1. Već dvije tisuće i trinaest puta Crkva slavi Božić i prisjeća se događaja rođenja Bogo-čovjeka Isusa Krista koji se dogodio u jednoj maloj zemlji Palestini, u narodu Izraelskom, u gradu Betlehemu za vrijeme Cezara Augusta koji je izdao odredbu za popis pučanstva kako piše evanđelist Luka. Marija zaručena s Josipom rodila je dijete kojem dadoše ime Isus. Povila ga je u pelene i položila u jaslice jer u Betlehemu nije za njih bilo mjesta.
Božić nije obični, nego otajstveni događaj. To je božanski događaj kojeg su anđeli pjesmom objavili pastirima: «Evo, javljam blagovijest i veliku radost za sav narod. Danas vam se rodio Spasitelj. I evo vam znaka: Naći ćete dijete povijeno u jaslama». Zato su noćas zvone zvona s naših tornjeva, a u crkvama odjekuje pjesma naših korova kako bi izrazili božićnu radost i tajanstvenost ovog događaja. U toj znakovitoj riječi «Božić» sabrana je i pohranjena stoljetna vjera i nada naših ljudi. Te večeri, naime, Gospodin je objavio planove svoje, pa svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.
2. U rođenom djetetu Isusu, dakle, koga je rodila Marija, dogodio se Božji poklon i dar zemlji, svim ljudima, svim vremenima i svim narodima. U njemu, koji leži «u štali na slami», Bog je osobno «radi nas ljudi i radi našeg spasenja» sišao s nebesa i postao čovjekom. U njemu su se «u živo» susreli Bog i čovjek, nebo i zemlja, i to zauvijek. A sveta Obitelj postade vidljivo i prepoznatljivo mjesto tog milosnog susreta neba i zemlje. Zato u nedjelju po Božiću slavimo blagdan svete Obitelji. Mi smo u Nadbiskupiji posvetili cijelu godinu obitelji. Povijest čovjeka, naime, kao i povijest ljudskog roda ide preko obitelji. Ona je u središtu Božje pozornosti, pa je u središtu i crkvene brige i skrbi.
Božić nije običan dan. To je Božji rođendan zaslugom kojega i mi postadosmo djecom Božjom. Dan nam presveti osvanu i “očitova se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi”. A u rođenom djetetu dogodio se Božji poklon svima. S pravom sveti Karlo zbog toga pjeva: «Evo nam toli slavljenog vremena, dana spasenja, mira i pomirenja. Evo vremena za kojim žuđahu žarko i gorljivo drevni patrijarsi i proroci. Evo nam dana što ga Crkva oduvijek svečano slavi jer Otac nam je poslao Sina koji će nam samu istinu otkriti, poštenu nas življenju poučiti, obogatiti blagom svoje milosti i konačno primiti nas među sinove svoje i baštinike vječnog života. (sv. K. Boromejski, 1683, 916)
3. Kad se u otajstvu čudesnog rođenja pojavio u obličju čovjeka, očima naše duše zasjalo je novo svjetlo njegove slave. I dok u božićnom djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima. U toj čežnji za nebeskim dobrima smijemo se i ove godine nadati njegovom pohodu. U iščekivanju tog milosnog susreta i dolaska pod naš krov, u naše obitelji i naša naselja, od srca mu kličemo i molimo: Dođi, Gospodine Isuse! Dođi i pomozi nam prepoznati taj božićni radosni glas u ovaj «blaženi čas». Obdari nas svojim svetim pohodom da i mi jedni drugima budemo božićni dar: svojim obiteljima, djeci, roditeljima, narodu i svim ljudima dobre volje.
Zbog toga zaustavi se, brate, i osluhni divnu melodiju s neba. Vrati se vjerskim i obiteljskim izvorima pa oživi korijene naše kršćanske tradicije i kulture. Vrati se jaslicama i otkrij u malom djetetu neizmjernu Božju ljubav prema čovjeku. I budi zahvalan što se po svom Sinu sjedinio s tobom i tvojom obitelji. Ustani, zovi, traži, kucaj i pjevaj. Ne umaraj se upravljati mu i trajni molitveni vapaj: Isuse, Ti si čežnja obitelji moje. Ti si moja nada i spas. Ti si Emanuel, Bog s nama. Ti si mir naš. Dođi, Gospodine Isuse! Tvoja su vremena i vjekovi! Tebi slava u vijeke vjekova. Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, 24./25. prosinca 2013.