Poštovani nadbiskupe, poštovani gospodine župniče, draga braćo svećenici, draga braćo i sestre, od srca hvala za ovaj poziv da posjetim ovu zemlju kojom se osjećam povezan naslovom biskupskoga imenovanja, kao biskup Alba Maritttima (Biograda na moru) i tajnik Kongregacije za kler.
Ljubazni poziv je slaviti s velikom radošću blagdan sv. Stošije, naše zaštitnice. Znamo da je bila rimska žena (patricijske obitelji, plemkinja), pripadnica jedne od plemićkih obitelji Rimskoga Carstva. Kći Preteksta i supruga Publija bila je sva posvećena pomaganju kršćana Rima, u vremenu doista teškom za život kršćanske vjere kada je zakon zabranjivao i kažnjavao ispovijedanje vjere u Krista, a također kršćanima obavljanje bilo kojeg zanata (zanimanja). Muž je, međutim, bio protiv ove karitativne djelatnosti svetice.
Poslije smrti supruga, Anastazija (Stošija) stiže u Srijem u Iliriku (danas Srijemska Mitrovica) gdje je mogla slobodnije izvršavati (obavljati, slijediti) svoju kršćansku ljubav i svoj rad predanosti pomaganju progonjenih kršćana osobito brineći se i pomažući one u zatvoru. Nakon što je otkrivena njezina vjera, bila je suđena i odbivši odreknuti se vjere u Krista Isusa, bila je živa spaljena, prema tradiciji, 25. Prosinca 304, tijekom posljednjeg progona kršćana od strane cara Dioklecijana. Ovaj posljednji progon čini se da je bio najsilniji, strašan u odnosu na sve ostale prethodne.
Kada je, pod carem Teodozijem I, kršćanstvo postalo slobodna vjera, posvećena joj je (Stošiji) jedna crkva u Srijemu i njezino štovanje se proširilo osobito u istočnim pokrajinama Carstva te su njezini ostaci bili preneseni u Carigrad i pohranjeni u bazilici Uskrsnuća (Anastasis). Na grčkom je bila poznata kao Farmacolitrìa (Iscjeliteljica). Podignuta je u rang velikih mučenika i uvrštena među petnaest mučenika (među muškarcima i ženama) u rimski kanon, to jest, u molitvu koju svećenik (katolički i pravoslavni) izriče upravo tijekom središnje i svečane molitve svete mise. Nakon istočnog raskola, odvojila se (misli na odvajanje crkava) ono što je danas pravoslavna Crkva, ali važnost sv. Stošije kao svetice štovane također u pravoslavnoj Crkvi je vrlo velika i od velike važnosti za ekumenski dijalog željen (tražen) od drugog ekumenskog (vatikanskog) koncila.
U tom smislu, dvije ikone s prikazom svete Stošije (jedna slikana prema zapadnoj tradiciji i druga prema istočnoj) poslane su na svemirsku postaju MIR u okviru misije „Sveta Stošija – nada za mir“ za doprinos u pomirenju slavenskih naroda. Inicijativa je bila pod pokroviteljstvom Unescoa, a ikone je blagoslovio bl. Papa Ivan Pavao II, moskovski patrijarh Aleksije II i patrijarh Srbije Pavle. Molimo Gospodina za ovu veliku nakanu Crkve: da Crkva može disati punim plućima, prema nadahnutoj slici bl. Ivana Pavla II.
Što nas, današnje kršćane, može naučiti sveta Stošija?
Jamačno snagu u vjeri koja je prva vrlina koja blista u mučenicima i zajedno s vjerom i ljubavlju prema siromasima i onima koji pate, kako nas neprestano uči papa Franjo. Sveta Stošija (Anastazija) bila je udana žena, malo shvaćena od muža, s mnogo teškoća u življenju bračnoga zajedništva, onog zajedništva života i ljubavi koje je Bog od početka želio za supružnike. U Nadbiskupiji živite Godinu obitelji i mislim iskreno da je to vrlo prikladno također za pripremu sinode biskupa o obitelji željenu od pape Franje za mjesec listopad ove godine. Molimo Gospodina po zagovoru sv. Stošije za ovu sinodu. Prevažna je za Crkvu i za čovječanstvo.
Obično brak je plodan i onda djeca moraju biti prva briga supružnika. Odgajanje djece danas je izuzetno zahtjevan i važan zadatak, budući da o tome ovisi mladež budućnosti (u smislu kakvu ćemo mladež imati u budućnosti). Očinstvo i majčinstvo ne iscrpljuju se u trenutku u kojem je rođen sin ili kći. Sposobnost (stvaranja) rađanja – sudjelovanje u Božjoj moći – mora nastaviti potom kao suradnja u djelovanju Duha Svetoga i biti na vrhuncu u formiranju (odgoju) muškaraca i žena istinskih (autentičnih) kršćana. Roditelji danas mogu i moraju si (moći) pomoći u ovom odgojnom radu od župe, škole, drugih obitelji – prijatelja, ali ne mogu potpuno prepustiti (misli se: prepustiti drugima) ovu zadaću danu (njima) izravno od Boga.
Roditelji su glavni (najvažniji) odgojitelji djece, bilo s ljudskog gledišta bilo s nadnaravnog, i moraju osjetiti odgovornost ove misije koja zahtijeva razumijevanje, razboritost, sposobnost podučavanja i, nadasve, ljubiti (doslovno: sposobnost ljubiti – misli na djecu); također obvezu – dati dobar primjer. Autoritativni i nasilni stav (doslovno: nametanje) nije dobro odgojno sredstvo. Ideal (odgoja) je za roditelje sprijateljiti se s djecom kako bi se mogli povjeriti njima i učinkovito, konkretno i iskreno pomoći u njihovim problemima.
Nedavno smo slavili Božić i blagdan Svete Obitelji. Obitelji prvih kršćana, kao u vrijeme svete Stošije, bile su obitelji koje su živjele u Kristu i činile da se Krist upozna usred progona i u vrlo neprijateljskom okruženju. Takvi su bili prvi kršćani i takvi bismo trebali biti i mi, današnji kršćani, uz pomoć sv. Stošije i Marije, Majke Isusove i Majke naše. Sijači mira i radosti. Sijači mira i radosti koju je Krist Isus donio u ovaj svijet svojim rođenjem u Betlehemu od Marije Djevice. Amen.
Biograd, srijeda 15. siječnja 2014.