Dan posvećenog života koji je okupio redovnice i redovnike iz Zadarske nadbiskupije proslavljen je Svečanom Večernjom koju je u crkvi sv. Marije u Zadru u nedjelju 1. veljače predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
„Život redovništva u crkvenoj povijesti bio je živa prisutnost i djelovanje Duha Božjeg te svjedočanstvo božanskog nauma da od čovječanstva učini veliku obitelj Božje djece. Stječe se dojam da je Europa umorna, kršćanstvo se u nekim medijima prikazuje zastarjelo, na izmaku snage, da ništa novog ne nudi. Onima takvog dojma treba ukazati na snagu i vitalnost posvećenog života koja se kreće od tišine u samostanu do apostolskog uranjanja u napučenim gradovima; od razmatranja i kontemplacije do apostolata i zauzete akcije, od povlačenja iz svijeta do stvaralačkih nastupa u obavijesnim sredstvima, od monaške stabilnosti do misionarske aktivnosti. To bogatstvo pokazuje da posvećeni život ima svoju vitalnost i zadaću i u našem vremenu“ rekao je nadbiskup Puljić, u zahvalnosti Bogu na velikom daru redovništva koje je usko povezano s poviješću Crkve, hrvatskog naroda i europskog kontinenta. Redovništvo je odlučujuće oblikovalo Europu preko školstva, odgoja, kulture, običaja. Zanimljivi su razlozi pojave redovničkih zajednica.
„Redovništvo je većim dijelom bilo pokazatelj promjenjivih vremena i smjerokaz u nova stoljeća. Pojava sv. Benedikta s njegovim ‘Moli i radi’ bila je poput socijalnog stablizatora u velikoj seobi naroda. Monaška tradicija utisnula je pečat na rano srednjovjekovno agrarno društvo. Pokret sv. Franje i sv. Dominika poprimio je svoj unutarnji i vanjski oblik s nastankom gradova i urbane civilizacije života u kasnom srednjem vijeku pri izlasku iz feudalizma. Družba sv. Ignacija Lojoloskog dobiva svoj povijesni profil početkom modernog vijeka u duhovnom srazu s izazovom protestantske reformacije i potrebama evangelizacije misijskih krajeva. U 19. st. osnovane su brojne ženske grane apostolskog djelovanja, kada su bile velike potrebe i problemi koje su sa sobom donijeli industrijalizacija i urbanizacija“ podsjetio je mons. Puljić, upozorivši da sadašnje vrijeme proživljava vrstu izgona duhovnih i evanđeoskih vrednota iz naše sredine.
„Pojavljuju se nova područja gdje bi, poput sv. Pavla, Bogu posvećene osobe mogle odigrati vrlo važnu ulogu, biti kvasac, sol zemlje i svjetlo svijeta. Neka duh Božji i u ovom vremenu i narodu oduševi pojedince koji će u izazovnom previranju ostvariti Isusov program Govora na gori i opstati pred zavođenjima svijeta“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da i papa Franjo potiče na vjernost misijskom poslanju i idealima redovničkog života. Bogu posvećene osobe trebale bi se sa zahvalnošću spominjati prošlosti i oduševljeno živjeti sadašnjost. Redovnici bi trebali biti radosni u nasljedovanju, proroci svoga vremena, kako su bili i u prošlosti; da ne budu zatvorenici svojih problema i da svojim stavom probude svijet.
„Prorok nema drugih interesa osim Božjih i na strani je siromaha i nezaštićenih. Papa Franjo iznenađuje i ide tamo kamo i nas potiče, na periferije. Išao je u Albaniju. Što je sve ta zemlja prepatila? Bila je jedina koja se hvalila kako je Boga odstranila. Tamošnjim ljudima je htio reći ‘Ne bojte se, Bog planira s vama’. Ide u siromašnu zemlju, Filipine, u iscrpljenu zemlju, gdje je desetljećima bio rat, tisuće poginulih. Ide i u BiH. To je poruka ne samo tamošnjim stanovnicima, nego i Europi i svijetu: ‘Ne ostavite tu zemlju, pomozite da se uklopi u Europu’. To papa i od nas očekuje – da budemo proroci ovog vremena. Očekuje da Bogu posvećene osobe stvaraju duhovnost zajedništva. To isključuje zavist i antagonizme“ rekao je mons. Puljić, potaknuvši redovnike da u svome okruženju i zajednici stvaraju duhovno zajedništvo te pođu na egzistencijalne periferije.
„Propitkujmo u Godini posvećenog života što Bog traži od nas u ovom vremenu i zvanju kojem se nalazimo“ potaknuo je nadbiskup, dodavši da je papa Ivan Pavao II. prije osamnaest godina ustanovio Dan posvećenog života kako bi se svečanije zahvalilo Bogu na velikom daru brojnih karizmi i njihovim plodovima koji obogaćuju kršćansku zajednicu po zavjetima ćistoće, siromaštva i poslušnosti. Uz poticaj da svjetlom vjere razmatraju i prihvaćaju svoje poslanje u Crkvi i svijetu, nadbiskup Puljić je rekao da slika Marije koja prikazuje dijete u hramu osobito govori srcima onih koji su po redovničkim zavjetima prikazali sami sebe Gospodinu, radi izgradnje Božjeg kraljevstva.
Ines Grbić