Čista srijeda – poziv na plodnu korizmu
1. Danas, liturgijom Čiste srijede, započinje četrdesetodnevni korizmeni hod koji će nas uvesti u Vazmeno trodnevlje, spomen muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova, u srce otajstva našega spasenja. To je prikladno vrijeme u kojem Crkva poziva kršćane da još življe posvijeste otkupiteljsko djelo Kristovo. Po svome trajanju od četrdeset dana mi mislimo na onih četrdeset dana općega potopa, koji su doveli do saveza što ga je Bog sklopio s Noom, kao i na četrdeset dana što ih je Mojsije proveo na brdu Sinaj, kojemu je slijedilo predavanje ploča Zakona. U tom vidu korizmeno razdoblje poziva nas najprije s Isusom proživjeti onih četrdeset dana što ih je on proveo u pustinji, moleći i posteći, prije nego se upustio u javno djelovanje. I mi danas započinjemo hod promišljanja i molitve kako bismo se u duhu zaputili prema Kalvariji, razmišljajući o središnjim otajstvima vjere.
Simbolični obred posipanja pepelom pomaže nam shvatiti opomenu proroka Joela iz prvog čitanja: Izvanjskim činima i obredima, naime, mora odgovarati iskrenost duše i usklađenost naših čina. Jer, čemu koristi čin paranja haljina, ako nam srce ostaje i dalje daleko od Gospodina. Zbog toga je neophodno vratiti se Gospodinu raskajana i ponizna srca kako bi se steklo njegovo milosrđe. I to je ono što u pripjevnom psalmu ponavljamo i pjevamo. Pravi je vjernik svjestan svoje grješnosti pa čitavim svojim bićem, dušom i tijelom, moli Božje oproštenje sa željom da mu povrati radost i nadu. Ima još jedan vid korizme koji bismo mogli nazvati vojevanjem protiv zlih nagnuća. On je osobito izražen u zbornoj molitvi gdje se izričito moli Gospodina neka nam dopusti da ”vježbe u kršćanskom vojevanju započnemo svetim postom, te se uzdržljivošću oboružamo za borbu protiv duha zloće”. Takva borba traži budnost i cjelovitost.
2. U tom vidu korizma nas podsjeća kako je kršćanski život trajna borba u kojoj se vjernici služe ”oružjem” molitve, posta i pokore. To je vojevanje protiv zla, sebičnosti i mržnje, te ”umiranje samom sebi” kako bismo živjeli u Bogu. Na tom putu ujedinjeni s Njime i mi smo kadri dobrotom oduprijeti se zlu, istinom pobjeđivati laži, te ljubavlju nadvladati zlo i mržnju. Uđimo, dakle, u ovo sveto vrijeme u kojem nas liturgija poziva da se obratimo i vjerujemo evanđelju. Dopustimo biblijskim tekstovima neka nas rasvjetle i pouče, a to neizmjerno blago Božje riječi pohranimo u svojim srcima i u svojoj pameti, te s tim blagom i tom svetom prtljagom krenimo na korizmeni put molitve, pokore i dobrih djela u korist braće koja su u nevolji.
Post je vezan uz milostinju koju nazivamo i ‘milosrđem’ jer obuhvaća dobra djela ljubavi. Sveti Augustin piše kako su post i milostinja “dva krila molitve” koja omogućuje da se duša lakše vine k Boga. I kao što je usađena u biće ljudi čežnja za ‘višim, ljepšim, boljim, svetijim životom’, tako postoji i prijeka ‘potreba za pogledom koji ljubi i ispravlja, poznaje i prepoznaje, duboko proniče, opominje, suosjeća i oprašta’ (usp. Lk 22, 61). Upravo onako kako je činio Isus u evanđelju, pa nastavlja činiti i danas sa svakim od nas koje šalje s riječima: Idi, pa i ti čini tako. Bilo to zgodno ili nezgodno. Neka nas korizmeno vrijeme uz pozorno slušanje Božje riječi hrani na putu naše vjere. Naša pak zauzetija molitva, popraćena postom i dobrim djelima milostinje i milosrđa, neka nam otvara nadu koja ne razočarava. I dok pazimo jedni na druge i natječemo se u ljubavi i dobrim djelima” (Heb 10, 24), neka nas Gospodin učvrsti u prisnom zajedništvu s Kristom od koga nas nitko i ništa “rastaviti ne može” (usp. Rim 8, 39). Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, katedrala, 18. 02. 2015.