Budite na visini zadatka koji vam Crkva povjerava, poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić đakonima Marinu Baturu iz župe sv. Ante u Suhovarama i Damiru Šehiću iz župe sv. Stošije u Biogradu n/m. u propovijedi svečanog misnog slavlja u subotu 22. lipnja u katedrali sv. Stošije u Zadru, kad ih je zaredio za svećenike.
U slavlju su sudjelovali rodbina i prijatelji ređenika, odgojitelji s bogoslovija koji su ih pratili na putu poziva i kolege mladomisnici iz drugih hrvatskih biskupija koji su sa zadarskim ređenicima zajedno puku udijelili mladomisnički blagoslov. „Svećenik ne obavlja samo neku službu kao što to rade drugi u društvu. On radi što nijedno drugo ljudsko biće ne može po sebi činiti: u ime Isusovo izgovara riječi odrješenja od grijeha, nad darovima kruha i vina upućuje riječi zahvale, činom pretvorbe uprisutnjuje Krista Uskrsloga. Zbog toga svećeništvo nije obična služba, nego sakrament – Bog se služi siromašnim čovjekom kako bi po njemu bio nazočan među ljudima i djelovao u njegovo ime. Ta Božja smjelost koja se izriče u svećeništvu, kojom sebe povjerava ljudima, te nas usprkos naše slabosti smatra sposobnima djelovati u njegovo ime, doista je velika“ poručio je mons. Puljić, istaknuvši da je Godina vjere prigoda da svećenici radosno obnove svoju duhovnost i identitet, prodube i ojačaju svećeničko bratstvo, kako bi postali svjesni velikog milosnog dara koji ta služba predstavlja za Crkvu i svijet.
„Svećenik djeluje u ime Krista. On ne predlaže sebe, svoju misao i vlastiti nauk. On ljudima otkriva Očevo lice i put koji vodi Kristu. Ne naviješta riječi, nego utjelovljenu Riječ kojoj služiti znači zaboraviti na sebe. Svećenik nije gospodar, već sluga Riječi. On nije Riječ, već glas koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze“ rekao je nadbiskup. Zato crkveni dokumenti traže strogu selekciju za one koje se postavlja u službu naučavanja, posvećivanja i upravljanja Božjim narodom. Kao ‘alter Christus’ svećenik je u službi ljudima, poslužitelj njihova spasenja i istinskog oslobođenja, te je Crkva zahvalna Bogu za neprocjenjivi dar svećenika u korist svijeta i čovječanstva, istaknuo je mons. Puljić.
Podsjetio je da je proglasom Svećeničke godine prije četiri godine papa Benedikt XVI. želio odati priznanje svećenicima za njihov apostolski rad, samozatajno služenje, ljubav i vjernost Kristu koji ih je po imenu pozvao, odabrao i poslao. Zato je moto godine bio Kristova vjernost, svećenikova vjernost. „Istina, zadnjih godina, osobito tijekom Svećeničke godine, mediji su posvetili puno prostora slučajevima zbog kojih je Crkva trpjela, jer su neki njeni ‘službenici bili nevjerni i na sablazan svijeta’ (Benedikt XVI.). Usprkos tim senzacionalističkim napisima, papa se nije dao zbuniti, nego nam je ponudio uzor velikodušnog pastira u liku sv. Ivana Marije Vianneya koji je jednakim duhovnim poletom slavio misu na oltaru i slušao pokornike u ispovjedaonici. Narod je u njemu uočio ono što bi se uvijek moralo prepoznavati kod svakog svećenika – glas Dobrog Pastira. On je često ponavljao kako treba žaliti kad svećenik misu rutinski slavi ili kad je bez duhovnog života“ rekao je mons. Puljić.
Istaknuo je da je svećeništvo, poput euharistije, tajna vjere. Svećenici prinose euharistijsku žrtvu, oba sakramenta su rođena u Božjem Srcu na Posljednjoj večeri. I ređenici su bili pozvani one svete večeri u Jeruzalemu, te su u Isusovoj zamisli i srcu bili predodređeni hraniti narod kruhom života, rekao je nadbiskup, poručivši im da se činom ređenja uključuju u božanski plan spašavanja svijeta.
„Budite vjerni Kristovi učenici i njegovi vrli suradnici i pomoćnici. Budite vjerni navjestitelji njegove istine koja spašava, ustrajni Kristov glas u svijetu koji bježi od Boga, da svjedočite što ste sami vidjeli i doživjeli u susretu s njim“ rekao je mons. Puljić mladomisnicima.
Poželio im je da ih Duh Sveti obdari poniznošću srca, postojanošću duha i pouzdanjem u Boga. Prostracija dok se u litanijama zaziva nebeska Crkva je vanjski izraz ljudske nemoći, ali i zaufane želje i usrdne molitve za Božje odabranike. Svećeničko ređenje je dar ređenicima, ali i nadbiskupiji, Crkvi i narodu, te je nadbiskup Puljić poželio da Damir i Marin ostanu dar ljubavi kojeg će oni dalje bez koristoljublja velikodušno darivati i da budu dar služenja bez uvjetovanja.
Ines Grbić
