Predsjednik HBK, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, čestitao je novoimenovanom krčkom biskupu fra Ivici Petanjku na novoj službi, zaželjevši mu dobrodošlicu u biskupski zbor HBK, da bude dobar suradnik i dobar savjetnik u hrvatskom episkopatu. „Želim mu plodno djelovanje s njegovom pastvom u Krčkoj biskupiji. Znakovito je da je kapucin, redovnik i da u Godini posvećenog života biva imenovan biskupom. Kao što je zauzeto djelovao u kapucinskom samostanu u Slavoniji, ali i diljem Hrvatske, tako ga sad Gospodin šalje da ‘lovi ribu’ na krčkom otočju. Neka mu bude blagoslovljeno“ rekao je nadbiskup Puljić, koji je kao dubrovački biskup o. Petanjka više puta susreo dok je bio provincijal. Nadbiskup je podsjetio da su u Dubrovniku u 19. st. tri susljedna biskupa bila rodom iz Krka, a početkom 20. st. trideset i četiri godine dubrovačkim biskupom bio je Prečanin iz Zadarske nadbiskupije, mons. Josip Marcelić. ”Mi nekada možda razmišljamo lokal patriotski, da biskup bude svećenik rodom iz kraja u kojem se biskup imenuje. No, gledajući druge zemlje, kao npr. Italiju, Njemačku, SAD, praksa je da se biskupa iz jednog kraja šalje u drugi. Istina, lakše nam je prihvatiti kad imamo biskupa rodom iz svoga kraja. I to nas čini ponosnima jer volimo svoje. No, biskup rodom iz jednog mjesta postavljen u drugo, ne bi trebala biti iznimka. To u crkvenoj praksi nikada nije bilo nešto neprirodno. Biskup, naime, nije ”privatni vjernik, već javni svjedok vjere”, koji je dužan ne samo svjedočiti i njegovati ono što vjeruje, već prosuđivati i na primjeren način nalagati što se ima vjerovati. U tom vidu, vjernik ne smije gledati na biskupa svjetovnim očima, ”naš je”, već očima vjere i poslanja“ odgovorio je mons. Puljić na pitanje o praksi da biskupije dobivaju za svoga biskupa svećenika iz druge mjesne Crkve. ”U Crkvi nema stranaca ni tuđinaca. Za kršćanina je svaka tuđina domovina, a svaka domovina tuđina. U toj perspektivi treba promatrati imenovanje i fra Ivice Petanjka krčkim biskupom”, rekao je zadarski nadbiskup. U tom kontekstu, mons. Puljić je izrazio nadu da će se vjernici u biskupijama u Hrvatskoj gdje se očekuju nova imenovanja biskupa uključiti u molitvu, nasuprot svjetovne logike kalkuliranja tko bi to mogao biti. ”Pravog vjernika zapravo interesira da Bog pošalje onoga koga On ima u planu. Onda, u takvom molitvenom ozračju, izbor potvrdi djelovanje Duha Svetoga koje često iznenadi, kao ono na Duhove kad se ‘iznenada začuo šum s neba’. A to znači da Crkvu ne vodi ljudski element, makar je on u njoj dobrano nazočan, nego je vodi Duh Božji koji zna ugodno iznenaditi”, rekao je nadbiskup Puljić povodom imenovanja fra Ivice Petanjka novim krčkim biskupom.
Ines Grbić
„Papa Franjo prihvatio je odreknuće od službe mons. Valtera Župana, dosadašnjega krčkoga biskupa, u skladu s odredbom kanona 401 čl. 1 Zakonika kanonskoga prava te je za novoga krčkoga biskupa imenovao fra Ivicu Petanjka, franjevca kapucina, dosadašnjega gvardijana Kapucinskog samostana sv. Jakova u Osijeku“, objavio je 24. siječnja u Vikarijatu Osijek đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić, uz prisustvo đakovačko-osječkog nadbiskupa u miru, mons. Marina Srakića, provincijala Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Mandića fra Jure Šarčevića, svećenika, redovnika i redovnica s osječkog područja te redovnika kapucina. Tu vijest mons. Valter Župan istodobno je objavio u Biskupskom ordinarijatu u Krku.
Životopis fra Ivice Petanjka
Fra Ivica Petanjak, sin je Stjepana i Kate, rođ. Babić, rođen 29. kolovoza 1963. u Đakovu, u zgradi Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, koja je nakon nacionalizacije jedno vrijeme služila i kao rodilište. Njegovi su roditelji dionici mučeničke sudbine hrvatskoga grada Zrina i njegovih stanovnika. Naime, pred kraj II. svjetskog rata, 1945. mjesto su spalili partizani, a oko 800 stanovnika hrvatskoga podrijetla pobili su i protjerali te donijeli rješenje da im se oduzima cjelokupna pokretna i nepokretna imovina te da im se zabranjuje povratak. Tako su Stjepan i Kata Petanjak, zajedno s većim brojem sumještana iz Zrina, 1945. došli u Drenjski Slatnik, filijalu župe Drenje, da bi 1971. preselili u Drenje. Župljani su Župe sv. Mihaela u Drenju.
S roditeljma, tri sestre i dva brata, Ivica je živio i osnovnu školu završio u Drenju, a nakon 8. razreda upisao je Elektrometalski školski centar u Osijeku, gdje je maturirao 1982. te je otišao u novicijat u Karlobag. Na odsluženje vojnog roka otišao je 9. siječnja 1983. u Sobmor i Beograd, a po povratku je nastavio novicijat i položio prve zavjete, na blagdan sv. Karla Boromejskog 4. studenoga 1984 u Karlobagu. Iste godine započeo je studij teologije u Zagrebu, a 24. lipnja 1990. po polaganju ruku kardinala Franje Kuharića zaređen je za svećenika.
Nakon ređenja vršio je ove službe: od rujna 1990. do kolovoza 1991. prefekt sjemeništaraca u Centru za zvanja u Varaždinu; od ljeta 1991. do ljeta 1995. bolnički kapelan u KBC Firule, Split i župni vikar u župi Gospe od Pojišana, Split; od jeseni 1995. do ožujka 2002. postdiplomski studij u Rimu, Gregorijana (magistarska i doktorska radnja o generalu kapucinskog reda iz 18. st., Dubrovčaninu Mikelanđelu Božidareviću, suvremeniku sv. Veronike Giuliani). Od 2002. do 2005. magistar bogoslova u samostanu sv. Mihaela, Zagreb – Dubrava; od 2005. do 2011. provincijalni ministar HKP sv. Leopolda B. Madića u župi Sv. Leopolda u Zagrebu; od 2011. do 2014. župnik u župi Gospe Lurdske u Rijeci te od kolovoza 2014. gvardijan kapucinskog samostana u Osijeku.