Mons. Ivanu Mustaću, do smrti nadbiskupa Prenđe generalnom vikaru zadarske nadbiskupije, svećenstvu, redovništvu, djelatnicima nadbiskupijskih ustanova i vjernicima zadarske nadbiskupije u Nadbiskupski Ordinarijat u Zadru pristižu brojni brzojavi sućuti pojedinaca i ustanova. “Na ređenju u Mostaru smo srdačno razgovarali, između ostalog i o nekim našim zajedničkim idejama. Ostaje mi nezaboravan njegov zvonki glas i radostan smijeh, njega, zadarskog nadbiskupa, s kojim odavno gajim duboko prijateljstvo. Povjeravamo ga zagovoru svih svetih i bl. Jakova Zadarskog” napisao je Emilio Marin, veleposlanik RH pri Svetoj Stolici. “Sva njegova nastojanja, nesebična i iskrena zauzetost za čovjeka, osobito za mlade naraštaje, za svećenike i sve mlade vjernike, odražavala se u njegovom vedrom pristupu životu i promicanju života. Podupirao je sve dobro, ne samo poticajima, nego i svojom darežljivom rukom koju je i naša redovnička zajednica više puta osjetila, osobito u pomoći za beatifikaciju naše utemeljiteljice službenice Božje majke Klare Žižić. Zahvaljujemo Bogu na bogatom daru života nadbiskupa Ivana Prenđe, na njegovom primjeru kako se ljubi, svesrdno zalaže i žrtvuje za Crkvu, za svoju domovinu i za svakog čovjeka. Milosrdni Otac neka ga obasja svjetlom svoga lica i primi u svoj vječni zagrljaj” piše s. Nevenka Grgat, vrhovna poglavarica Družbe sestara franjevki od Bezgrešne. S. Cecilija Milković, regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove piše da su doživljavale nadbiskupa kao pastira zauzetog u apostolskom poslanju, spremnog na služenje u ljubavi i radosti. Ivan Marjanović, provincijal Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca piše: “Vedrinu i radost kojom je nadbiskup zračio i toplu riječ kojom je uspostavljao srdačne odnose u osobnom i pastoralnom susretu gledamo kao zalog radosti koju sad uživa u okrilju nebeskog Oca”. Generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH Joško Šantić zatečen je smrću nadbiskupa s kojim se oprostio kod Dugopolja nakon ređenja u Mostaru. Podsjeća na njegovu službu prefekta maturanata svoje generacije pred njegovu mladu misu u sjemeništu ‘Zmajević’ 1960./64. “Često smo se u susretima sjećali tih dana i rokete koju smo mu kao maturanti poklonili prigodom ređenja. Ta je zadaća dopala baš mene, da mu u ime kolega uručim poklon i to mi je ostalo duboko u sjećanju” piše mons. Šantić.
Pisali su i Ilija Janjić, biskup kotorski, Rrok Mirdita, nadbiskup Tirane – Durres i predsjednik BK Albanije, koparski biskup metod Pirih, biskup Linza Maximilian Aichern, biskup Novog Mesta Andrej Glavan, ljubljanski metropolit Anton Stres. Uime Beogradske nadbiskupije Stanislav Hočevar, metropolit beogradski je napisao: “U slavlju obraćenja sv. Pavla i na završetku Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, našu je radost potresla iznenadna smrt nadbiskupa Prenđe. Rado se sjećam susreta s njim, u slovenskim planinama, kada smo velikom ljubavlju razmatrali pitanja duhovnih zvanja. Sad nas Svevišnji na nov način poziva, da neprestano razmišljamo kako smo u Njegovim rukama, te je jedino On naš vječni pastir i život pravi. Zahvaljujem Vječnom Pasiru, što je nadbiskupu Ivanu udijelio posebnu ljubav i razumijevanje za potrebe naše Crkve, o čemu smo više puta razgovarali”. Episkop dalmatinski Fotije piše da je mons. Prenđu krasila tolerancija, spremnost na dijalog i uvažavanje drugoga, kao i trud na velikom djelu ekumenskih težnji ka jedinstvu Crkve u ljubavi i istini. Brzojave sućuti uputili su svećenici i župe iz Hrvatske i BiH, sestre karmelićanke BSI Bibinje, Hrvatski ogranak Religija i mir čiji je nadbiskup Prenđa bio predsjednik, formatori i bogoslovi Biskupijskog misijskog sjemeništa ‘Redemptoris mater’ Pula, katehisti Neokatekumenskog puta, nakladne kuće Kršćanska sadašnjost i Verbum, Matica Zadrana, Pučko otvoreno učilište Zadar, Serra klub. Marijina Legija iz zagrebačke središnjice napisala je: “Nadbiskup Prenđa nas je zadužio uzornim pastirskim služenjem zadarskoj nadbiskupiji i Crkvi u Hrvata, u što su se mogli osvjedočiti i članovi Marijine Legije kroz svoju suradnju s nadbiskupom”. “Hrabrio nas je riječima: Ostanite mirni. Sve će doći na svoje. Pozdrav u Majci Mariji. Ljubljeni prijatelju, veliko hvala za sve. Živiš u našim srcima” napisala je Marijina Legija zadarske nadbiskupije. “Glasnik vjere, ljubavi i mira, vodio je svoje vjernike i narod u najtežim trenucima njegove bliske prošlosti. U svojim dalekosežnim promišljanjima nije zaboravio ni na Hrvate iz dijaspore; naprotiv, pobrinuo se i za nas, te su zahvaljujući njegovom velikom zalaganju 2006. g. održane prve po redu Hrvatske svjetske igre Zadar. Hvala ti, Oče nadbiskupe! Zajedništvo Hrvata iz Rumunjske, na čelu s predsjednikom prof. Miljom Radanom i mladi sportaši, izražavaju veliku sućut. Neka se njegova dobrota prelije preko svih nas, te HSI Zadar 2010. proteku u njegovom znaku”. I predsjednik Hrvatskih svjetskih igara Jure Strika u brzojavu sućuti u ime Organizacijskog odbora HSI-a, nacionalnih odbora iz cijelog svijeta, članova i sudionika piše: “S velikom žalošću primili smo vijest da je preminuo naš dragi pastir i prijatelj. Nadbiskup prenđa nas je zadužio svojom dobrotom i potporom uoči održavanja I. HSI-a. Bez njegove pomoći i zalaganja održavanje prvih Igara ne bi bilo moguće. Pomagao nam je kad je bilo najpotrebnije i pokazao se kao istinski pastir. Ponosni smo što je nadbiskupova dobrota ugrađena u temelje našeg djelovanja u povezivanju hrvatske mladeži iz cijelog svijeta”. Hrvati u Italiji Mira i Miljenko Dujela napisali su: “Za Hrvate izvan domovine nadbiskup Prenda uvijek je znao što reći i kako motivirati iseljenu i domovinsku Hrvatsku, znao je čemu vodi nejedinstvo Hrvata. Sjećam se i često citiram njegove riječi koje nam je, kad je bio u Rimu za vrijeme Domovinskog rata, na jednom predavanju rekao: “Ne smijemo zaboraviti da smo povlašteno pokoljenje koje ima čast biti svjedokom slobode naše domovine Hrvatske. Tolike su povorke i procesije mučenih i stradalih za slobodu Hrvatske prošle kroz njenu povijest i nisu nikad vidjele i dočekale ono čemu smo mi imali čast biti svjedocima. I sad kad treba ići dalje i izgrađivati slobodnu i demokratsku Hrvatsku, da bude onakva kakvom je želimo, ne klonimo duhom! Ne obezvrjeđujmo sve što je dosad postignuto, iako ima poteškoća. U Americi i Zapadnoj Europi demokracija je stara pa ima problema i nije uvijek onakva kakva bi trebala biti. A što onda reći za Hrvatsku koja je tek na početku. Hrvatski narod izvan domovine mora čuvati naše zajedništvo vjere, kulture i jezika, što nas čini prepoznatljivima kao sinove hrvatskog naroda. Iza nas su stoljeća podijeljenosti, a za dobro jednog naroda trebamo biti jedno”. “Povodom tužne istine da naš mons. Ivan Prenđa nije više fizički među nama, ali će uvijek ostati s nama, izražavamo svoju veliku tugu. Hvala mu na razumijevanju i suradnji te na vremenu koje je posvećivao službenicima i zatvorenicima” pišu upravitelj i službenici Zatvora u Zadru.
Biskup širokog osmijeha za svakog čovjeka – tako glasi jedan od brojnih opisa osobnosti zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe u izrazima sućuti koje u zadarski nadbiskupski Ordinarijat šalju brojni pojedinci iz domovine i inozemstva, škole, poduzeća, ustanove i udruge. “Svojom pojavom radosnog lica koje je bilo izraz nutarnje punine Božjeg mira hrabrio je svakog čovjeka s kojim je dolazio u kontakt. Bio je osoba koja je svakog mogla ohrabriti u premošćivanju osobnih problema, čovjek kojeg su s najvećom pozornošću slušali vjernici. U svom je pastirskom djelovanju bio brižni otac svome stadu. Vjerujemo da je naš dragi otac nadbiskup primio nagradu od milosrdnog Oca kojem je vjerno služio ljubeći Crkvu. Pokret Fokolara ga opisuje kao oca, osobu otvorena srca i sluha za novi val Duha Svetog u Crkvi. “Poznavao je dobro Pokret fokolara, a zadnjih deset godina redovito je odlazio na susrete biskupa, prijatelja Djela marijina u Castelgandolfo. ‘Ne mogu si dozvoliti da ne odem jer je prevelik i prevažan susret za nas biskupe, gdje se osjećamo pravom braćom, u iskrenosti i istini’ znao bi reći više puta. Volio je i podržavao sve pokrete u svojoj nadbiskupiji. Znao bi reći: ‘Pokreti su velika nada za Crkvu i čovječanstvo. Puno puta smo u povijesti Crkve pogriješili i plaćali te pogreške, ne bih želio da i ovaj put napravimo epohalnu grešku ne dajući pravo mjesto i važnost djelovanju Duha Svetoga” pišu članovi Djela Marijina, zaključivši da je nadbiskup ostavio svijetli trag i da ih je zadužio da s još većom odgovornošću, poletom i ljubavlju žive ideal jedinstva. Zadarski župan Stipe Zrilić piše da je pastoralni put Ivana Prenđe od 1964. g. kada je zaređen za svećenika bio pun značajnih dužnosti koje je od najmanje do najveće obavljao s velikom požrtvovnošću kao istinski Božji pastir. Dr. Zvonimir Vrančić, gradonačelnik Grada Zadra, opisuje mons. Prenđu kao čovjeka iznimne intelektualne i duhovne snage čije su riječi nadahnjivale, bile čvrsti oslonac i moralna snaga. “Uzoran duhovni pastir velikog srca koji je istinski proživljavao svoju vjeru domoljuba, neizmjerno je volio Zadar i Hrvatsku. Čovjek dijaloga koji je uvijek gledao naprijed” piše župan Zrilić. “Bio je čovjek zanosa koji je vjeru živio svim svojim bićem, a osobito je iz duhovne dimenzije doživljavao događaje u obrani domovine i svih svetinja koje su agresijom bile napdanute, te uspostavu vojnog dušobrižništva kao sustavnu duhovu skrb vojno policijskih snaga u RH prema kojoj se uvijek odnosio s dužnom pozornošću. Život mons. Ivana Prenđe je svjedočasntvo saveza što ga je Bog sklopio s njim pozvavši ga da s vjerom prihvati Božju riječ i ostvari svoj odnos prema Bogu, sebi i bližnjima” piše brigadni general Mladen Fuzul. “Iskrene riječi dobrodošlice i poučna predavanja nadbiskupa ostat će trajno u srcima svih naraštaja Ratne škole Ban Josip Jelačić” piše zapovjednik brigadni general dr. Slaven Zdilar, uime Ratne škole čije je polaznike nadbiskup Prenđa svake godine primao na njihovom studijskom putovanju. “Duboku sućut povodom smrti nadbiskupa Prenđe, prijatelja i dušobrižnika koji je meni i mojoj obitelji iskazao istinsku podršku ulijevajući nam nadu u bolje sutra” izrazio je i general Ante Gotovina s obitelji. Sućut izražavaju i Zaklada za istinu o Domovinskom ratu te deset zadarskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata koje pišu: “U Vašem nastojanju i zalaganju za naše jedinstvo, naučili ste nas da se svaka patnja i žrtva isplati. Zahvaljujemo Vam za vaše molitve i ohrabrenja koje ste nam upućivali tijekom Domovinskog rata, zahvaljujemo Vam za sve molitve i savjete kroz koje smo osnažili svoju vjeru u nevoljama i problemima koje nas pritišću u ovo vrijeme mira”. Sućut su izrazili i Sindikat policije Hrvatske, zapovjednik HRM s pripadnicima, ministri Božidar Kalmeta i Darko Milinović, Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom, predsjedništvo Hrvatske Paneuropske unije Zadar čiji je nadbiskup Prenđa bio dugogodišnji član, Nadan Vidošević, gradonačelnici Željko Kerum i Milan Bandić koji piše: “I u vrijeme najtežih iskušenja kojima je bila izložena zadarska nadbiskupija, mons. Prenđa je neumorno ulijevao pouzdanje i hrabrost, zagovarao ekumenizam i kulturu dijaloga. Ostat će trajno zapažena njegova predanost kojom je bogatu nadbiskupsku kršćansku baštinu i riznicu približio zadarskoj i svehrvatskoj kulturnoj javnosti”. Damir Kajin, u osobno i uime zastupnika saborskog kluba IDS-a izražava sućut povodom smrti čovjeka koji je jednostavnošću i iskrenošću na sve ostavljao izuzetni dojam čovjeka kojem je briga za obične ljude i Crkvu bila misija života kojoj bi trebao težiti svaki javni djelatnik. Sućut izražavaju i Sveučilište u Zadru s rektorom dr. Antom Uglešićem, Znanstvena knjižnica Zadar, Narodni muzej Zadar s ravnateljem Hrvojem Pericom, Družba Braće Hrvatskog zmaja Zmajski stol u Zadru, srednje i osnovne škole, mediji, Udruga slijepih zadarske županije, ravnatelj Opće bolnice Zadar Dario Nakić, Turistička zajednica, načelnici općina, podružnica HNS-a Zadar, Kazalište lutaka Zadar. Renato Švorinić, ravnatelj Hrvatskog Narodnog kazališta piše: “U lijepoj uspomeni ostat će mi svaki naš susret u kazalištu i izvan njega, a svaki će vjernik u sjećanje pohraniti i njegove nadahnute propovijedi”. Od izraza sućuti medija, izdvajamo onu Vesne Jurić Rukavina, urednice Radio Sljemena: “Postoje ljudi koji nas nikako nisu mogli ne dotaknuti svojim bićem. Takav je bio i naš nadbiskup Prenđa i takvog ću ga u vedrini kršćanske vjere nositi u srcu. Dobrodošlicu je stvarao gdje god bio: u Zagrebu ili kraj svoga Donata, obali Krešimirovoj ili Kalelargi. Njegovo vedro lice se ne zaboravlja. Zahvalna sam mu na poticaju i pomoći u svim oblicima suradnje te nesebičnoj susretljivosti”.
U zadarski Ordinarijat povodom smrti zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe stiže stotine brzojava sućuti iz zemlje i svijeta, pojedinaca, obitelji, općina i gradova. Krčki biskup Valter Župan uime Krčke biskupije piše: “Mnogi me vjernici nazivaju i izražavaju žalost zbog neočekivanog i naglog odlaska revnog nadpastira zadarske Crkve. Tolikim je generacijama svećenika pokojni nadbiskup bio odgojitelj i njegov im je lik mudrog i dalekovidnog Božjeg čovjeka ostao duboko utisnut. U Biskupskoj konferenciji bio je neumoran, konstruktivan, uvijek spreman na žrtvu i nije se štedio. Preuzimao je službe koje su nekad bile mučne i nezahvalne, ali nije odustajao ni uzmicao. Hrabro se suočavao s protivnostima; potpuno predan za stvar Božju i njegove Crkve, bio je to uistinu Vir Dei et Ecclesiae. Kako je samo ljubio svoju zadarsku Crkvu i s bolom se sjećao njenog mukotrpnog puta u prošlom stoljeću. Neka njegov lik zauzetog pastira bude nadahnuće svim svećenicima i vjernicima laicima”. Sućut izražavaju i mariborski metropolit dr. Franz Kramberger, biskup Paderborna Hans Josef Becker, mons. Jure Bogdan uime Papinskog Zavoda Hrvatske u Rimu, provincijal dr. fra Ivan Sesar uime Hercegovačke franjevačke provincije, Školske sestre franjevke Krista Kralja čiju je zajednicu nadbiskup i novčano pomagao, m. Blaga Bunčuga uime Družbe sestara milosrdnica koje su djelovale i u Nadbiskupskom domu, s. Jelena Lončar uime Caritasa Zagrebačke nadbiskupije: “Naša je Crkva ostala bez čovjeka koji je nadasve ljubio Boga i domovinu, a na osobit način malog čovjeka za koga se beskompromisno i ustrajno zalagao promičući i podupirući karitativnu djelatnost Crkve”. Hrvatsko građansko društvo Bar i udruga Šestani izražavaju sućut uime vjernika Barske nadbiskupije podsjećajući na korijene nadbiskupa Prenđe kao Arbanasa.”Primjer dobrog i krotkog pastira, intelektualca, u božje istine duboko porinutog teologa, neustrašivog propovjednika i onda kad je mjesna Crkva proživljavala kalvariju. Jedan od najviše angažiranih biskupa HBK, skrbio je iznimnom revnošću od karitativnih do katehetskih i redovničkih pitanja” pišu Barani ponosni na nadbiskupove korijene iz tih krajeva čiji su preci prije tri stoljeća s nadbiskupom Vickom Zmajevićem doselili u Zadar: “Od Grgura, barskog nadbiskupa iz 12. st., rodom Zadranina, preko Vicka Zmajevića do Ivana Prenđe, potomka naših iseljenika, potvrđuje se tisućljetno duhovno prožimanje najsjevernije i najjužnije dalmatinske metropolije”.
Predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa Josip Ante Sovulj piše da je nadbiskup nesebično služio Bogu i hrvatskom narodu: “Posjetama hrvatskim zajednicama po svijetu nadbiskup Prenđa će ostati u nezaboravnoj uspomeni Hrvatima diljem svijeta koje je osobnim primjerom ohrabrivao i poticao na djela ljubavi u služenju Domovini. Hrvatski svjetski kongres bit će uvijek zahvalan nadbiskupu za njegovu pastirsku dobrotu, osobnu žrtvu i potporu u nastojanjima povezivanja hrvatske mladeži iz svijeta s domovinom Hrvatskom. Uime Hrvata diljem svijeta, Zadarskoj nadbiskupiji, Crkvi u Hrvatskoj, nadbiskupovoj obitelji i hrvatskom katoličkom puku u domovini i svijetu, izražavamo iskrenu sućut”. Saborski zastupnik Ivo Grbić piše da je zadaće obavljao požrtvovno, svojstveno velikima i primjerom pokazivao koliko je važno biti u Bogu i s Bogom. Zagrebački svećenik Branko Tomašić piše: “Čuo sam se s njim u subotu i zaželio mi je obilje Božje duhovne radosti. Bio je Božji čovjek predan zvanju do kraja i zračio je svojim životom ljubavlju i dobrotom”. Brzojave su poslali HDZ-a zadarske županije, Gospodarska stranka, velikim sinom domovine naziva ga zadarska podružnica HNS-a. Josip Frišćić, predsjednik HSS-a piše da je nadbiskupa susretao za posjeta Zadru i iz tih razgovora ponio podršku, ohrabrenje i riječi mudrosti koje su ga pratile i nadahnjivale u trenucima teških odluka: “Bile su to riječi vjere koje su me kao predsjednika HSS-a poticale i snažile u odluci da ustrajemo u očuvanju vjerske tradicije hrvatskog naroda. Vjerujem da smo na nebu dobili još jednog zagovornika”. Sućut je izrazila i s. Thea Filipović, KUD ‘Sveta Kata’ Zemunik, dječji vrtić ‘Radost’, Odsjek za povijesne znanosti HAZU, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru, časopis ‘Nova diplomacija’. “Njegova je plemenita duša požrtvovna u izgradnji budućih svećenika i osjetljiva za čovjeka pred nesigurnošću života. Trajno ću nositi u sjećanju njegov otvoren suradnički odnos i potporu u postupku proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca” piše postuplator mons. Juraj Batelja. Sućut upućuje i pastor Tomislav Čanji uime Kršćasnkog centra Bethesda, glavni imam riječki Hajrudin ef. Mujkanović uime Islamske zajednice u Rijeci, Medžlis Islamske zajednice Rijeka na čelu s glavnim imamom i vjernicima. “Zadarska nadbiskupija je ostala bez velikog oslonca u daljnjem radu za dobrobit Crkve i naroda. Vjerujemo da će ostati u pamćenju po plemenitim djelima. Uime Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, udruženih sindikata i njihovih članova, predsjednica Ana Knežević piše da je dao značajan doprinos u borbi za socijalnu pravdu i prava radnika. Uime vjernika i svećenstva srpske pravoslavne mitropolije Zagrebačko Ljubljanske i osobno, Jovan Pavlović, mitropolit zagrebačko ljubljanski i cijele Italije opisuje nadbiskupa kao plemenitog, koji je u teškim trenucima novije hrvatske povijesti ljudima davao snagu da izdrže nedaće. Uime studenata Sveučilišta u Zadru sućut izražava i Stipan Dilber, predsjednk Studentskog zbora, udruga dragovoljaca Hrvatske ratne mornarice Zadar, RBA banka, a predsjednik Uprave OTP banke Damir Odak piše: predano i nesebično je služio osobitom plemenitošću, mudrošću i optimizmom. Dragu uspomenu na dugogodišnje prijateljstvo s nadbiskupom čuva i glavni ravnatelj NSK dr. Tihomil Maštrović: “Izgubili smo velikog prijatelja knjige i dosljednog zagovornika hrvatske kulture. Njegova djela ostavila su jake tragove na život cijele Crkve zbog čega ćemo mu biti zahvalni. Razgovori i druženja s pokojnim nadbiskupom, kao i njegovi posjeti Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i mnogi poticaji koje je tada kod svih ostavio ostat će mi u trajnom sjećanju, a njegova viđenja mjesta i uloge hrvatske duhovnosti i kulture živjet će u meni kao neizbrisivo nadahnuće”. “Nadbiskup Prenđa je bio glasnik vjere, mira, tolerancije i ljubavi prema bližnjem, čovjek visokih nacionalnih, moralnih i duhovnih vrijednosti. Svjedočili smo njegovom nastojanju da ljubavlju, čovječnošću i primjerom izgradi mostove međureligijskog povjerenja, pomirbe, suradnje i tolerancije u svojoj ratom pogođenoj nadbiskupiji i diljem Hrvatske” piše Ured OESS-a u Zagrebu uime veleposlanika Enrique Horcajada i Jorge Fuentesa. “Uvijek nas je podsjećao da je čovjek potreban kruha i ruha a nadasve duha” piše Dario Jurin, predsjednik Županijske komore Zadar uime gospodarstva. Hrvatska stranka umirovljenika zadarske županije piše da je bio čovjek iznimne duhovnosti, duh nade nesebično je dijelio u svim prilikama i neprilikama koje su pratile napaćeni narod. Iz Ureda obrane generala Ante Gotovine Luka Mišetić piše: “Njegova potpora i blagoslov bili su mi od neprocjenjivog značenja i pomogli mi ustrajati u obvezama. Uvijek ću ga se sjećati sa velikom zahvalnošću”. Pišu i gradonačelnici, odvjetnici, predsjedništvo HVIDRE, Ured državne uprave u zadarskoj županiji, Vatrogasna zajednica Zadra, generalni konzul Đani Maršan. “U teškim vremenima obnove grada imao je razumijevanje za probleme gospodarstva i pomagao nam savjetima, a u duhovnom i ljudskom pogledu mnogima je bio primjer” piše uprava Turisthotela. Bliski nadbiskupov rođak Ivan Čačić, ravnatelj i predsjednik Svjetske meteorološke organizacije podsjeća na njegovu blagost i prijateljsku ljubav: “Budio je u nama nadu da i mi možemo svojim dobrim djelima otkriti ljubav koju je on tako nesebično davao”. Uprava Arheološkog muzeja Zadar opisuje ga kao iznimnog poštovatelja i promicatelja zadarske kulturno povijesne baštine. “Bio je veliki prijatelj Arheološkog muzeja u Zadru s kojim je najizravnije surađivao. Pomagao je i poticao mnoga istraživanja i kulturne projekte. To je veliki gubitak za zadarsku Crkvu i zadarsku kulturu”. “Mudri pastir i plemeniti zagovornik čovječnosti, ljubavi i poštenja, naročite brige o mladima i sportašima čije je uspjehe uvijek s radošću primao” pišu igrači i uprava Košarkaškog kluba Zadar, Športski centar Višnjik, Škola košarke Zadar, Kuglački klub Zadar, Udruga dobrovoljnih davatelja krvi ‘Kalelarga’ Zadar, postaja aerodromske policije Zemunik. Stjepan Asić, predsjednik Australsko-hrvatskog kongresa piše: “Primite iskrenu sućut Hrvata Australije. Nadbiskup je bio veliki prijatelj iseljene Hrvatske, osjećao je s nama bol življenja u dalekim zemljama svijeta, daleko od drage nam domovine Hrvatske. Zahvalni smo mu za svu njegovu pomoć, dobrotu i lijepe riječi. Neka mu je laka rodna gruda”.
Ines Grbić