Povodom proslave 600. godišnjice Čuda sv. Križa, u spomen na događaj 23. srpnja 1413. g. u dominikanskoj crkvi sv. Antuna opata u Starom Gradu u Pagu, kad je iz drvenog križa potekla krv, u subotu 14. rujna u paškoj zbornoj crkvi na blagdan Uzvišenja sv. Križa zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je koncelebrirano misno slavlje. „Iako se križ za mnoge pojavljuje kao izraz slabosti, nemoći, sablazni i nejasnoće, mi sljedbenici Raspetoga ispovijedamo da je za nas križ znak, snaga i utjeha. Raspeti Krist je slika tolikih patnika i prognanika, žrtava povijesti. On je stijeg pod kojim se ide u nove pojede. Križ je vezan uz našu prošlost i sadašnjost“ poručio je nadbiskup Puljić u propovijedi svečanog misnog slavlja, istaknuvši da je Čudo sv. Križa prisjećanje na veliku dramu na Kalvariji prije dva milenija, kad je Isus bio mučen i pokopan. Križ je prokrvario u vrijeme kad su Pažani tražili mir i identitet slobodne komune. U kronici je zapisano da je iz Krista na križu tekla krv kao iz živog čovjeka, a uslišane molitve pred tim križem potvrđuju i zavjetni darovi.
„Misterij strašne drame križa ne može se shvatiti ljudskim umom. Ta nepravda i danas ima svoje junake, uspone i padove. I sad postoji mnoštvo nepravednih i neobjektivnih osuda i presuda, u medijima, narodnim i međunarodnim sudnicama diljem svijeta. No, znak križa je za kršćane sveti spomenik neizmjerne i nedokučive Božje ljubavi. Časteći križ, mi častimo ne samo materijalni predmet, nego onoga koga taj sveti predmet uprizoruje: Krista i njegovu ljubav i žrtvu“ poručio je nadbiskup. Događaj Muke Gospodnje ne završava činom razapinjanja nego nedjeljnog jutra, navještajem ‘Uskrsnuo je’. „Uskrsni događaj osmišljava sve ljudske patnje i nepravde. To daje razloga pozitivno razmišljati o patnji. Pred zavjetnim križem molimo za Crkvu da ustraje postojanom vjerom u ispovijedanju imena Isusova“ rekao je mons. Puljić, potaknuvši Pažane da ostanu vjerni baštini koju su primili u znaku križa, zahvalni za milosti udijeljene po zaslugama muke i smrti Gospodina.
Molilo se za progonjene i osuđivane radi Isusovog imena, za stare, siromahe, ostavljene, očeve i majke pod teretom obiteljskog života. „Molimo za one koje pritišće križ kleveta, ogovaranja i laži, za sve koji posrću na životnom putu. Za Bogu posvećene osobe koje u apostolskom radu osjećaju umor i klonulost. Za žene koje zlostavljaju muževi i sve koji krvare od duševnih patnja. Molimo i za one koji ne dolaze u crkvu zbog sablazni pripadnika vjernika i za one koji su kršćanstvo upoznali preko loših primjera ili krivih izvora“ pozvao je mons. Puljić, istaknuvši da bi bez križa kršćanstvo bilo obična etička doktrina, suhoparna filozofija (gnosticizam). „S križem posađenim u srcu nauka, križ postaje izazov, tajna i jedina nada, jer je po njemu Krist otkupio svijet. Za mnoge je križ sablazan koja sažima krikove tisuća jadnika i prognanika, kako pjeva Tin Ujević. Muka Kristova izaziva zbunjenost i zbog procesa koji vode ljudi-stvorenja protiv Boga-stvoritelja. Zbunjeni smo činjenicom što Bog plače i traži pomoć, iznenađeni Božjom šutnjom. Zašto je Bog patnjom morao otkupiti čovjeka“ upitao je nadbiskup, rekavši da i danas doživljavamo iste scene, ali u drugim oblicima: slabost apostola, prevrtljivost svjetine, oportunizam pilata. „I danas Boga toliki izdaju, okreću mu leđa jer su se razočarali nad Božjom šutnjom, nad sablažnjivim ponašanjem njegovih sljedbenika, zbog tolikih nepravdi. I danas toliki prodaju Boga za položaj, mjesto, stan, plaću, interes. Ucjenjuju, s Bogom se pogađaju i cjenkaju. Kažu ‘Ne vjerujem jer me Bog pogodio bolešću, tragedijom, nesrećom, neuspjehom’ ili ‘Vjerovao bih kad bi mi Bog dao to i to’“ upozorio je nadbiskup, pozivajući sve da u križu otkriju zvijezdu koja osvjetljava tamu života.
Nakon mise, nadbiskup Puljić je predvodio jednosatnu procesiju oko paških zidina gdje bude ophod križem na Veliki petak. Veličanstvena procesija je okupila brojni puk svih uzrasta, uz pjevanje pučkih i korizmenih napjeva u čast Križa. U nošenju čudotvornog Križa putem urešenim toplim plamom stotina svijeća, izmjenjivali su se dosadašnji paški župnici sa sadašnjim Zdenkom Milićem te svećenici rodom s otoka Paga: Dario Tičić, Čedomil Šupraha, Šime Zubović i Božo Barišić. Među 18 svećenika bio je i dugogodišnji paški župnik i kanonik Srećko Frka Petešić, uz Milića i Tičića predvoditelj trodnevnice u župi uoči proslave. Da je Pag u znaku križa i Isusove trnove krune potvrđuju i Presvete moći Trnove Krune Gospodinove koje se čuvaju u crkvi sv. Margarite paških benediktinki, a 1435. g. samostanu u kojem je bila njegova sestra, darovao ih je fra Ivan Tutnić, opat samostana sv. Petra na Prosiki, nakon što ih je donio iz Svete Zemlje. Taj Isusov trn kojeg benediktinke čuvaju, ispred Križa u procesiji nosila su djeca, uz ostale simbole Muke napravljene 1935. g. o proslavi 500 godina Svetog Trna. Čudotvorni Križ se nosio pod baldakinom u pratnji ferala, a dio puka bio je odjeven u narodnu nošnju svoga kraja. Odjeću srednjovjekovnih vijećnika, sudaca, pučana i plemića u dvodnevnoj proslavi uprizorili su članovi udruge ‘Paška alka’, sudionici projekta ‘Pag – srednjovjekovni grad’ te najmlađi članovi KUD-a ‘Družina’.
Ines Grbić
