Mons. M
arin Srakić, đakovačko osječki nadbiskup i predsjednik HBK, u osobno i ime cijelog prezbiterija, redovništva i vjernika Đakovačko-osječke nadbiskupije izražava sućut, ljudsku i kršćansku blizinu. “Osjećamo se ujedinjenima sa svećenstvom, redovništvom i sa svim vjernicima zadarske nadbiskupije s kojima je dragi pokojnik bio povezan pastirskom službom i milosnim vezama crkvenog zajedništva. S čitavom drevnom zadarskom nadbiskupijom, koju rese duboki kršćanski korijeni, snažna vjera i njome nadahnuta bogata kulturna baština, što i danas na tako snažan i prepoznatljiv način nadahnjuje i prožima stvarnost vjernika njenog kopnenog i otočkog dijela, ispovijedamo i vjeru u uskrsnuće mrtvih te se pridružujemo u molitvi za pokoj nadbiskupa Ivana. On se po osobnom vjerničkom predanju, po zauzetom svećeničkom i biskupskom služenju trajno nastojao suobličavali Kristu, dobrom pastiru. A Krist ga je po otajstvu svog utjelovljenja, po pashalnom otajstvu te snagom i milošću sakramenata sve tješnje i snažnije pridruživao sebi. Vjerujemo da je sada po smrti, napuštajući iznenada ovozemnu službu predsjedatelja zadarske mjesne Crkve, ušao u radost i mir raspetog i uskrslog Gospodina te postao dionikom nebeskog stola i zajedništva zadarskih zaštitnika, svetaca i blaženika u kući Očevoj” piše mons. Srakić i zaključuje: “Svijetlo svjedočanstvo njegove neumorne pastirske zauzetosti očitavamo u svjetlu Isusove riječi o pšeničnom zrnu, koje svojim darivanjem i umiranjem donosi obilate plodove te ih ostavlja u baštinu Vašoj nadbiskupijskoj zajednici. Te plodove osjećaju i prepoznaju i sve ostale Crkve za koje je Pokojnik skrbio u zajedništvu s nama ostalim biskupima unutar Hrvatske biskupske konferencije i s apostolskim zborom a na čelu s Petrovim nasljednicima”. Sućut je izrazio i mons. Đuro Hranić.
Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić piše da su mu po primitku tužne vijesti o nagloj smrti nadbiskupa mislima proletjele zadnje slike susreta s njim u Mostaru na biskupskom ređenju Petra Rajića. “Bio je to vrlo srdačan susret, kako se redovno događaju naši susreti. Kratko sam izmijenio nekoliko lijepih i bratskih uspomena. Tako da skoro da mi je bilo nemoguće povjerovati, da se duša tog nadbiskupa preselila u vječnost. Prikazao sam misu za njegovu dušu, ali i za sve ožalošćene, a ti su brojni njegovi – ne samo po krvi nego i po službi i po prijateljstvu. Znam da nas vjera u uskrslog Krista krijepi u nadi i vjeri u život vječni i uskrsnuće mrtvih. Ali ne možemo ne prebirati prošlost i sve ono što nas je vezalo u životu. Razumljivo je da onda čovjek iz vjere uzdahne zahvalu Bogu: ‘Hvala Ti Bože, da smo ga imali, i da si nam ga stavio na životni put u ovom vremenu i prostoru’. Njegov duh je u zagrljaju Oca nebeskog. Poslije njegovog života ostaje svijetli trag čovjeka, svećenika, odgojitelja i nadbiskupa. Želimo istinski vrednovati taj svijetli trag i nadahnjivati se na ugrađenom životu za Crkvu i narod kroz svoju službu” piše kardinal Puljić. Požeški biskup Antun Škvorčević piše da je iznenadni prijelaz nadbiskupa Prenđe s ovog svijeta u vječnost ispunio tugom srca brojnih svećenika i vjernika u Požeškoj biskupiji. “Primite izraze mog bratskog suosjećanja i kršćanske molitvene blizine koju svjedočim svim suradnicima preminulog Nadpastira, članovima Stolnog kaptola, svećenicima, redovništvu, vjernicima laicima te rodbini. Povjeravam Svemogućem plemenitu dušu nadbiskupa Ivana i molim da mu udijeli dioništvo sa svetima i izabranima u slavi svoga uskrslog Sina. Nadbiskupa Ivana poznavao sam dugi niz godina. Minulog ljeta dio svog godišnjeg odmora proveo sam zajedno s njime na Korčuli, gdje sam mogao bolje osjetiti njegovu dušu i razumjeti pastirski žar, koji ga je pokretao. Bratski je sa mnom podijelio svoje radosti i tjeskobe, osvrnuo se na neka svoja nastojanja koja se nisu uspjela ostvariti i očitovao želju da ona ne ostave stanja nerazumijevanja. Prigodom ovogodišnje proslave blagdana sv. Stošije posebno se radovao postavljanju novih orgulja u svojoj katedrali, u izradi istog graditelja koji ih je prije nekoliko godina izgradio i u požeškoj stolnici. Telefonskim putem izrazio mi je svoje zadovoljstvo ostvarenim djelom, iskazujući želju da iduće godine predvodim svečanost nebeske zaštitnice zadarske katedrale te osjetim snagu i ljepotu tih orgulja. Pored toga veselio se susretu hrvatske mladeži idućeg mjeseca svibnja u Zadru. No, sve naše planirane susrete Bog je pridržao svojoj providnosti. U trenutku zemaljskog oproštaja s nadbiskupom Ivanom, želio bih s Vama i
svima koji su ga poštivali izraziti Bogu zahvalnost za dar Pastira koji se u svakovrsnim nevoljama, posebno ratnim razaranjima i stradanjima, kao i u vremenu nakon toga, znao hrabro i s velikom osjetljivošću, požrtvovno i s ljubavlju zauzimati za dobro čovjeka i služiti neprolaznim evanđeoskim vrednotama. Tako je ovdje na zemlji postajao dionikom Isusove pobjede nad smrću. Čvrsto vjerujem da će Gospodin sve ono što je na vjernom pastiru Ivanu bilo raspadljivo svojom snagom obući u neraspadljivo a smrtno u besmrtnost” zaključuje mons. Škvorčević. Gospićko-senjski biskup Mile Bogović izražava sućut u osobno i ime svećenika i vjernika Gospićko-senjske biskupije. “Iako nije bio tako mlad, do kraja je mladenačkim oduševljenjem vodio nadbiskupiju i radovao se svakom dobrom koraku koji je na njenom području učinjen. Bio je više nego dobar susjed jer sam uvijek mogao računati na njegovu razboritost i pastoralno iskustvo u stvaranju potrebnih struktura naše mlade biskupije. Radovao se napretku projekta Crkve hrvatskih mučenika i na razne načine pomagao njegovom ostvarenju. Vjerujem da će kod nebeskog Oca zagovarati svoju nadbiskupiju i nas njegove prijatelje. Posebno se molimo ovih dana da njegova voljena nadbiskupija dobije novog pastira koji će s jednakom ljubavlju voditi zadarsku Crkvu” piše mons. Bogović.
Ines Grbić