„Isus Krist zasvijetlio je u našem životu po sakramentu krštenja. Zato nam je svakodnevno nastojati da to Svjetlo ostane uvijek upaljeno i da drugima svijetli“ poručio je mons. Josip Lenkić, generalni vikar zadarske nadbiskupije u propovijedi svečanog misnog slavlja koje je u ponedjeljak 2. veljače na blagdan Svijećnice predvodio u crkvi sv. Šimuna u Zadru. Zadrani imaju osobitu milost slaviti taj blagdan u svetištu gdje je u škrinji neraspadnuto tijelo proroka Šimuna koji je na svoje ruke primio božansko dijete Isusa, kad su ga Marija i Josip prikazali Bogu u hramu. Šimun je tada u tom Djetetu prepoznao obećanog Mesiju. „Pratimo Mariju i Josipa na putu u Jeruzalem, na prvoj tijelovskoj procesiji, u sveti grad. Marija i Josip nose u Hram Boga, da i u Jeruzalemu bude Božić. Bijaše to prva tijelovska procesija u povijesti! Svečanost je nagovijestio prorok Malahija: ‘I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin’. Petstotinjak godina kasnije, evanđelist Luka to opisuje gotovo istim riječima: ‘Poniješe Isusa u Jeruzalem, da ga prikažu Gospodinu, kao što piše u Zakonu Gospodnjem’. Skladnost evanđelja s proroštvom potvrđuje da Bog svoja obećanja ne zaboravlja“ rekao je mons. Lenkić, istaknuvši kako je Sin Božji postao zajedničar ljudske naravi, da bismo mi postali zajedničari božanske naravi.
Mladi Bog pohađa revne pohoditelje Hrama, Šimuna i Anu. Oni su u predvečerje, na zalazu svoga zemaljskog života, a On, Mlado sunce, na pomolu, izlazu. „Šimunove riječi na kraju života: ‘Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru’ pravi je pjev starca vjernika, a proroštvo o Isusu i Mariji najozbiljniji prolog ljudskom životu. Stiglo je k ljudima nebesko sunce, da obasja i spasi svakog čovjeka. Na to Svjetlo podsjeća i svijeća u našim rukama. Ona je znak da smo obasjani Kristom, Svjetlom“ rekao je mons. Lenkić. Zato je na blagdan Prikazanja Gospodinova običaj blagosloviti svijeće prije početka mise. Svijeće trebaju podsjetiti na poziv kršćanina: biti svjetlost svijeta, biti svjedok Boga, njegove ljubavi, njegove svemoći, njegovih obećanja. „Svjesni smo da ne možemo učiniti ništa dobra bez Božje pomoći. Zato od Boga tražimo njegov blagoslov, njegovu snagu, nadahnuće, vodstvo. Naša bi želja trebala biti proslaviti Boga u svom životu. U Govoru na gori Isus svoje učenike potiče da svijetli njihova svjetlost pred ljudima da vide dobra djela i slave Oca na nebesima. Kršćanin treba živjeti tako da se Bog proslavi u njegovom životu, da njegov život upućuje ljude na Boga“ rekao je mons. Lenkić, potaknuvši vjernike da se sjete svoga krštenja i zamole da ono obasjava njihov život kako bi, osnaženi milošću, životom proslavili Boga. „Toga Svjetla su potrebne obitelji, domovina i cijeli svijet. Toga Svjetla su potrebne mnoge ljudske stranputice: ateizam, sekularizam, hedonizam, materijalizam, individualizam, relativizam, liberalizam, ustrajavanje u teškom grijehu, potpuno oslanjanje na razum i znanosti, različite vrste ovisnosti, eutanazija, abortus, izrabljivanje i prevare, nepravda. Sve te stranputice su tama uzrokovana ljudskom odvojenošću od Svjetla, koje je na svoje ruke primio ponizni i vjerni Šimun. Dopustimo Gospodinu da bude svjetlo u našem srcu, kako bi naš život bio znak i putokaz onima u čijim je srcima to Svjetlo zamrlo“ potaknuo je mons. Lenkić, istaknuvši da smo najpotrebniji prosvijetljene i odgovorne svijesti. „Potrebni smo svjetlonoša koji će pronositi svjetlo u tami svijeta. Molimo na tu nakanu i zahvaljujmo Bogu za sve svjedoke kršćanstva, za nova duhovna zvanja i za ustrajnost postojećih“ zaključio je mons. Lenkić u propovijedi slavlja koje je počelo ophodom svećenika i puka sa svijećama oko crkve sv. Šimuna, uz pjevanje Šimunovog himna ‘Svjetlo na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga’.
Ines Grbić