Zadarski nadbiskup Želimir Puljić pohodio je u četvrtak 19. prosinca Caritas zadarske nadbiskupije kad je susreo suradnike i djelatnike Caritasa predvođene njihovim ravnateljem don Ivicom Jurišićem. Susreo je beskućnike ‘Prenoćišta sv. Vinka Paulskog’ čiji je kapacitet jedanaest osoba, zahvalnih da mogu mirno spavati, da noću ne moraju na ulicu. „Lijepo je da Crkva, kao produženi Isusov život na zemlji, može tako nešto ponuditi i dati zaštitu. Papa Franjo inzistira na svjedočanstvu. Za njega je radost Evanđelja stati na stranu siromašnih, pomoći siromahu. Papa kaže da želi Crkvu siromaha i Crkvu uz siromahe“ rekao je mons. Puljić, zahvalivši djelatnicima caritasa na svemu što čine u ime Crkve. Izrazio je radost što s njima može podijeliti važnost svjedočanstva koje svijet treba u duhu Franjine karizme, zahtjeva, poruka i pouka.
Roditeljima poginulih hrvatskih branitelja je rekao: „Živote djece i muževa koje ste izgubili nitko vam ne može vratiti. Molitva i sakramenti su najbolja i najefikasnija terapija, utjeha. Gubitak kojeg vam nitko ne može nadoknaditi treba osmisliti kao dar. To nije lako. Ako otkrijemo smisao, onda nam je lakše. Božić neka vam bude utjeha“. Nadbiskup je upoznat s načinom odvijanja pojedinih programa. Nova ponuda caritasa je kućna njega za petnaest osoba: mlada medicinska sestra Marija Begonja u kuću pohodi stare, nemoćne i samce. Sve više ljudi pita kako da se prijave da i njih pohodi. Ide s njima u bolnicu na pregled, po lijekove, presvuče ih, udijeli obrok, plati račune. Mala škola je prestala djelovati, pa su ta sredstva prenamijenjena za njen rad. Kao primalja obilazi i trudnice iz programa Pro vita.
Socijalni radnik Zlatko Lovrić predstavio je zajednicu ‘Papa Ivan XXIII.’ osnovanu u Italiji prije više od trideset godina. Djeluju u 31 zemlji na svim kontinentima. U Hrvatskoj su od 1992. g., rade s ovisinicima. Postoje četiri terapijske zajednice: dvije pokraj Sinja, po jedna u Vrgorcu i pokraj Metkovića; savjetovališta u Splitu, Metkoviću i Pločama te Ured pri Caritasu u Zadru gdje se priprema ulazak korisnika u zajednicu. Djevojke i mladići okupljaju se dva puta tjedno. Važan je tretman, ali i prevencija. Organiziraju kamp života, predavanja u školi, resocijalizaciju rehabilitiranih ovisnika, idu u tzv. desertu, duhovnu obnovu. Akademski slikar Igor Gluić, profesor u školi, voditelj je likovno/obrtne radionice pri Caritasu koja djeluje osam godina uz visoko ostvareni doseg. Petnaest osoba okuplja se dva sata jedanput tjedno. Sprijateljili su se, brinu jedni za druge. „Vezani su uz nas u caritasu, mi smo njihovi liječnici, mentori, prijatelji. Napustio ih je Odjel za psihijatriju, a trebaju se resocijalizirati. Poželjno bi bilo imati mentora koji će bilježiti promjene te da u radionice dolaze i ljudi bez poteškoća, oni žele razgovarati. Kad su ljudi otpušteni s psihijatrije nemaju gdje ići, čime se baviti. Ovo im je pravi dom“ rekao je Gluić. Nadbiskup je pohvalio Gluića kako je umjetnost povezao s egzistencijalnim životom.
Djelatnik Obiteljskog savjetovališta u Caritasu Mladen Klanac najavio je osnivanje socijalne zadruge koja bi povezala zajedničko djelovanje Caritasa, Doma sv. Frane i Psihijatrijske bolnice na Ugljanu. To bi značilo proširenje postojećeg kapaciteta, kada bi korisnici u kvalitetnijem programu imali kontakt s psihijatrima i mogući posao. Taj projekt vrijedi 200 000 eura i visoko je ocijenjen u aplikaciji za sredstva iz EU fondova. U Italiji takvi ljudi mogu dnevno doći u prostor caritasa.
Psihologinja Ana Uranija istaknula je potrebu edukacije za rad u Obiteljskom savjetovalištu. Sada to nalažu zakon i struka. Osnovana je Psihološka komora koja izdaje dopusnicu za rad, a mjerilo će biti pohađanje dodatne edukacije, supervizije, konferencija. Država traži izvješća o radu savjetovališta, a ne doprinosi njegovom funkcioniranju. Nemaju podršku države, a vanjski suradnici su skupi. „Nastojimo da svi koji dođu ne dođu na zatvorena vrata. Mi smo zadnja instanca za spas. Državne institucije se drže zakonske regulative. U Caritas dolaze ljudi s kojima nitko ne radi. Ljudi vole indiskreciju. U Caritasu imaju sigurnost da su zaštićeni, sigurni, da se ono što povjeri djelatnicima neće nikome reći. U pravnom sustavu se teže povjeravaju, jer sve rečeno mora se proslijediti daljnjim instancama, npr. sudu. U Caritas dolazi sve više ljudi jer su u državnim ustanovama izgubili pravo“ rekle su Uranija i zamjenica ravnatelja caritasa, Mirjana Tadić. Ljudi kažu: „Na što sam spao, kad sam tu došao’. Nadbiskup je rekao da treba biti hrabar pa moliti za pomoć. To nije lako, a caritas znači diskreciju i neturalnost. U caritas dolaze i ljudi koji nisu katolici, Pučku kuhinju u Benkovcu pohode i ljudi srpske nacionalnosti. U dvije kuhinje, u Benkovcu i Zadru, dnevno se priredi 400 obroka. Martina Jelinek je mlada volonterka u Pučkoj kuhinji. Sve više ljudi donira, i mladi.
„Činiti dobro ljudima u potrebi je velika pomoć, utjeha i veliko svjedočanstvo vremena. Crkva se bori da obrani svetost života i svetost obitelji. Božić je prigoda posvijestiti značenje obitelji. To treba čuvati, braniti i učiniti da bude sveto“ rekao je mons. Puljić. Podržao je mišljenje caritasove djelatnice Martine Šimunić kako je važno preventivno reagirati i osposobiti stručni kadar koji i znanstveno zna obraniti temeljne antropološke postavke.
Nadbiskup je susreo i majke Silviju Spano i Grozdanu Uhodu te mladiće Davora Jurića i Željka Plepelića iz Cenacola koji u Jankolovici okuplja 27 mladića. S Cenacolom caritas razmjenjuje dobra za pučku kuhinju, a najnovije je u caritasu počela priprema za odlazak u Cenacolo. Mons. Puljić je pohvalio otvorenost životu i novim izazovima suradnika caritasa. „Vaša otvorenost za dobro i pomoć nije samo za sebe, nego da pomognete i drugima. Papa Franjo nas tjera da se ne centriramo na sebe. Crkva nije svrha sama sebi. Pozvani smo uvjerenja ponuditi svijetu. Vi svjedočite misijsku ulogu Crkve. To što živite je prodor u najrubnije, najpotrebnije. To je divno svjedočanstvo i divno iskustvo. Zahvaljujem Bogu što postojite. Idemo na ulice, ne se povlačiti. Mi smo poslani. Dobili smo zadatak. Idemo ponuditi Krista svijetu, onima koji ga traže. Budite i dalje svojim opredijeljenjem žive jaslice“ rekao je mons. Puljić djelatnicima caritasa, pohvalivši njihovu suradnju s Gradom i Županijom; to je primjer kako se zajedno može činiti za zajedničko dobro.
Od teškoća koje trebaju riješiti je potreba novog prostora za caritas. Imaju preko dvadeset invalidskih kreveta i drugih pomagala po kućama koje bi trebalo vratiti, a nemaju skladište gdje ih smjestiti. Također, novi prostor bi značio i razvijanje postojećih programa u još veće projekte za ljude u potrebi.
Ines Grbić
