MISNO SLAVLJE POVODOM 20. OBLJETNICE VOJNO-REDARSTVENE OPERACIJE ‘MASLENICA ’93’

MISNO SLAVLJE POVODOM 20. OBLJETNICE VOJNO-REDARSTVENE OPERACIJE ‘MASLENICA ’93’

 Povodom 20. godišnjice vojno-redarstvene operacije Maslenica, misno slavlje u crkvi sv. Šime u Zadru u ponedjeljak 21. siječnja predvodio je don Josip Lenkić, upravitelj svetišta i kancelar Zadarske nadbiskupije. U misi su sudjelovali brojni članovi Hrvatske vojske i policije sa stijegovima, hrvatski branitelji, obitelji poginulih i nestalih branitelja te predstavnici vlasti. Misa je zahvala Bogu za sve koji su ugradili svoj život, zdravlje i sposobnosti u obranu domovine. Tada je bila obescijenjena istina o čovjeku, domu i domovini. Hrvat nije posezao za tuđim, rat ga je zatekao u svakodnevnim poslovima, a branitelji su znali cijenu ljubavi. „Budemo li se nadahnjivali vrijednostima i idealima branitelja, ne trebamo biti zabrinuti za osobnu i zajedničku budućnost u Hrvatskoj“ poručio je don Josip, istaknuvši da mlade generacije treba suživjeti sa žrtvama i djelom branitelja i poštovatelja Hrvatske. „Branitelji svojom žrtvom nisu samo ostvarili hrvatsku slobodu, nego su nam dali i nenadmašiv primjer kako tu neovisnost čuvati i dalje izgrađivati. Oni poručuju da se slobodna domovina čuva i brani na isti način kako je stečena, a to znači žrtvom i ljubavlju. I danas smo pozvani biti branitelji domovine ugrađujući svoje talente i znanje, upornost i rad, da bismo održali slobodu domovine, ostvarili njen napredak i s vjerom kročili u budućnost“ poručio je kancelar Lenkić, upozorivši da treba otpuhnuti nečistoću nabacanu na svijetlu tradiciju hrvatskog vojnika. „Čvrstoća karaktera, visoka moralnost i stručnost – vrijednosti su bez kojih ništa što je ljudsko ne može biti obasjano slavom i čašću. O Domovinskom ratu često se, nažalost, čuje svašta. A ne čuje se o vrijednostima koje su prožimale te godine hrvatskog stradanja i patnje. Zbog Hrvatske i branitelja nitko od nas više nema pravo na hrvatsku šutnju. To su bile godine hrabrosti, milosrđa i ljudskosti, godine molitve i pouzdanja u Božju providnost. Mi smo svjedoci i živi spomen ljubavi i patnje, koje nikakva laž ne može uništiti. A znamo da je od početaka ostvarivanja hrvatske samostalnosti u nekim krugovima raspravljano o braniteljima na način koji je namjerno bio neistinit“ upozorio je Lenkić, dodavši da se i danas u ime nečije povijesne objektivnosti zanemaruju tadašnje okolnosti, ozračje i svakodnevica koja je bila i ostala puno šira od političkih razmišljanja i igara koje smo naslućivali. „Naša je zadaća da kao živi svjedoci razmatramo Domovinski rat kroz ljubav prema ljudima koji su branili druge ljude, usprkos onima koji su u Hrvatskoj i izvan nje uložili značajnu političku moć i ekonomska sredstva da dokažu suprotno. Spominjući se svih koji su prinijeli život na oltar Domovine, to ne činimo samo radi njih, da bismo njima iskazali zahvalnost, nego i radi nas, naše sadašnjosti i budućnosti. Bez vrijednosti koje su njih vodile u borbi za slobodu domovine, nije moguće živjeti slobodu i izgrađivati bolju budućnost. Bez takvih vrijednosti, za vlašću će se težiti samo radi vladanja, a ne radi služenja općem dobru. Bez takvih vrijednosti, osobni interesi će stajati ispred dobra zajednice. Bez nje će bogati gledati kako se još više obogatiti, a ne pomoći slabima. Bez vrijednosti koje su branitelje nadahnjivale, preostaje egoizam i borba svih protiv svih. Zato o njihovu herojstvu treba pričati mladim naraštajima“ istaknuo je don Josip, dodavši da će, koliko branitelji budu živjeli u našoj individualnoj i kolektivnoj svijesti, toliko u nama biti više ljubavi, požrtvovnosti i odgovornosti, a manje egoizma, nemarnosti, nerada i bezakonja. „Branitelji su, boreći se za domovinu, branili i sve što čini našu samobitnost, a to su jezik, kultura, vjera i druge vrijednosti. Uvijek su istinski domoljubi umirali ne samo da bi obranili prostor na kojem njihov narod živi nego i da bi sačuvali sve što ga čini takvim kakav jest. Branitelji se nisu odrekli vjere otaca. Toga treba biti svjestan u globalizaciji koja je prijetnja identitetu, ako ga ne čuvamo. To ne znači da se moramo zatvoriti pred drugim i različitim. Moramo se otvarati drugima, ali svjesni sebe i svega što jesmo i imamo. Tako će nam susret i život s drugima biti na međusobno unaprijeđenje, a ne ugrožavanje“ rekao je don Josip.

 

Istaknuo je da se spomen ne zaustavlja na izvanjskome nego prodire dublje, gdje život pokazuje svoju drugu stranu i beskrajnost u Bogu. Podsjetio je da je prije 20 godina, 22. siječnja 1993., počela jedna od najuspješnijih oslobodilačkih operacija u kojoj su bile angažirane sve grane oružanih snaga RH. Akcijom je oslobođen veći dio zadarskog zaleđa, spojen je sjever i jug Hrvatske, a hrvatskom narodu vraćen ponos i dostojanstvo. ‘Maslenica’ je bila prekretnica u dotadašnjem tijeku rata po velikoj organizaciji i spremnosti snaga za oslobađanje cijelog teritorija. Dotad je međunarodna zajednica izražavala sumnju u osposobljenost hrvatske vojske. „Tu sumnju smo demantirali i čitavu smo međunarodnu javnost uvjerili u spremnost hrvatskih oružanih snaga da i u gotovo nemogućim uvjetima ostvari samostalnu državu. Dostojno je i pravedno, sa zahvalnošću i molitvom sjetiti se onih koji su vjekovnu želju mnogih naraštaja ostvarili žrtvom vlastitih života. Sloboda se oduvijek plaćala životom. Oni su kao zrno pšenice koje umire kako bi donijelo obilat rod, da bi drugi mogli živjeti u slobodi i dostojanstvu. Mnogi su branitelji žrtvovali život u takvoj vjeri, da će ih Krist uskrisiti na vječni život. Vjera im je bila izvor snage u borbi i žrtvi do kraja. Zato molimo za branitelje i preporučujemo ih Kristu da ih nagradi vječnim životom u nebeskoj slavi. Djela naših branitelja velika su i nezaobilazna, to su djela junačka. Ne smijemo ih nijekati niti umanjivati. Ali i naša djela trebaju biti plod naše vjere. Zato smo pozvani biti ljudi vjere i djela koja proizlaze iz vjere“ zaključio je kancelar Lenkić.

 

Ines Grbić