Proslava svetkovine sv. Stošije, zaštitnice zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, zaključena je u petak 15. siječnja svečanim koncelebriranim slavljem u katedrali sv. Stošije u Zadru koje je predvodio mons. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup i predsjednik HBK. Koncelebrirali su splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, šibenski biskup Ante Ivas i gospićko-senjski Mile Bogović, uz sudjelovanje brojnog svećenstva, sjemeništaraca, bogoslova i redovnica. Svetkovina je okupila tisuće vjernika iz nadbiskupije i okolice, među kojima i mnoge šibenske hodočasnike. Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa najavio je da tom svetkovinom započinje obilježavanje spomena 1200 godina od prijenosa moći sv. Stošije iz Carigrada u Zadar. Taj će jubilej na osobit način biti proslavljen ove jeseni, 25. rujna, dan kad je prije 12 stoljeća zadarski biskup Donat Stošijine relikvije donio u zadarsku katedralu otkad ona i nosi svetičino ime.
Stošija je među najštovanijim sveticama u Crkvi još od srednjeg vijeka, rekao je mons. Srakić podsjetivši da je za nju brak s mužem poganinom bio mučeništvo. Nadbiskup smatra da osobito danas, kad se u zakonu nekih zemalja čak više i ne smije upotrebljavati riječ obitelj nego zajednica muškarca i žene, treba odgajati kršćanske savjesti i pomoći društvu u zakonima koji se temelje na naravnom i Božjem zakonu. U braku i obitelji se osjeća kriza jer je iz života izbačena ljubav, Bog, izvor svake ljubavi i života. „Zadnjih godina često slušamo o potrebi obnove gospodarskog, političkog, društvenog i moralnog života. Mi stariji smo svjedoci da nijedna reforma u prošlih 50 godina nije uspjela. Jedna za drugom, od privredne reforme 1960-ih do pretvorbe i privatizacije 90-ih donosile su trpke plodove, do najnovijeg – korupcije. Tome je osnovni razlog što su sve te reforme mimoilazile moralno duhovnu stranu života i sve su, ne samo mimoilazile, nego često bile na štetu obitelji“ upozorio je mons. Srakić istaknuvši da u toj obnovi vjernici mogu doprinijeti svjedočeći ljudske i kršćanske vrednote među kojima časno mjesto zauzimaju brak i obitelj. Narod može graditi sretnu budućnost ako su brakovi uspješni a obitelji sretne, rekao je nadbiskup istaknušvi sveto porijeklo obitelji: kršćani su pozvani svjedočiti da su brak i obitelj zamisao i djelo Boga stvoritelja. Ustanova braka je jedinstvena i nerazrješiva veza koja supruzima i djeci pruža sigurnost kao preduvjet mirnog života i formiranja zrelih osoba. Obitelj je prva Božja suradnica u stvaranju novog ljudskog života i odgoju ljudi. „Danas više nisu heroji i uzori oni koji vjerno žive u braku nego junaci sladunjavih tv serija. Čovjek vjeruje u sve i svašta: znanost, napredak, tehniku, uspjeh, standard, istočne relgiie i egzotične duhovnosti, praznovjerje, a najmanje u Boga. Ateizam širi predrasudu da religija koči slobodu duha i blagostanje. Bez obzira na razne ideologije, za kršćane je obitelj nenadomjestiva zametna stanica života naroda i Crkve. Ona je izvor novog života i najidealnija sredina za fizičko i duhovno sazrijevanje“ poručio je mons. Srakić.
Upozorio je da se znanstvenici poigravaju životom i predlažu promjenu određenja rođenja, da se pojam rođenja pomakne za dva dana nakon poroda. No Bog život nije povjerio znanstvenicima nego roditeljskoj brizi da ga rađa i čuva, da se ne životari nego razvija kao osoba, rekao je mons. Srakić dodavši da obitelj odgaja međusobnim odnosima i duhovnim stavovima koja stvaraju odgojno ozračje. „Danas se na sva usta govori o ekologiji, o brizi za okoliš, za životinjsko i biljno carstvo. A kako se malo posvećuje prava pažnja ljudskom okolišu ili obiteljskoj ekologiji? Tek zdravo obiteljsko ozračje može zadovoljiti ravnotežu osobe i skladni razvoj. Kad djeca ne nađu dobro ozračje u obitelji traže ga u surogatima, drogi“ upozorio je mons. Srakić i istaknuo da je obitelj i odgojiteljica u vjeri, učiteljstvu života: „Pravi kršćanski roditelj ne uči djecu moliti, nego s djecom moli. Ne šalje djecu u crkvu, nego s djecom ide u crkvu. Djeca pamte i nasljeduju“. Ohrabrio je roditelje da nemaju komplekse zbog nižeg stupnja naobrazbe: „Nikakav učitelj, kolega, filmska i nogometna zvijezda ne mogu zamijeniti roditeljsku ljubav. Mudra riječ i dobar savjet roditelja pamte se do groba, a puno toga što se uči u školi zaboravljamo“ rekao je nadbiskup. Upozorio je da se vjernici ne suočavaju samo s oprečnim pogledima na život, nego i na zakonodavstvo. „U zakonskim odredbama građanin redovito nalazi oslonac za svoj privatni i javni život. Međutim, vjernici se često osjećaju prepuštenima isključivo na svoju vjeru i vlastitu savjest. U takvim situacijama doživljavaju teret vjere, ozbiljnost i odgovornost živjeti po vlastitoj savjesti prosvijetljenoj vjerom. No upravo je u tome veličina i dostojanstvo čovjeka – postupati u skladu sa savješću“ poručio je mons. Srakić navodeći niz ‘ako’: „Ako građanski zakon kaže da brak prestaje razvodom, kršćanin slijedi Isusa u riječi ‘Što je Bog združio čovjek neka ne rastavlja’. Ako je za zakon kontracepcija oblik medicinske pomoći, kršćanin neće izravno prekinuti započeti proces rađanja. Ako zakon kaže da je prekid trudnoće medicinski zahvat, kršćanin zna da je pobačaj zločin. Ako zakon dopušta istospolne brakove, kršćanin prihvaća Božji naum o braku. Ako zakon dopušta umjetnu oplodnju i eksperimente s embrijima, kršćanin to ne prihvaća“. Upozorivši „države se proglašavaju laičkima i indiferentnima prema religiji, a ustvari pogoduju ateizmu i indifirentizmu kao državnoj religiji“ mons. Srakić je zaključio: „Čovjeku koji gubi životnu orijentaciju nećemo pomoći ako šutimo, povlađujemo mu ili se i sami damo zavesti etički krivim i za dostojanstvo čovjeka pogubnim postupcima. Usprkos hajci medija koji obranu života i obitelji proglašavaju zaostalošću i konzervatizmom, postoje bračni parovi koji svjedoče ljubav koja ne zna za granice. Oni su svjedočanstvo da je vjernost moguća i poziv drugima da slijede njihov primjer. Neka nam u tome pomogne i zagovor sv. Stošije“.
Ines Grbić