„Milosrđe je u sebi stvaralačko djelo koje stvara civilizaciju ljubavi. Osobito kad se gladna nahrani, žedna napoji, siromaha odjene, bolesna i utamničenika pohodi, žalosna i nevoljna utješi, uvredu oprosti i nepravdu strpljivo podnosi. To je prepoznatljivi brevijar kršćanskih dužnosti prema bližnjemu, na koji nas sveta Stošija i danas poziva i podsjeća“ istaknuo je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi svečanog misnog slavlja koje je predvodio na svetkovinu sv. Stošije u utorak 15. siječnja u katedrali sv. Stošije u Zadru. „Veliki učitelji duhovnosti i reformatori kršćanskog života uvijek su imali oštro oko za suvremeno stanje i milosrdnu dušu za konkretne ljude. Poput Isusa koji je prošao zemljom čineći dobro, i oni su shvatili da je milosrđe za kršćane zapovijed i izričaj najuzvišenije ljubavi prema bližnjemu. Isus je to osobito opisao u prispodobi o dobrom i milosrdnom Samaritancu, što je postalo sinonim svih milosnih i nesebičnih djela. Sveta Stošija nam je u tome izvrstan primjer, a nakon dvanaest stoljeća uzvišen je ures grada i Zadarske nadbiskupije, te joj i danas zahvalno kličemo: Popjevkom veselom blagdan objavite, Stošiju blaženu, Zadrani častite“ poručio je mons. Puljić puku na svetkovinu zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale koja je prvotno bila posvećena apostolskom prvaku sv. Petru; no nakon dolaska Stošijinih moći u Zadar 807. g., iznimnog štovanja njenog kulta i utjecanja njenom zagovoru, katedrala je posvećena toj ranokršćanskoj mučenici, Rimljanki porijeklom, Srijemkinji mučeništvom a Zadranki štovanjem. Među sedam žena, uz Blaženu Djevicu Mariju, Stošija je kao osobita Božja izabranica i u molitvi Prvog Rimskog kanona, podsjetio je nadbiskup. Proslavila se po osobitim djelima ljubavi prema siromasima. „U svijet boli, žalosti i siromaštva unosila je ljubav Krista koga je zavoljela još u svojoj mladosti. Zato je bila milosrdna prema njegovim prijateljima, siromasima. Milosrđe je sredstvo najizvornije kršćanske promidžbe. Stoga sv. Pavao potiče Kološane neka se kao izabranici Božji zaodjenu u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost i strpljivost, jer je to veza savršenstva“ rekao je mons. Puljić. Istaknuo je da Stošjin duh živi i u sadašnjem naraštaju vjernika. „Podjelom plaketa pojedincima i institucijama uz svetkovinu sv. Stošije zajedno s vjernicima na simboličan način zahvaljujemo Bogu što i u naše vrijeme zavodljivog poganskog mentaliteta djeluje duh svete Stošije. I u našoj Nadbiskupiji ima divnih i odvažnih vjernika koji se ne stide svoga uvjerenja i hrabro svjedoče to što vjeruju“ istaknuo je mons. Puljić. Aktualizirao je poruku Stošijina života tragom navještaja Božje riječi iz Knjige Siraha u kojoj se Sirah obraća svojim sunarodnjacima. Želi ih učvrstiti u vjernosti i štovanju pravoga Boga, ohrabriti u kušnjama, očuvati od zavodljivosti poganske civilizacije. Sve to činila je i Stošija. I u njeno vrijeme kršćani su bili progonjeni zbog svog uvjerenja, kao što je u vrijeme Siraha mali izraelski puk proživljavao teške dane pred prodorom poganskih grčkih običaja, pa su se mnogi odrekli vjere otaca i kidali Sveti savez. U teškim prilikama Stošija je, poput starozavjetnog Siraha, pružala narodu praktične moralne opomene, pouke, smjernice, pravila mladima i starijima, roditeljima i djeci, siromasima i bogatašima, zdravima i bolesnima, učenima i priprostom narodu.
Nadbiskup Puljić je podsjetio i na 21. godišnjicu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Teškoće koje su pratile hrvatski narod u Domovinskom ratu smjestio je u sadržaj navještenog Psalma 126 koji je hodočasnička pjesma povratnika iz sužanjstva: ‘Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo. Među poganima tad se govorilo, silna im djela učini Gospodin’. „Povratnici iz sužanjstva na muke i probleme s kojima su se tamo susretali sad gledaju drugim očima: ‘Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi; zato su radosni i vraćaju se noseći snoplje svoje’. To je zapravo psalam pouzdanja i radosna hodočasnička pjesma povratnika. To se osobito pokazalo u teškim danima stradanja tijekom Domovinskog rata. Zato nam je osobiti dar bio kad su države Europe i drugih kontinenata na današnji dan, 15. siječnja 1992. g., počeli priznavati nezavisnost naše države. I dok nas preplavljuju uspomene teških stradanja, u duši odzvanjaju i divne scene naših molitvenih skupova i pjesama koje smo tih dana upućivali prema nebu, Europi i svijetu. Mi smo Davidove prozbene psalme učinili svojima, prilagodili ih našim potrebama i vapajima“ rekao je mons. Puljić moleći Božji blagoslov dobru naše domovine i ljudi.
Sveta Stošija je spaljena na lomači na Božić, 25. prosinca 304. g. u današnjoj Srijemskoj Mitrovici, te s njom završava božićno vrijeme u Zadarskoj nabiskupiji. „Bog je svojim utjelovljenjem obnovio i povratio čovjeku njegovo iskonsko dostojanstvo. Darovao mu je moć da pobjeđuje zlo, lomi nepravedne i jarmene okove. To se osobito očitovalo u životu sv. Stošije, Anastazije, što u prijevodu znači Uskrsnica. U jeku žestokih progona kršćana, činila je hrabra djela ljubavi. Za života se opredijelila za Krista, pa je ni u smrti nisu od Njega mogli odvojiti. To je primjer svima nama da i mi tako činimo, u sadašnjem vremenu brojnih izazova s kojima se suočavamo“ zaključio je mons. Puljić i pozvao na utjecanje Stošijinom zagovoru u osobnim, obiteljskim i potrebama cijelog naroda.
Ines Grbić