600. OBLJETNICA ČUDA SV. KRIŽA U PAGU – SVEČANA AKADEMIJA

Proslavom 600. godišnjice Čuda sv. Križa želimo odati počast generacijama koje su pred njim molile, sklapale ruke i prolijevale suze. Ali, naši preci pred Križem su se i radovali! Križ je svjedok svih događaja protutnjalih kroz povijest Grada Paga, Zadarske nadbiskupije i cijele Hrvatske. Gdje su naši križevi? Gdje su naši padovi? Gdje su naše golgote? Isto tako, gdje su zore našeg uskrsnuća – sadržaj je recitala „Križ – po smrti u život“ autora don Darija Tičića, izvedenog na Svečanoj akademiji u petak 13. rujna u Zbornoj crkvi Uznesenja BDM u Pagu, uoči dvodnevne proslave Čuda sv. Križa koje se dogodilo 23. srpnja 1413. g. u dominikanskoj crkvi sv. Antuna opata u Starom Gradu u Pagu. Te je godine pred očima jedne pobožne žene, iz drvenog križa, boka raspetog tijela Gospodina pred kojim je molila, potekla krv. „Slaveći tu visoku obljetnicu, spominjemo se kako Kristov križ treba biti djelatan u našem životu i radu. Ono što vjerujemo treba prožimati naš život. Svjesni smo vlastitih muka i križeva. No, zagledani u Kristov križ koji je bio simbol smrti, vidimo kako je križ postao put iz smrti u život. Smisao Čuda sv. Križa nije samo da mu se divimo, nego da u vlastitom životu pogledamo gdje je naš križ“ poručio je scenarist Akademije, paški sin Tičić, potaknuvši sve da ožive pobožnost čašćenja Kristove muke i smrti. „Slaveći obljetnicu Čuda sv. Križa slavimo samoga Krista koji je dao svoj život radi grešnika, da nas spasi. Taj događaj je uspomena na njegovu djelotvornu ljubav koja obvezuje da učinimo sve da njegova žrtva i krv ne budu uzaludni. Činjenica da su Križ stariji od 600 godina naši stari prenijeli iz Staroga Grada u novi kojeg su nastanjivali i sačuvali do danas, govori kolika je njihova vjera i što im znači. Čudotvorni Križ u Pagu je blago koje trebamo otkriti žarom, pobožnošću, ljubavlju prema vjeri i Kristu. Osobito u današnje vrijeme kad ima jako puno neprijatelja svetog križa“ istaknuo je Tičić. Kristov križ nas vodi, a vjera živi preko vidljivih znakova. Taj Križ je vidljivi znak posebne Božje prisutnosti u srcima onih koji su ga prihvatili. „Spomen Čuda sv. Križa treba biti molitva i zahvala, da posvijestimo kako je po križu koji je bio simbol smrti, došao život. Po snazi svoga pashalnog otajstva, Krist je križu i svakoj ljudskoj patnji dao smisao“ poručio je Tičić u recitalu Svečane Akademije.

 Na Akademiji osmišljenoj poput liturgije nastupili su recitatori i Mješoviti zbor župe Uznesenja BDM iz Paga te članovi gore spomenutih paških udruga. Voditelj Akademije i orguljaš bio je angažirani paški župljanin Anthony Buljanović. Nakon uvodnog solističkog pjevanja 91-godišnjeg Ante Para Bošanara, najstarijeg člana župnog zbora, zbor je izvodio pjesme poput „Križu sveti“. U meditativnoj atmosferi Križonoša i članovi zbora svjećice s kojima su ušli u crkvu ostavili su pred Križem gdje je došla pobožna pučanka evocirajući lik Jelene Grubišić. Uprizorena je njena molitva, dolazak Pažana u crkvu sv. Antuna o. Događaj od prije šest stoljeća, između ostalog, opisan je riječima: „Ljudi! Čudo! Dođite vidit Isusa u krvi!“ Sva u strahu i bojazni da je ne proglase ludom, pribra se i uze pliticu u kojoj sabra dijelak od krvi što je točila. Trči, trči Jele k ancipretu Bartulu i primiceru paškomu da im reče što je vidjela. I dođoše, vidješe i povjerovaše! Sav puk u plaču i jecaju gleda to okrvavljeno propeto tijelo Njegovo, koje za nas umrije. Tako se zbilo čudo sv. Križa, što traje do dana današnjeg, jer šest stoljeća stoji tu među nama“.

U programu je sudjelovao i zadarski nadbiskup Želimir Puljić koji je istaknnuo obvezu ispravnog usmjeravanja najmlađih, rekavši da djeci treba usađivati ljubav prema vjeri i kulturi. U proslavi su sudjelovali i gradonačelnik Paga Željko Maržić i predstavnici vlasti. Brojni Pažani su se angažirali u pripremi tradicionalnih malih oltarića – oltarina, koje su uresili križevima na kušinu i luminima. Želja je Pažana da se ubuduće Čudo sv. Križa svečanije i dodatno, osim dosad misom, obilježava 23. srpnja u spomen na događaj ‘Obljetnice slavnoga Goda’. Na 500. obljetnicu Čuda sv. Križa ondašnji paški nadžupnik Ivan Valentić ishodio je od Svete Stolice dobivanje potpunog oprosta uz taj događaj.

 Obljetnica Čuda sv. Križa u Pagu ocrtala je mukotrpnu povijest cijelog hrvatskog naroda u znaku križa, očitovanu i u razaranju svetih zdanja. „Sve propade, pa tako i crkva sv. Antuna o. u kojoj je križ čudom prokrvario. Netaknuta stoji samo Marijina crkva, dom Majke Božje od Staroga grada. No želja za boljim rodila je novim gradom! Mi podigosmo novi grad; veće crkve, još bolje kuće, stasite zidine, prostrane trgove. Sa sobom smo ponijeli sve što nam je bilo najdraže. Podizali smo novo jer smo vjerovali u uskrslog Krista koji nam po smrti daruje život. Od redovnika i redovnica koji su kročili starim i novim gradom; benediktinki, franjevaca konventualaca, Male braće, ostadoše samo koludrice, benediktinke kao najstarija ‘paška fameja’. Otiđoše i oci dominikanci koji su do 1807. g. čuvali sv. Križ. Da, ponijeli smo sa sobom Križ! S njim smo prešli iz staroga u novo, iz tame u svjetlo, iz smrti u Život, za život u punini! Tako Krist ne poprima oblik neke priče iz davnina, već žive i trajne prisutnosti u životnoj borbi protiv zla koje izjeda izvana i iznutra“ zapisao je Tičić u recitalu koji je opisao put dolaska Svetog Križa iz jednog od najstarijih samostana na Jadranu, sv. Antuna o. (13. st.), do zborne crkve u kojoj se Križ sad nalazi u prvoj pobočnoj desnoj kapeli na ulazu u župnu crkvu. God. 1807. Napoleon je zaplijenio crkvu i samostan sv. Antuna o., a 1811. g. Pažani su Križ i cijeli mramorni oltar na kojem je bio prenijeli u zbornu crkvu sv. Marije u Pagu. Dostojanstveno proslavljena 600. obljetnica Čuda sv. Križa puk je potaknula dodatno častiti Križ i moliti blagoslov hrvatskom narodu za mir i slobodu, kako su to pred Križem činili Pažani prije šest stoljeća.

 Ines Grbić

Foto: Josip Portada