Nadbiskupovo pismo svećenicima i vjernicima uz odreknuće službe Pape Benedikta XVI.

NADBISKUPSKI ORDINARIJAT ZADAR
Br. 484/2013                                                                                   
Zadar, 20. veljače 2013.

 

 

 

 

 

Nadbiskupovo pismo svećenicima i vjernicima uz odreknuće službe Pape Benedikta XVI.

Draga braćo svećenici, redovnice i redovnici,

Braćo i sestre u Kristu!

1. Iako se događaji smjenjuju munjevitom brzinom i potiru u zaborav brojna zbivanja, neke događaja ipak dulje pamtimo. Siguran sam da ćemo kao vjernici dugo pamtiti nešto što nije odavno zabilježeno u povijesti Crkve. Naime, 11. veljače 2013. Papa Benedikt XVI. je na koncu redovitog konzistorija s kardinalima, na tečnom latinskom jeziku, objavio kako ih je sazvao ‘ne samo zbog triju kanonizacija, već i zato da im priopći jednu važnu odluku za život Crkve’. Nimalo se ne treba čuditi da su nazočni kardinali bili šokirani tom viješću. A ona je glasila: ‘Nakon što sam se više put preispitao pred Bogom, došao sam do uvjerenja da mi moje snage, zbog poodmakle dobi, više ne dopuštaju vršiti na prikladan način moju papinsku službu… Zbog toga, duboko svjestan težine ovoga čina, u punoj slobodi, izjavljujem da se odričem službe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, koju su mi 19. travnja 2005. povjerili kardinali, tako da će od 28. veljače 2013., u 20 sati, stolica Svetog Petra biti upražnjena i morat će se sazvati konklave za izbor novoga pape. Što se mene osobno tiče, želim i ubuduće služiti svim srcem, čitavim životom posvećenim molitvi, svetu Crkvu Božju”, kazao je Papa u izjavi kojom je najavio odreknuće papinske službe.

U nedavnom pismu koje sam u ime hrvatskog episkopata uputio Papi, napisao sam kako njegovu odluku prihvaćamo s poštovanjem i respektom. A u tom njegovu činu otkrivamo veliku ljubav prema Crkvi Božjoj koju Benedikt XVI. pokazao tijekom briljantnih osam godina svoga pontifikata. I dodao sam kako smo mu kao vjernici sada u molitvenom zajedništvu bliži nego ikada.

2.  Zbog toga sam u nedavnom dopisu župnicima dao neke upute i odredbe gledom na ovu izvanrednu situaciju. Učinilo mi se prikladnim na dan 28. veljače, kada će Sveta Stolica u 20 sati biti upražnjena, da se tijekom dana upriliči kakav liturgijski susret u župama kako bismo misom, klanjanjem, krunicom ili bdijenjem zahvalili Bogu za dar Benedikta XVI.  Naumio sam zato u našoj prvostolnici u Zadru, toga dana u večer, u 19,30 sati, imati konferenciju o Papi Benediktu XVI. koju ćemo završiti euharistijskim klanjanjem.

Gledom pak na stanje ‘sede vacante’ do izbora novoga pape pozvao sam sve u našoj Nadbiskupiji neka se uključe u molitvu za novoga Papu. Tijekom vremena konklava molit će se molitva za izbor pape. Teško nam je zbog Benediktovog odreknuća, jer smo u njemu kao Papi imali dragog prijatelja, oca i poglavara. To smo osobito osjetili kad nas je u lipnju 2011. posjetio u Zagrebu i nazvao ‘ljubljenom Crkvom u Hrvata’. Istu je naklonost i ljubav očitovao i u prigodi susreta u Rimu na našem zahvalnom hodočašću početkom studenog prošle 2012. godine. Iako nas je Papina odluka o odreknuću pomalo ožalostila, zatekla nespremnima i iznenadila, mi tu njegovu tešku odluku prihvaćamo očima vjere i zahvaljujemo Bogu za njegovo dosadašnje vjerno i odano služenje. Posebice mu zahvaljujemo za dane njegovoga daljnjega života za koje je odredio da će ‘biti posvećeni molitvi za svetu Crkvu Božju’.

3. Čitajući ovih dana izjave biskupa i kardinala, državnika i javnih djelatnika čuje se uglavnom iznenađenje zbog toga čina, te riječi tuge zbog njegovog odreknuća. Gledajući pak njegov osmogodišnji pontifikat, moglo bi se reći kako je u tom razdoblju bilo dosta iznenađenja. Počevši već od njegova pojavka na lođi bazilike svetoga Petra i objave da je izabrao ime oca zapadnoga monaštva, Benedikta. Time je zapravo očitovao aktualnost njegova pravila života prema načelu da se ništa ne smije pretpostaviti Kristu. U tom svijetlu gledamo i na njegovo predstavljanje da su kardinali izabrali ‘poniznog slugu u vinogradu Gospodnjem’.

Dobro je i ugodno iznenađenje bilo i njegovo mirno i staloženo upravljanje Petrovom lađom, usprkos teškim trenucima kojih nije nedostajalo tijekom osam godina njegova plodnog pontifikata. Osjećalo se da se ne plaši ići protiv struje jer je bio svjestan da Crkvu vodi Duh Sveti. A i odreknuće, koje se zbilo u Godini vjere, znak je vremena koje je on iščitao za dobro Crkve. Budući da mu je k srcu prirasla budućnost kršćanske vjere na zemlji, čini se kako je smatrao potrebnim učiniti taj korak koji će promijeniti puno toga. I vratiti nas temeljima vjere naše koju je osobito sustavno tumačio kroz tri velike crkvene teme, tijekom ‘godine sv. Pavla’ i ‘godine svećenika’, te trenutno tijekom ove ‘Godine vjere’ kojom nas vraća  na izvore učiteljskih tekstova Drugoga vatikanskoga sabora. I posebice objavom trilogije vlastite vjere i znanja o Gospodinu Isusu Kristu iz Nazareta koje je objavio tijekom zadnjih pet godina ( 2007., 2011. i 2012.).

4. A sada, kada je zbog poodmakle dobi, kako veli, u punoj svijesti i odgovornosti odlučio prepustiti vodstvo Crkve svojemu nasljedniku, osjećamo obvezu i dužnost zahvaliti Bogu za dar njega koji nas je umnošću svoje ljubavi i žarom istine, učio kako vjerovati i Crkvu voljeti; kako se za nju boriti i s njom supatiti. Uvijek uvjerljivo i beskompromisno čitavim umom i srcem svojim. U tom duhu prihvaćamo i čin odreknuća na što ga je potakla njegova duboka ljubav prema Bogu i prema Crkvi. U tom činu otkrivamo čistoću duha i čvrstinu vjere skupa s obilježjem poniznosti i velike hrabrosti koji su obilježili korake ‘poniznog slugu u vinogradu Gospodnjem’, u službi vrijednoga Petrovoga 265. nasljednika.

Kad je prije nekoliko dana imao susret s bogoslovima Rimske biskupije, Papa je imao divan nagovor u kojem je istakao da kao kršćani znamo i vjerujemo da budućnost pripada Bogu, i da se stablo Crkve uvijek iznova rađa, obnavlja i raste. I zaključio je kako nam valja služiti Crkvi s čvrstom sviješću da ona nije naša, nego Božja, da nismo mi ti koji je gradimo, nego je ona Njegovo djelo. Naše je samo ponavljati evanđeoske riječi: “Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!” (Lk 17,10). Ovo je, braćo i sestre, jednostavna, ali velika pouka koju na kraju svoga pontifikata ostavlja veliki Benedikt XVI. Ne samo nama koje je Gospodin pozvao da naviještamo Riječ Božju i dijelimo svete Tajne, nego čitavom Božjem narodu. Zbog toga iz dubine našeg srca i duše, s velikom ljubavlju i ganućem kličemo našem dragom Papi: Hvala! Hvala, Sveti Oče, što ste nam pružili sjajan primjer jednostavnog i poniznog radnika u Gospodnjem vinogradu. I posebice što ste nas kao njegov vrijedan radnik trajno učili i upućivali na ono bitno i najvažnije: Kako današnjem čovjeku donijeti Božju poruku spasenja, te kako ljude dovoditi Bogu!

† Želimir Puljić,
nadbiskup zadarski