Predsjednik HBK, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, u srijedu 4. veljače u razgovoru za HKR komentirao je presudu Međunarodnog suda pravde o podizanju hrvatske tužbe za genocid. „Definitivno je utvrđeno da je Srbija bila agresor na hrvatsko područje gdje su počinjena brojna zlodjela i ratni zločini koja imaju obilježja genocida s ciljem stvaranja Velike Srbije, pri čemu je protjerano i nesrpsko stanovništvo. Ljudi ovoga područja trebaju zajedno živjeti, surađivati, komunicirati, trgovati. Ali ne može se jednostavno brisati ono što se dogodilo. Budućnost treba graditi na istini i pravdi“ poručio je mons. Puljić, smatrajući važnim što međunarodna presuda govori da nisu samo počinjeni zločini, na sve strane, „nekako anonimno, potukli se, pobili se“, nego da je Srbija na teritoriju Hrvatske vodila zločinačku politiku. „To je dobra prosudba koja može biti utješna, iako nije ostvareno ono što je Hrvatska željela postići samom tužbom za genocid“ kaže nadbiskup Puljić. Navodi konrketne podatke iznesene u hrvatskoj tužbi, koji nisu priča, nego stvarni fakti: 12,500 ubijenih, 8000 logoraša, uništene civilne zgrade, domovi i više od 1500 vjerskih objekata, 900 nestalih osoba. Uništeno veliko kulturno blago, 25 000 umjetnina iz 47 muzeja, tisuće religijskih artefakata, križeva, kipova i umjetnina iz bibilioteka i arhiva. „To je strašno mnoštvo zlodjela za koje Hrvatska smatra da ima miris genocida. Zato je tužila one koji su izvršili napad na Hrvatsku. Zato dijelim zabrinutost ljudi koj su izrazili svoju zabrinutost zbog toga što je Sud tako prosudio. Stavljam se u kožu onih koji su, da spomenem samo neka mjesta, koja su postali simbol stradanja, kao što su Vukovar, Škabrnja, Nadin, Dubrovnik i druga brojna mjesta diljem Slavonije, Baranje, Like, Dalmacije, koji su u Domovinskom ratu zaista osjetili strahote. Nakon tolikih ljudskih i materijalnih stradanja, čovjek se spontano zapita – tko će odgovarati za sve to? Tko će nadoknaditi moralnu i materijalnu štetu? Jer to nije došlo samo od sebe. Mi znamo, netko je došao u Hrvatsku, netko je napao gradove, netko je bombardirao. Bio sam u Dubrovniku u vrijeme najtežeg stradanja i granitiranja. Zna se tko je bombardirao, zna se tko je rušio i tko je palio. Isto tako, zna se tko je u svom zanosu govorio ‘Ovo je Srbija’, nije ovo Hrvatska“ upozorava nadbiskup Puljić.
Apsurdnom smatra tezu koja se može čuti u svijetu, ‘Tamo se dogodio građanski rat’ te se izjednačavaju agresor i žrtva. „Sve se manje, nažalost i kod nas, govori da je na Hrvatsku i BiH izvršena agresija, da ih je netko napao. O tome se sve manje govori. Apsurdno je također ići prema tome ‘Pa to se nešto dogodilo, posvađali se, nitko nije kriv’. Dakle, ne zove se onako kako bi se taj rat trebao zvati. Baš neke političke smicalice koje zabrinjavaju. Kao da se plaši i međunaronda zajednica suočiti se, a ja bih rekao, plaši se, jer je i ona sukrivac; jer nije na vrijeme reagirala i nije na vrijeme spriječila rat. A mogla je. Sad se treba i ona ‘spasiti’, pa treba prebaciti lopticu na aktere koji su tu“ kaže mons. Puljić. Usprkos tome, nadbiskup smatra da Hrvatska presudom donekle može biti zadovoljna, jer se jasno u presudi kaže da je na području Hrvatske agresor bila Srbija, zajedno s JNA i domaćim suradnicima. „Učinjena su brojna zlodjela i brojni ratni zločini za koje oni kažu da imaju obilježja genocida. To je velika stvar – da međunarodni sud otkriva značajke genocida u tom činu. Sud je presudio da su JNA i srpske paravojne snage koristile prekomjernu silu, počinili su brojna ubojstva, etničko čišćenje. No, to nije bilo dovoljno za utvrđivanje namjere genocida. Sad je na potezu naše pravosuđe, da na tom polju radi intenzivno i zauzeto, kako bi stradali doživjeli pravdu, a žrtve zadovoljštinu. Zato se od hrvatskog sudišta u tom vidu očekuje angažiranost. A od političkog sudišta u Haagu, koje nije samo političko, ali prvenstveno jest, stalo mu je da sad ovdje nakon svega što se dogodilo, stvari ponovno dobro funkcioniraju. Što se moglo drugo i očekivati, nego, ‘Dat ćemo jednom i drugome nekome pravo, jednome i drugome ćemo neka prava zanijekati, pa nek’ se tamo oni snalaze i neka stvaraju dobre odnose. U tom smislu, pokušavaju iz tog negativnog iskustva izvući i neke pozitivne zaključke“ smatra nadbiskup Puljić.
O visokom kriteriju za dokaz namjere genocida kaže: „12,500 ubijenih ljudi, nije dovoljno u odnosu na 4,5 milijuna stanovnika. Ne znam koji je točno prag, ali jako visoko su ga digli. Ali utješno je što se u presudi nalaze definicije, da je vojska JNA sa srpskim paravojnim silama činila masovne zločine, etničko čišćenje, i već to ‘miriše’ na genocid. Usudio bih se reći, to je puno od Haaškog suda, koje je ustanovljeno ad hoc, najprije da zaustavi rat, da pomogne ljudima da sami procesuiraju zločine. Sad je na hrvatskom sudištu da sve to prenese na papir. Sad spominjem Škabrnju – da se konačno ustanovi tko je taj tko je tu došao, nije to netko xy. Ljudi imaju ime i prezime, postrojba koja je tu bila, netko tko je zapovijedao. Ako se ne zna, onda da se protiv anonimnog činitelja učini sudište, treba ga se osuditi. Inače, baš ispada, posvađala se dva susjeda, pa nek’ se izmire“.
Upitan da prokomentira srbijanske političare koji za učinjeno u Hrvatskoj ne priznaju krivnju, nadbiskup Puljić je rekao: „Političari moraju sami sebe braniti, pogotovo ako se zna da su neki od njih u tome i sami sudjelovali. Ne može se očekivati da kaže ‘Ja se kajem’. To bi bila veličina. Zaista bi bila veličina od čovjeka, ako bi rekao ‘Ja sam zaveden’, kao što je Willy Brandt učinio u ime njemačkog naroda. On je kleknuo pred Auschwitzom i rekao ‘Oprostite svi koji ste stradali, oprostite Poljaci, mi smo bili hegemonisti, mi smo htjeli uništiti Poljsku’. To mogu samo veliki ljudi. Ne očekujem da se oni zato kaju, ali mislim da će doći vrijeme da će se otrijezniti“ kaže mons. Puljić. Značajnom smatra i činjenicu prosudbe Suda koje je srpsku optužbu u cijelosti odbacilo. „Ne mora ih tješiti stav Suda koji nije uvažio hrvatsku tužbu za genocid. Jer u izjavama Suda ima jako puno elemenata koji se ne mogu opravdati. Nije to bio neki dobrosusjedski pohod, nego baš pohod s ciljem uništenja, bombardiranja, etničkog čišćenja, što je strašno. Možda je sad nemoguće to očekivati, ali ja se nadam da će s vremenom i srpsko vodstvo imati snage reći ‘Mi smo išli tamo gdje nismo trebali ići’“ zaključio je predsjednik HBK.
Nadbiskup Puljić je, uvodno, rekao kako ne spada na vjerske službenike da izriču presude ili prosudbe o sudskim rješenjima, ili vode kampanje. „No, nije zabranjeno, a to ovim putem činim, da kao slobodni građanin društva i države u kojoj su vjernici to društvo stvarali, izrazim svoju prosudbu o nekom događaju i zauzmem stav koji se formira putem inforamcija“ rekao je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić