Od jutarnjih sati 25. siječnja more je bilo uzburkano, valovi su udarali, no Vi ste istog trena uzeli vesla, napeli jedra i iskazali pažljivu blizinu i suosjećanje meni u nevjerici. Vjetar se smirio, lađu medijskog ispraćaja blagopokojnog nadbiskupa Ivana priveli smo obali, i najmanje što mogu učiniti je javno i službeno reći – svima veliko i srdačno Hvala. Nadbiskup se za života divio veličini Božjeg dara mora našoj domovini, rekavši “Tolike zemlje ga nemaju… Da ništa drugo nemamo, samo more da nam je Bog dao, koliko je to bogatstvo, izvor života, dar, veličanstveno…”
1. Želim zahvaliti svim medijima, a osobito crkvenima: IKI, HKR-u i Glasu Koncila, za uzorno i redovito praćenje nadbiskupova djelovanja za njegova života i iznimnoj podršci njegovom svekolikom radu. Hvala Tanji Popec, urednici Vjerskog programa Hrvatskog katoličkog radija i novinarima Vjerske redakcije: Domagoju Pejiću, Svjetlani Đuran, Anti Novaku i Hrvoju Josipu Bišćanu koji su me hrabrili i iskreno suosjećali, te ravnatelju Zvonimiru Anciću. Tanja Popec je eter HKR-a cijeli tjedan otvorila sjećanju na Ivana po glasu blagopokojnog nadbiskupa, svjedočanstvima njegove obitelji, suradnika i ljudi koji su otkrivali toplinu nadbiskupove osobe u Vijestima iz života Crkve i programu, uz lijepe instrumentale, skladbe i jinglove. Hvala tehničarima Miljenku Grasu i Rendi Surijanu na realizaciji prijenosa mise i sprovodnih obreda, te su ljudi u domovini i svijetu putem etera mogli stvarati svoje slike ispraćaja. Profesionalno, ljudskim i teološkim tumačenjem te otvorenošću za detalje, Popec je posredovala doživljaj topline i ljubavi koji je pratio dane opraštanja od nadbiskupa. Hvala Informativnoj katoličkoj agenciji s urednicom Suzanom Peran, osobito djelatnici IKE Karmeli Jelić, koja me marljivo podržala i pratila u objavljivanju brzojava sućuti i drugih tekstova o životu nadbiskupa; Jelić je za IKU napisala prvu, kraću verziju nadbiskupova ispraćaja, što zbog više razloga nisam mogla osobno učiniti nakon pogreba, a u medijima je ‘odmah i što prije’ od velikog značaja. Hvala glavnom uredniku Glasa Koncila Ivanu Mikleniću i direktoru Nedjeljku Pintariću što su posredovali poruke oca u Crkvi kojeg su doživjeli u vrlinama ‘Skromni pastir s puno ljubavi u služenju Bogu i ljudima’ te ‘Ulagao je u ljude i projekte’. Sav je bio otvoren za ulaganje, sijanje, oživotvorujući Pavlovu riječ ‘Niti je što onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego onaj koji čini da raste – Bog – te – Onaj koji daje sijaču sjeme, on će ga i umnožiti i učiniti da izrastu plodovi’. Takva božanska iskra nosila je nadbiskupova ulaganja. Volio je tumačiti prispodobe i živjeti istinu o zrnu i kvascu, o svemu malenom što podržano Bogom postaje veliko i plodno za čovjeka i narod, te proslavlja Svevišnjeg. Hvala fotografu Glasa Koncila Mihaelu Sokolu na trudu i ponudi da fotografira ispraćaj te tako nadbiskupija dobije veliku i kvalitetnu foto arhivu tog događaja. Zahvaljujem Ivi Kronji, Silvani Burilović, Brankici Lukačević, Snježani Kraljević, Jeleni Hrgović, svećenicima i svim drugim znanim i neznanim ljudima koji su mi izrazili toplinu, suosjećanje i blizinu. Hvala Hrvatskom radiju-Radio postaji Zadar na prijenosu mise i sprovodnog obreda, ravnatelju Toniju Pajkinu i novinarki Suzani Dražić. Hvala zadarskoj Televiziji VOX, s glavnom urednicom Ivanom Vukić, koji su prenosili misu i sprovodni obred i sliku ispraćaja poslali i izvan Zadra. Hvala Radio Mir Međugorju koji su emitirali prigodne emisije o nadbiskupu i preuzeli završni prijenos s HKR-a. Hvala za suosjećanje i podršku Jasminki Perić, urednici religijske emisije ‘Živjeti put nade’ u Međunarodnom programu Hrvatskog radija ‘Glas Hrvatske’ za redovito i predano praćenje nadbiskupova poslanja u zemlji i inozemstvu. Nadbiskup je bio veliki podržavatelj, poštovatelj i slušatelj te emisije te je Perić i zaključno cijelu emisiju posvetila radu blagopokojnika i njegovog ispraćaja. Hvala dnevniku Zadarski list (uz Vjesnik ‘svjetovna novina’ koju je nadbiskup najviše pratio i cijenio), na velikom trudu te su svakodnevno domišljato i nadahnuto tjedan dana pratili ispraćaj svog vjernog čitatelja, prenijeli izjave puka, brojnih pojedinaca i ustanova, uz niz popratnih prigodnih tema. Hvala glavnom uredniku Zadarskog lista Luki Periću, zamjenici Ljiljani Jurjević i svim njihovim novinarima. Zadivljuje i posezanje u foto arhivu Zadarskog lista koju uvelike čine fotografije Zvonka Kucelina, te su na više stranica objavili fotografije od prvih dana početaka Ivanova upravljanja zadarskom nadbiskupijom. Hvala i svim drugim radio postajama, portalima, dnevnicima, tjednicima, dopisništvima i časopisima koji su svoje stranice posvećivali sjećanju na nadbiskupa Prenđu.
2. Ovu sam javnu i službenu zahvalu, u osobno i uime zadarske nadbiskupije, morala izraziti jer je mons. Prenđa životom bio biskup medija; navještao je za ambonom i pred mikrofonom; nije bilo upitno Tiskovnom uredu osigurati digitalni diktafon, pa još bolji mikrofon, foto aparat ili prijenosno računalo. Kad bi me nazvao pitao bi “Je li sve u redu? Je li netko nešto tražio, je li tko što treba? Jesu zadovoljni? Jesi uspjela, stigla im poslati?” – misleći na medijske kolege koje je uvijek hrabrio u želji da im Bog da snage širiti dobrotu koja nije uvijek prepoznata, zna biti zanemarena i omalovažena. “Ali, dobrota je srž života. Dobro treba razglasiti, prenijeti drugima, kao što je to učinio Anđeo kod navještenja i pastiri kod Gospodinova rođenja. Važno je širiti dobre vijesti, kao što je i nama navješten najvažniji povijesni i spasenjski događaj, Radosna vijest” rekao je mons. Prenđa na božićnom susretu s novinarima, smatrajući to bîti i korijenom novinarskog poslanja. “Među nama postoji dobra suradnja i most preko kojeg se posjećujemo: nadbiskup medije i vi nadbiskupa i crkveni život. Hvala vam na tome i želim vam puno uspjeha u novoj godini” to im je rekao za jednog božićnog susreta i poručio: “Tražite dobro, potičite, promičite dobro u svakoj prigodi. Vaše je poslanje od kulturološke i civilizacijske vrijednosti. Naše je vrijeme osobito afirmiralo ulogu medija. Zato nikad dovoljno premišljanja o tome koliko možete dati pozitivnog duha i zajedništva svijetu. Treba vam dati podršku u radu. Budite istražitelji istine, to vam nitko ne može zabraniti. Budite graditelji istine, obitelji i društvenog života. U tome se sastoji plemenitost novinarstva” tako je govorio nadbiskup Prenđa. Nije zanemario i praćenje vijesti iz srca Katoličke Crkve, putem Vatikanske i talijanskih televizija, talijanskih i francuskih katoličkih novina. Novinari bi se čudili koliko mons. Prenđa poznaje razvoj zadarske scene, koja je bila oživjela pojavom novih medija. Isticao je da rad novinara treba pravedno vrednovati i honorirati, da moraju biti opremljeni potrebnom tehnikom, te se zanimao i za status medijskih djelatnika; koliko su zadovoljni ispunjavanjem obveza poslodavaca prema njima. Bio je svjestan da novinari najviše rade baš onda kad drugi uživaju mir i odmor blagdana.
Nadbiskup Prenđa je Boga slavio i hvalio i u dostignućima tehnike. Toplinu svojeg srca koje se, poput djeteta, čudi novom i velikom u povezivanju ljudi, smatrajući to uvijek darom Boga koji je ljudima suradnik u stvaralaštvu i otkrićima, izražavao je primjerice pojavom mobitela. Bio je začuđen i procesom diktafon, računalo, eter. Pitao je kako se ton šalje elektronski, kako glas ‘putuje i stigne’. “To se obradi u računalu; sad ćeš ti to poslati e-mailom isto kao tekst što se šalje?” zainteresirano bi nastojao proniknuti zakonitosti tehnike; znao je stati i pored televizijskih kamermana i pogledati kako izgleda ‘oko kamere’ i potrebno za snimanje slike.
3. Dragi Oče nadbiskupe, hvala Vam što ste na blagdan crkvenog oca kojeg ste jako voljeli i često citirali, sv. Augustina, 28. kolovoza 2002. g. utemeljili Tiskovni ured zadarske nadbiskupije i meni povjerili rad u njemu. Hvala za Vašu otvorenost svakom mediju, podršku koju ste svima pružali i požrtvovnost da ne zatajite ni u jednom segmentu svog poslanja pastira u svakoj vrsti pozitivnog djelovanja – pa i medijskog. Vaše je srce najviše ljubilo biti blagim ocem svojih svećenika, no bili ste pružena ruka i otac i medijskih djelatnika. Hvala za naša jutarnja i večernja snimanja, radnim danom i vikendom, prije ili poslije Vašeg doručka, ručka, užine, večere ili počinka. Bili su to trenuci darivanja Vaše očinske mudrosti. Hvala što ste u ŠC ‘Višnjik’, kad ste među uglednicima bili na pozornici povodom otvaranja Svehrvatskih igara branitelja invalida Domovinskog rata koje ste blagoslovili, usred programa sišli s pozornice, strpljivo i s osmijehom, kako bih snimila Vašu izjavu kojom se zalažete za drugačije rješenje postavljanja spomenika Pobjedi i Domovinskom ratu u Zadru; jer je ton trebao stići do 15,30 sati za emitiranje u Vijestima iz života Crkve HKR-a. Praćenje Vašeg rada bilo je zapravo otkrivanje što Gospodin čini za ljude i društvo, u svojoj Crkvi, pod vodstvom, po svom srcu izabranog pastira.
Hvala Gospodinu što mi je darovao milost pratiti tekstom, slikom i tonom oživotvorenja Vašeg svećeništva i biskupstva: ‘Dođi Kraljevstvo tvoje’ i ‘Ljubiti Crkvu’. Hvala svim kolegama koji su nas u tome podržavali i tako postajali dijelom Vašeg služenja za dobro čovjeka i proslavu Boga. Hvala Oče nadbiskupe uime svih kolega koji Vam, sigurna sam, isto tako od sveg srca zahvaljuju. Hvala što ste bili primjer i poticaj kako trčati stazom ovog života s i usprkos preprekema. Tempo je bio brz i jak… No glavno je bilo jedno: stići na cilj; rekli ste – radije šepati, nego odustati. Vi ste na svoj cilj stigli. A ja zahvaljujem Bogu da mi je dao još jedan razlog više radosnog iščekivanja prijelaza dušom i tijelom u Vječnost. Jer tamo ćemo susresti Vaše očinsko i blago lice. Kakav će to biti susret, zagrljaj, zahvala… na mjestu gdje nisu potrebni računalo, diktafon i foto aparat.
Ines Grbić
tajnica Tiskovnog ureda
zadarske nadbiskupije
Zadar, 4. veljače 2010.