BLAGO MIROTVORCIMA – Papina poruka za 46. Svjetski dan mira – Mir je Božji dar i čovjekovo djelo
Na svetkovinu Svete Bogorodice Marije i Novu godinu u utorak 1. siječnja zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru. Nadbiskup je prenio misli iz ovogodišnje Papine poruke za Svjetski dan mira koji se obilježava na Novu godinu.
1. Od 1968. kada je Pavao VI. uveo prvi puta ‘Svjetski dan mira’ pa do 2013. ovaj je dan obilježen 46 puta. Pavao VI. ga je slavio 11 puta, Ivan Pavao II. 27 puta, a papi Benediktu XVI. ovo je osmi ‘Svjetski dan mira’. Teme koje su trojica papa obrađivali veoma su raznolike. Spomenimo samo nekoliko da se vidi široki spektar ideja na koje su nas pape poticali i pozivali: Promaknuće ljudskih prava put je k miru; Odgajati za mir putem pomirenja; Želiš li mir čini pravdu; Želiš li mir brani život; Mir zavisi i od tebe; Istina je snaga mira; Mir je Božji dar; Razvoj je novo ime mira; Iz obitelji se rađa mir čovječanstva; Ako želiš mir, pomozi siromasima; Nema mira bez ljubavi i oproštenja; U poštivanju ljudskih prava tajna je pravog mira; Vjerska sloboda, put koji vodi k miru.
Ove godine papa Benedikt XVI. uputio je svoju novogodišnju poruku svim vladama svijeta, biskupima, svećenicima, vjernicima i svim ljudima dobre volje pod naslovom: Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati (Mt 5, 9). Čovjek je, naime, stvoren za mir, a mir je Božji dar. Da bismo postali istinski mirotvorci presudno je imati na umu tu transcendentalnu dimenziju mira, te biti u trajnom dijalogu s Bogom, milosrdnim Ocem koji nas je otkupio po svom Sinu Isusu Kristu. Mir nije san, a ni utopija. Mir je mogući Božji dar, jer Bog je po utjelovljenju svoga Sina ušao u našu povijest, i uspostavio novi savez između Boga i čovjeka (Jr 31, 31-34). Pružio nam je tako mogućnost steći “novo srce” i “novi duh” (Ez 36, 26), kako je već davno predvidio prorok Ezekijel.
2. U drugom dijelu poruke Papa govori o mirotvorcima koji ljube, brane i promiču život u njegovoj cjelini, o ulozi obitelji i drugih institucijâ u odgoju za kulturu mira, te o pedagogiji mirotvoraca. Put koji vodi do postizanja općeg dobra i mira je prije svega poštivanje ljudskog života, od njegovoga začeća, rasta i razvoja, do prirodnoga svršetka. Pravi su mirotvorci, dakle, oni koji ljube, brane i promiču ljudski život u svim njegovim vidicima. Tko želi mir ne može tolerirati nasrtaje i zločine protiv života. Kako netko može tvrditi da se zauzima za mir, cjeloviti razvoj narodâ i očuvanje okoliša, a ne brani pravo na život najslabijih, počevši od nerođene djece? Svaka povreda života, osobito u njegovu početku, neizbježno nanosi nepopravljive štete razvoju i miru. Nije također ispravno uvoditi kriomice u zakonodavstvo tobožnja lažna prava na pobačaj i eutanaziju jer to ugrožava temeljno pravo na život.
Papa se osobito zauzima za prirodnu strukturu braka kao zajednice jednog muškarca i jedne žene. Naime, sve više se pokušava s brakom izjednačavati i ostale vrste zajednicâ koje se od nje stubokom razlikuju. I ne samo razlikuju, nego joj štete i potamnjuju njezinu posebnu narav i njezinu nezamjenjivu društvenu ulogu. Načelo poštivanja života i prirodna struktura braka nisu istine vjere, nego nešto što je upisano u samu narav čovjeka. Ona su spoznatljiva razumom pa su kao takva zajednička svim ljudima i nemaju konfesionalni karakter, već su upravljena svim osobama, neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti. Ta se načela često niječe ili pogrešno shvaća. To onda predstavlja povredu istine o ljudskoj osobi čime se nanosi teška rana pravednosti i miru.
Pedagogija mirotvoraca
3. Uz posebno poglavlje o potrebi novoga modela razvoja i ekonomije Papa posvećuje osobitu pozornost odgoju za kulturu mira, te ističe uloga obitelji i drugih institucijâ. ‘Nitko ne smije nijekati ili podcjenjivati presudnu ulogu obitelji, veli Papa, jer ona je temeljna stanica društva kako s demografskog, etičkog i pedagoškog, tako i s ekonomskog i političkog gledišta. Ona ima prirodni poziv promicati život, te pratiti osobe u njihovu rastu i sazrijevanju. Obitelj je nezaobilazni socijalni subjekt u ostvarivanju kulture mira. Nužno je stoga sačuvati pravâ roditelja i njihovu primarnu ulogu u odgoju djece, na prvome mjestu na moralnom i vjerskom polju. Obitelj je mjesto gdje se rađaju i rastu mirotvorci, budući promicatelji kulture života i ljubavi.
Odgoj, naime uključuje razvoj umnih sposobnosti gdje se na intelektualnoj razini dijete upoznaje s istinom, a na čuvstvenoj odgaja za ljepotu, plemenitost i dobrotu putem ljubavi. U tom procesu rasta i sazrijevanja roditelji se služe metodom privikavanja, uvjeravanja i dobrog primjera. Čovjek je, naime, na svijetu zato da prirodu uredi, da njegovi odnosi s drugima budu dobri obredi, te da se Stvoritelju podredi. U tom tropletu njegovih odnosa s prirodom, ljudima i Stvoriteljem osobitu ulogu imaju roditelji. Imajući to u vidu shvaćamo zašto papa ističe njihovu presudnu ulogu u odgoju za mir. Obitelj je, naime, temeljna stanica društva kako s demografskog, etičkog, tako i s pedagoškog, ekonomskog i političkog gledišta. Pretpostavljam da u tom kontekstu uviđate i razloge prijepora oko četvrtog modula zdravstvenog odgoja kojim se na mala vrata otvara prostor nastranoj gender ideologiji rastače kršćansko poimanje obitelji kao temelja društva.
4. Na kraju svoje poruke Papa govori o nužnosti promicanja pedagogije mira, a to zahtijeva bogati duhovni život, jasne i ispravne moralne principe, te prikladan način života. Potrebno je, dakle, učiti ljude da jedni druge ljube i njeguju mir, i da u njihovim odnosima više prevladava dobrohotnost nego puka tolerancija. Reći ‘ne osveti’, priznati nepravde, prihvatiti isprike bez da smo ih tražili i na kraju oprostiti’ bitni su koraci koji vode pomirenju. Pedagogija mira uključuje suosjećanje, solidarnost, hrabrost i ustrajnost.
U vezi s time Papa podsjeća na molitvu kojom se traži od Boga da nas učini oruđima svoga mira, da bismo nosili njegovu ljubav tamo gdje vlada mržnja, pružali oproštenje gdje se dogodila uvreda, te svjedočili istinsku vjeru gdje je zavladala sumnja. Svoju ovogodišnju poruku, ‘Blaženi mirotvorci’, Papa završava riječima blaženog Ivana XXIII. (iz enciklike ‘Pacem in terris’, 1963.) s molitvom da ‘Bog prosvijetli vođe narodâ da pored skrbi za materijalno blagostanje svojih sugrađana’, jamče i brane dragocjeno dobro mira’. Isto tako on žarko moli neka ojača kod ljudi spremnost rušiti barijere koje ih dijele, jačati sveze uzajamne ljubavi i razumijevanja, te biti kadri oprostiti onima koji su im nanijeli uvrede’. Ako se to uspije postići Papa se nada kako će se s Božjom pomoći i njegovim nadahnućem moći iskusiti istinsko bratstvo i željeni mir za kojim tako silno čeznu svi narodi zemlje.
Mons. Želimir Puljić