“Liturgijsko ruho – Blago crkava i samostana Zadra i okolice” naziv je izložbe otvorene 9. travnja u prostoru Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru. Autorica tog jedinstvenog postava Crkve u Hrvatskoj je Silvija Banić, povjesničarka umjetnosti i konzervatorica koja se prva u Hrvatskoj sustavno bavi znanstvenim istraživanjem tekstila na liturgijskom ruhu, zapostavljenog vrijednog dijela sakralnog inventara. Na Izložbi otvorenoj do kraja godine je 79 primjeraka ruha nošenog prije Drugog vatikanskog koncila, nikad ranije izlaganog, iz razdoblja 15. do 20. st. iz svih crkava zadarske nadbiskupije. Izloženi tekstil se najčešće kupovao u Italiji i Francuskoj. U tehničko izvedbenom smislu složene i skupocjene, a dekorom raznolike i maštovite, izložene su misnice, mitre, dalmatike, pluvijali, štole, burse i velumi za kalež. Zbog promjena liturgijskih propisa i dotrajalosti mnogi su se prestali upotrebljavati u obredima te su bili spremljeni u ladicama, škrinjama i ormarima sakristija. Svaki izloženi predmet prate podaci o podrijetlu i vremenu nastanka. Izložbu je otvorio dr. Radoslav Tomić, mentor Banić u pripremi doktorske dizertacije o temi “Svila 17. i 18. st. sačuvana na liturgijskom ruhu na području zadarske nadbiskupije”. Odabir izložaka je izvršen temeljem njihove vrijednosti i stanja očuvanosti, nisu izloženi samo najznačajniji primjerci. “Hrvatska povijest umjetnosti do danas nije imala stručnjaka koji bi se bavili važnom temom liturgijskog ruha i tekstila. Trebalo je čekati da se pojave mlađe generacije koje opravdano smatraju da se povijest umjetnosti ne iscrpljuje samo istraživanjem arhitekture, arheoloških nalaza, skulpture, slikarstva nego da i te ‘manje teme’ mogu biti zanimljive; njihova neistraženost i ljepota može biti poticajna jer se prostor lijepoga proširio i na druge segmente, ne samo ono što smo nekad smatrali klasičnom umjetničkom baštinom” rekao je dr. Tomić najavivši da će osim istraživanja sakralnog tekstila na red doći i istraživanje namještaja, nakita i zavjetnih darova. Izložene tkanine nisu samo iz gradskih crkava i katedrale sv. Stošije, nego su čudesni materijali pronađeni i u seoskim crkvama. I skromnije zajednice manjih financijskih mogućnosti željele su biti opremljene i ukrašene lijepim predmetima. “Ako nisu imali novaca za slike, htjeli su imati plašt, lijep kalež ili tkaninu koja će im svjedočiti o vlastitom identitetu” rekao je dr. Tomić istaknuvši da se izložbom želi upozoriti na značenje tog zanemarenog bogatstva te upozoriti župnike, župne zajednice, redovnice i vjernike koji bi trebali bdjeti nad time što crkve posjeduju te da se s velikom pažnjom, ozbiljnošću i strahopoštovanjem odnose prema naslijeđenom. “To ruho svjedoči o generacijama koje su se borile u teškim uvjetima prošlosti, ali se nastojalo u skučenim okvirima doprijeti do lijepoga i kupiti umjetnički lijepe, bogate, zanimljive i raskošne predmete koji svjedoče da je crkveni obred i estetska kategorija” rekao je dr. Tomić istaknuvši da bi i danas trebalo nastojati doći do dragocjenih umjetničkih predmeta koji bi ostavili trag našeg vremena za buduće generacije.
U inventaru je i ruho nekadašnjih nadbiskupa, poput Vicka Zmajevića, a osobita vrijednost su i dvije restaurirane misnice iz župa sv. Eufemije iz Sutomišćice iz 17. st. i crkve Presvetog Trojstva na Vrgadi iz 1760. g. pronađene u jako lošem stanju. No nisu samo svećenici kupovali gotova djela, nego se često i prilikom vjenčanja uglednih građana i plemkinja od njihove vjenčane odjeće ta odjeća prekrajala da bi se izradile misnice i ukrasi za odjeću koju su nosili svećenici. Stoga je izložba, koja želi biti putokaz kako taj tekstil primjereno čuvati i izložiti, sakralne i svjetovne tematike čije umjetnine govore o ukupnosti prošlostoljetnih zbivanja. Ti su dijelovi predmeta izmijenjeni dijelovi antičke civilne i vojne odjeće. U liturgiji se upotrebljavala samo bijela boja do 9. st., odkad se počinje upotrebljavati različite boje koje je papa Inocent III. ustalio u kanon boja u 13. st. Uz zahvalu mons. Pavi Keri, vikaru za kulturu zadarske nadbiskupije, samostanima sv. Frane i sv. Mihovila u Zadru te sv. Duje na Pašmanu na ustupljenim umjetninama, Banić je zahvalila župnicima koji su velikodušno otvarali crkve i župne kuće i dopustili joj s povjerenjem istražiti sadržaj župnih ormara i ladica u sakristijama. Zahvalila je i zadarskom Ordinarijatu koji godinu i pol dana ugošćuje zbirku tekstila zadarske nadbiskupije prikupljenog sa svih župa. Banić je čestitala Ordinarijatu što je udomitelj najveće zbirke povijesti tekstila u Hrvatskoj. Liturgijsko ruho je važno držati polegnuto, a ne obješeno, dalje od vlage i sunca kako bi se očuvalo. Svaki primjerak ruha je svojevrsno čudo i vrijedan dokument, rekla je Banić zadovoljna što svaki dan nešto spasi. Mnoge umjetnine su spašene u zadnji tren a brojne čekaju konzervatorsko restauratorski zahvat. Šesnaest eksponata u vlasništvu franjevačkih samostana u Zadru i Pašmanu s Izložbe će se tamo i vratiti, a ostalo ruho se vraća u zadarski Ordinarijat. Banić je sustavno 2008/2009 g. obilazila župe zadarske nadbiskupije, popisala staro liturgijsko ruho i smjestila ga u trezor Ordinarijata u Zadru spriječivši ga od propadanja i krađe. Dosad je u inventarnu knjigu Zbirke tekstila uneseno više od 600 primjeraka liturgijskog ruha. Ruho je u jednobojnim tkanim materijalima koje je potom bilo ručno izvezeno, te ruho na kojem su sačuvane složene svile tkane na tkalačkim stanovima. Da bi se razumio složen i dugotrajan postupak izrade, na izložbi se prikazuje i snimka tkanja baršuna i svile na tkalačkom stanu jacquard. Najstariji primjerak liturgijskog ruha na području zadarske nadbiskupije je u riznici nekadašnje katedrale sv. Anselma u Ninu. To je fragment istočnjačkog tekstila iz 13. st. u jednom relikvijaru.
Ines Grbić