Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik ili Prvomuče
Ništa se ne zna o Stjepanovom ranom životu. Nakon Isusove smrti, Stjepanovo otvoreno propovijedanje Isusova nauka i pripadništvo zajednici kršćanskih učenika dovelo ga je do osude za bogohuljenje, a potom i do smrti kamenovanjem.
Sveti se Stjepan obično prikazuje kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci.
Blagdan sv. Stjepana (Sjepanje) slavi se u Katoličkoj Crkvi 26. prosinca, drugog dana Božića i državni je blagdan u Republici Hrvatskoj i nizu drugih država.
Na sam dan proslave blagdana Sv Stjepana u crkvi Sv. Šime, u kojoj se ujedno i posebno slavi taj blagdan jer je Crkva do 1632. godine nosila naziv Crkva sv. Stjepana, je održan akolitat(liturgijski pratitelj-Naziv akolit preuzet je iz grčkog jezika, a znači ići za nekim, pratiti, slijediti, a prijevod riječiakolit na hrvatski je liturgijski pratitelj. Prvi puta riječ akolit u liturgijskom smislu spominje se u trećem stoljeću gdje papa Kornelije u pismu Fabijanu Antiohijskome piše o broju službenika u Rimskoj crkvi. U 8. stoljeću akoliti se počinju spominjati u liturgijskim knjigama gdje je opisano i primanje u službu koje se događalo blagoslovnom molitvom i predajom lanene vrećice za euharistiju. Trojica zadarskih bogoslova su tako na sam blagdan Sv. Stjepana primila službu akolitata- Marko Šimundić, Valter Koltlar i Ivica Bašić.
“Budi takav da možeš dostojno služiti stolu Gospodnjem i stolu Crkve, Božić je uzrok, a mučeništvo Sv. Stjepana je posljedica. Da Isus nije sišao, Stjepan ne bi uzišao i vidio otvoreno nebo. Sličan scenarij događao se toliko puta kroz našu povijest. Stjepan je bio prvomučenik, a iza njega su uslijedili drugi. Onamo idu oni koji su se uputili u nebo, oni kojima je nebo hodočasnički cilj. Ali, ulaznica za nebo nije jeftina, jer put prema nebu je onaj kojeg je prošao i Sv, Stjepan. Upravo on nam je naznačio taj put kojeg je prošao u ljubavi, strpljenju, praštanju i molitvi”, kazao je nadbiskup Želimir Puljić.