MISNO SLAVLJE ZAHVALE ZA 90. ROĐENDAN MONS. JANKA SEGARIĆA

U zahvalnosti Bogu za 90 godina svog života, mons. Janko Segarić, kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije u Zadru, na svoj devedeseti rođendan u subotu 12. siječnja predvodio je misno slavlje u kapeli sv. Josipa u Svećeničkom domu u Zadru, u zajedništvu sa svećenicima koji žive u Svećeničkom domu te rektorom sjemeništa ‘Zmajević’ don Čedomilom Šuprahom. Propovijedao je mons. Srećko Frka Petešić.

Tragom navještene Božje riječi, don Srećko je rekao da je povijest kršćanstva obilježena sukobom dobra i zla. Sotona je napastovao Isusa i nudio mu dobra ovog svijeta. „Počela je velika borba između čovjeka, dobrote i Zloga. Na kraju iskušenja, vrag se od Isusa udaljio do novog časa. Sotona nikad ne odustaje“ rekao je don Srećko, istaknuvši da svijet ipak nije pod zlim.

Apostol Ivan kaže da smo mi od Boga, s Bogom zajedno idemo i borimo se za njegovo kraljevstvo. „A njegovo kraljevstvo je kraljevstvo istine, života, svetosti, milosti, pravde, ljubavi i mira. Na nama je ujediniti se i moliti. Ivan kaže da ćemo primiti sve što budemo tražili od Gospodina, ono što On želi. Možda smo često razočarani, da smo nešto molili, tražili, a nismo dobili. Nismo dobili jer nismo tražili ono što Bog želi. Njegova riječ neće nikad doći na manje“ istaknuo je don Srećko. Spomenuo je i činjenicu sukoba različitih ljudi koji možda rade za istu stvar. „Ali netko želi više naglasiti sebe, svoj napredak, ugled, svoj prestiž. A drugi želi što više naglašavati da se širi Božje kraljevstvo. To je taj trenutak, kad svatko treba sagnuti svoju glavu, da svatko od nas, poput Ivana Krstitelja, kaže, On treba rasti, ja se umanjivati. Mi smo svi svjesni da nas naša oholost, laktašenje, guraju da to ne činimo. Zato nam je potrebna svijest molitve, žrtve, da stvarno damo Gospodinu prednost. I onda će se njegovo kraljevsto širiti na zemlji, da bismo ga mogli slaviti i na nebu“ zaključio je don Srećko.

 Don Janko je zahvalio subraći svećenicima na zajedništvu. Rođen je na otoku Istu 12. siječnja 1923. g. kao drugo od devetero djece Mate i Romane Segarić. Od toga troje ih je umrlo, a šest ih je još živih.

„Ni izdaleka nisam očekivao da ću dočekati ove godine. Kad sam imao osam godina, moja sestra Vesna i ja jedva smo preživjeli tifus, a u 12. godini u šibenskom sjemeništu bio sam na samrti od zaušnice, zarazne bolesti. Isusovac o. Petar Perica, kojeg su komunisti 1945. g. strijeljali na otoku Daksa kod Dubrovnika, bio je naš duhovnik. Bog je uslišio njegove molitve i ja sam preživio. I evo, hvala Bogu, doživio 90 godina“ rekao je don Janko kojem su u svećeništvu najdraži pastoralni rad, molitva i rad s ljudima, a ne administracija. Četrdeset godina je djelovao u hrvatskoj župi sv. Ante u Los Angelesu koja je prije tri godine proslavila stotu godišnjicu osnivanja. Don Janko je puno karitativno djelovao i izgradio je najveći hrvatski župni centar u SAD-u – župni centar sv. Ante gdje su dvije podzemne garaže, a iznad njih velika zgrada na dva kata. Na prvom katu je dvorana za prijem stotinjak osoba i velika dvorana za 500 osoba, s pozornicom i plesnim prostorom. „Oživio sam kad sam se vratio u Zadar. U Americi sam bio stalno u gužvi, puno sam trebao putovati, puno vremena provoditi u automobilu. Način života puno je drukčiji i ubrzaniji. Nažalost, vidim da Hrvati tamo također poprimaju taj tempo, ali nadam se da se to nikad uistinu neće dogoditi“ rekao je don Janko. U toj je župi osnovao Hrvatski radio program, Hrvatsku dječju školu, tamburaški zbor i folklor.

Pomogao je i kupnju Hrvatskog hodočasničkog doma u Rimu sa 150.000 dolara, a u Domovinskom ratu za stradalnike je Hrvatskom Caritasu donirao 450.000 dolara te je taj novac, koji je prikupio od losangeleskih župljana, bio podijeljen svim biskupijama u Hrvatskoj. Kao domoljub, mons. Segarić je doprinio da na novoj katedrali Los Angelesa bude lik zavjetnog hrvatskog križa iz Nina, a u katedrali lik bl. Alojzija Stepinca. Treći je svećenik iz obitelji Segarić, a svećenik je želio postati s 12 godina. U Šibeniku je pohađao sjemenište i klasičnu gimnaziju za vrijeme Drugog svjetskog rata. Studirao je u Rimu jer mu Talijani nisu dopustili otići u Zagreb te je don Janko zaređen za svećenika u Rimu 18. prosinca 1948. g. „Nikada mi nije bilo žao što sam postao svećenik. Bio je to svojevoljan čin, i iako sam se odrekao svoje obitelji, supruge i djece, dobio sam veliku obitelj svojih vjernika i više ljubavi nego što možete zamisliti“ rekao je mons. Janko Segarić.

 Ines Grbić