“Vjesnice uskrsne nade – Žene iz Evanđelja po Marku i Bogu posvećene žene danas” naziv je izlaganja dr. s. Ane Thee Filipović na rekolekciji redovnica zadarske nadbiskupije u srijedu 14. travnja u Nadbiskupskom sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru, a počela je misnim slavljem u sjemenišnoj kapeli koje je predvodio don Josip Lenkić, kancelar zadarske nadbiskupije. “Danas više ni ne primjećujemo da se u Crkvi uvijek misli, teologizira, slika i moli sa stajališta učenika. Govori se kako su ga svi njegovi učenici napustili, a zanemaruje se da su mu učenice ostale vjerne. Novo otkrivanje žena uz Isusa pridonosi i novom otkrivanju povijesne, teološke i crkvene uloge žena u Crkvi te novom rastu zajedništva i odgovornosti muškaraca i žena u kršćanskim zajednicama“ istaknula je s. Ana. Žene su imale važnu ulogu u Isusovoj zajednici kao svjedokinje muke, smrti i uskrsnuća, prve su navjestiteljice Radosne vijesti apostolima i svim ljudima i imale su važnu ulogu u prvoj Crkvi, rekla je s. Ana dodavši da prema Evanđelju po Marku nijedan od Isusovih učenika nije bio svjedokom njegove muke i smrti, bile su prisutne samo žene. Isusovi učenici muškarci u evanđelju prevladavaju do Golgote: poziv dvanaestorice, nasljeduju Isusa od početka javnog djelovanja u Galileji, šalje ih navješćivati Radosnu vijest i ozdravljati, stalno komuniciraju, s njim su na posljednjoj večeri. Zatim ga je jedan izdao, nakon uhićenja su zatajili i razbježali se. “Povijest žena u Evanđelju događa se u pozadini: od početka javnog djelovanja prate Isusa iz Galileje, služe mu, nisu se uplašile njegova uhićenja: uz njega su u muci, smrti i ukopu, po suboti su prve došle na grob pomazati njegovo tijelo. Žene kao svjedokinje smrti postaju vjesnice uskrsnuća, istinske nasljedovateljice Isusa, predstavnice mesijanskog naroda i istinskog poslanja Krista. Njegovu muku i smrt promatrale su izdaleka jer je vojska ogradila mjesto smaknuća. Dvije žene su prisutne kod polaganja u grob, tri su svjedokinje uskrsnog događaja a hrabre žene koje oplakuju istinske su Isusove učenice” rekla je s. Ana. O služenju žena kao nasljedovanju Isusa govori se i u drugim evanđeljima: Petrova punica, Marta i skupina galilejskih žena služe, dok se o nasljedovanju kao služenju ne govori u svezi s učenicima. Služenje kod Marka nije ponižavajuće nego je uzajamno davanje i primanje, predanje i prihvaćanje, razmjena pomoći i utjehe.
“U svim je evanđeljima sačuvan ostatak predaje o ženama kao istinskim nasljedovateljicama i sudionicama Isusova života. Isus je žene imao za učenice i one su za krugove prve Crkve bile istinske učenice. U zajednicama koje je Marko poznavao žene su bile primjerne učenice te su imale i vodeće pozicije” rekla je s. Ana. Potaknula je na značenje ponovnog otkrivanja prisutnosti žena uz Isusa. Žene su prve svjedokinje uskrsnuća, iako po židovskom pravu ni jedna žena nije sposobna biti svjedokom. Usprkos potiskivanju ženske tradicije, egzegeti se slažu da su žene istinske nositeljice tradicije o Isusovoj smrti, ukopu i uskrsnuću. Istraživači misle da je u Isusovoj skupini i u prvoj Crkvi postojala šarolikija i bogatija ženska tradicija koja je kasnije potisnuta. Govoreći o izmjenama prvotne predaje, s. Ana je rekla da Markovo evanđelje jednoznačno govori da su se svi učenici Isusovi nakon njegova uhićenja razbježali, dok su žene i dalje bile uz njega. I Matej govori o bijegu učenika te spominje skupinu žena kod muke, ukopa i uskrsnuća. Kod Luke se bijeg učenika više ne spominje, a pored žena kod njega pod križem stoje i mnogi poznanici, koji se spominju prije njih; posebna uloga žene koju je rana tradicija poznavala svedena je na prisutnost kod groba i na uskrsno jutro. Ivanovo evanđelje stavlja pod križ ljubljenog učenika i majku Isusovu; oni trebaju predstavljati novu zajednicu, zajedništvo muškaraca i žena. “Skupina žena uz Isusa u Novom zavjetu uvijek je bila ogledalo predodžbe prema kojoj se žene smatra sposobnijima za oduševljavanje, spontanijima, emocionalnijima, nadležnima za otajstveno i religiozno, zato su u Isusu brže prepoznale božansko. Predodžbe o ženama uz Isusa vidljive su i u biblijskim prijevodima: prije se govorilo o ženama koje služe, danas o ženama koje se brinu za Isusa. Tim prijevodom izgubio se novozavjetni odnos između Isusa i žena: služenje zbog kojeg je Isus došao i koje žene kao njegove nasljednice nastavljaju ne može se svesti samo na gostoprimstvo” rekla je s. Ana napomenuvši da su egzegeti uvijek priznavali ulogu pojedinih žena, osobito majke Isusove. Ženi koja ga je polila miomirisnom pomasti mnogi teolozi priznaju da je mudrija i sposobnija vidjeti unaprijed nego učenici, Marija Magdalena postaje apostolicom svih apostola i uspjela je zadržati tu ulogu do srednjeg vijeka. Evanđeoska iskustva žena su potisnuta i zaboravljena, a potiskivanju žena pridonijeli su i katehetičari i slikari stavljajući pod križ mecene, podupiratelje, u najmanju ruku ljubljenog učenika, rekla je s. Ana, upozorivši kako je jedva tko naslikao povijesnu priču Markova evanđelja.
Ines Grbić