Nakon mise koja je u utorak 27. studenog služena u svetištu sv. Šimuna u Zadru u sklopu molitve zadarskih svećenika ‘Krunicom za pravdu – molitva za nevino utamničene hrvatske generale’, general Ante Gotovina je rekao da je snagu crpio iz vjere. Odredila ga je vjera. „Svatko ima neko svoje tajno oružje. Meni je vjera. Kako sam izdržao 12 godina je duga priča. Zaboravljamo ružno, sjećamo se lijepog. A vjera je ta koja vodi, daje snagu, barem meni, tako to doživljavam“ rekao je Gotovina. Rado je prihvatio poziv svećenika da sudjeluje u misi koja se tri godine svakog utorka služila u crkvi sv. Šime, a potom u crkvi sv. Frane, za njihovo oslobođenje. „Stalno dolazimo Ocu i pitamo ga nešto, daj mi ovo, daj mi ono. Lijepo je, s vremena na vrijeme, doći kod njega, sjesti s njime i reći mu ‘Hvala’. Tako doživljavam ovu svetu misu“ rekao je Gotovina. Dolaskom na misu ugodno ga je iznenadio i fra Ivica Jurišić koji je nakon Haaga premješten na službu u Njemačku: „Drago mi ga je vidjeti, tih svakih 15 dana misu koju nam je služio u Haagu, zahvalan sam mu na tome“. Upitan što će novoga tražiti od Gospodina, general je rekao: „Dao mi je puno, u miru sam. To su moji prijatelji, ja sam kao oni, oni su kao ja. Mi smo zajedno. Ne pada mi to tako teško, toliki susreti s ljudima. Moramo vjerovati. Ja sam živio u mraku. I vjerovao sam. Trebate vjerovati kad je najteže. Nije uvijek lako, svaki dan. Ima dana kad ste pesimist. Kad tražite što sa sobom. I pojavi se negdje tračak nade, neka svjetlost. Morate izdržati. Ja vjerujem da mi imamo puno karaktera. Svaki od nas na svoj način. Slavonac, Zagorac, Ličanin, Dalmatinac“ poručio je Gotovina. U kontaktu je s generalom Markačem. „To je moj prijatelj. Ja i on se razumijemo iako smo daleko. Toliko smo prošli vremena zajedno. Tako da ga puštam na miru, i on mene. Ali ćemo se naći uskoro zajedno“ rekao je Gotovina, zaključivši: „I preostali utamničeni su jaki momci. General Slobodan Praljak i ostali. Moramo vjerovati. Ne smijemo zaboraviti. Kad zaboravite nekoga, zaboravili ste sami sebe“.
Nakon mise general Gotovina je iskazao štovanje sv. Šimunu dolaskom pred njegovu škrinju u prezbiteriju, između ostalog položivši ruke i poljubivši staklo škrinje u kojoj se nalazi svečevo tijelo.
Ines Grbić