo je da društvo i Crkva mogu pomoći i pomažu. Sjećam se kako gospari u Dubrovniku nisu rado išli u pučke kuhinje, a bili su potrebni. Divim se ljudima koji maju hrabrosti doći i zatražiti pomoć. Zato se treba s njima lijepo ophoditi, da ne bude povrijeđeno njihovo ljudsko dostojanstvo. Jer to je ispod dostojanstva, da čovjek ide tražiti kruh, ručak. Ali, treba učiniti sve da osjećaju da je to prirodno: društvo vam pomaže, vi ste u nevolji. Zašto se ne bi pomoglo čovjeku u nevolji“ potaknuo je mons Puljić.
Ravnatelj zadarskog caritasa don Ivica Jurišić zahvalio je volonterima na nesebičnosti kojom pomažu caritasove programe te im je mons. Puljić uručio zahvalnice caritasa. Među njima su Miro Zrilić (21) koji volontira devet mjeseci. Završio je poljoprivrednu školu. Svaki dan pomaže kuharicama, u caritasu je šest dana u tjednu, od 7 do 13 sati. „To me duševno ispunjava, da mogu pomoći. Uvijek ima gladnih. Slušate probleme ljudi koji dolaze, poistovjećujete se s njima. Nezaposlen sam, a tako mogu ispuniti dio dana i zadataka. Gledam to i kao posao, a ne volontiranje. Nema plaće za to, ali to nije važno, koliko je važnije da pomognem ljudima. Nije naporno, naviknuo sam se, ugodno je s kuharicama. Idem po kruh, djevojke čiste, ja nosim što treba. Nije mi teško, hoću to i zavolio sam to“ rekao je Miro. Martina Jelinek (30) volontira dvije godine. Pere suđe u Pučkoj kuhinji, čisti namirnice. I ona je svaki dan u Pučkoj kuhinji. „Ti ljudi su potrebiti, nije im lako, treba suosjećati s njima. Volontiranje je za mene pomaganje ljudima u nevolji. Dođite jer će vam srce biti ispunjeno“ poručila je, kao i volonterka Zara Jurić (20): „Jaki smo, dođite s dobrim srcem i vidite“.
U zadarskom caritasu godinu dana djeluje program rane intervencije za djecu s poteškoćama u razvoju koji vodi Dijana Miočić. U njemu još rade logoped, rehabilitator i psihologinja. „Djeca se stalno prate i stalno se javljaju nova. Broj djece raste i uvijek je dobro došla pomoć volontera. Oni su stručni kadar koji već negdje radi. Manjak je stručnog kadra, pa dobro dođe njihova povremena volonterska pomoć“ rekla je Dijana, istaknuvši da su potrebe djece s razvojnim teškoćama i njihovih obitelji u Zadarskoj županiji velike. Više od 120 obitelji je prošlo kroz taj kabinet. Oko osamdeset djece je u stalnom tretmanu. Dolaze jednom tjedno ili svaki drugi tjedan, neki se prate mjesečno. „Važno je da roditelji dobiju potporu i mogućnost savjetovanja sa stručnjacima u ranom razdoblju. Neka djeca su u tretmanu od rođenja. Prioritet imaju djeca do tri godine, ali primamo i stariju djecu, ako drugdje nisu dobili edukacijsko-rehabilitacijsku podršku. To su programi osposobljavanja adaptivnih vještina djece za svakodnevne aktivnosti, osposobljavanje u komunikaciji, poticanje jezično-govornog, emocionalnog i socijalnog razvoja djece, kognitivnih vještina. Sve to radimo u suradnji s roditeljima. Roditelji su uvijek uz nas, pokazujemo im što i kako poticati kod djece na najprirodniji način, kroz svakodnevne aktivnosti. U kabinetu postoje slike zašto se nešto radi i s kojim ciljem“ rekla je Miočić kojoj je također dodijeljena zahvalnica Caritasa. Djecu šalju razne ustanove, neonatologija zadarske opće bolnice, pedijatri, vrtići iz cijele županije i drugi pojedinci.
Ines Grbić