Blagdan sv. Šimuna, zaštitnika Grada Zadra i najomiljenijeg sveca zadarskog puka koji mu hodočasti iz svih dijelova Zadarske nadbiskupije, počela je Svečanom Večernjom koju je u nedjelju 7. listopada u crkvi sv. Šimuna u Zadru predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. „Pobožnost svečane Večernje molitve pred njegovim tijelom u njegovoj crkvi podsjeća nas na njegov povijesni susret sa Svetom Obitelji kad su Marija i Josip donijeli Isusa u hram, da uz molitvu izvrše propise Mojsijeva zakona. I dok su oni to činili, dolazi im ususret čovjek pun duha Božjeg. Luka ga opisuje kao pravedna i bogobojazna starca kojem je Duh Sveti objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanog Mesiju. Vođen Duhom došao je u hram kad su ondje bili Isusovi roditelji s malim Isusom na rukama. Tu se dogodio susret vjere popraćen ispovijedi, poklonstvom i proročkim viđenjem“ rekao je mons. Puljić u homiliji. Sv. Šimun je, uzevši u svoje naručje Božansko Dijete, u njemu prepoznao Onoga koji će donijeti spasenje svim narodima, da će biti svjetlo na prosvjetljenje narodâ i na slavu puka svoga Izraelskoga. Svetac je predvidio i da će On biti i znak osporavanja, da će mu se mnogi protiviti te će umrijeti smrću koja će biti otkupiteljska. „Tu radosnu melodramu prožetu dubokom vjerom i svjedočanstvom, majstorski je opisao sv. Luka u drugom poglavlju svog evanđelja (Lk 2, 22–35). To je poglavlje jedno od središnjih tema papine najnovije knjige o Isusovom djetinjstvu, koja će uskoro ugledati svjetlo dana. Mi smo zahvalni i ponosni što je povijest Zadra i nadbiskupije umrežena u to hramsko događanje ispovijedi u Isusovo mesijansko poslanje. Osobito smo radosni da su relikvije sv. Šimuna, koji je na rukama držao sveto Isusovo tijelo, iz Carigrada došle k nama prije osam stoljeća, 1203. g. Zahvalni smo za vidljive tragove naših predaka koji su u čast sv. Šimunu Pravedniku izgradili lijepu crkvu i uresili je brojnim dragocjenostima. A na uzvišenom mjestu u svetištu, iznad glavnog oltara, dva barokna anđela od bronce, saliveni od zaplijenjenih turskih topova 1648. g., nose na rukama njegovu pozlaćenu srebrnu raku“ rekao je mons. Puljić.
Škrinju je dala izraditi ugarsko-hrvatska kraljica Elizabeta, žena Ljudevita Anžuvinskog, 1380. g. Kao pobožna Hrvatica iz Bosne, kćerka bosanskog bana Stjepana Kotromanića, stavila je na raspolaganje oko 250 kilograma srebra ovlastivši petoricu zadarskih plemića da sklope ugovor s majstorom Franjom iz Milana o izradi rake. To potvrđuje natpis na latinskom: ‘Ovdje, u ovoj raki, koju je, da izvrši svoj zavjet, darovala moćna, preslavna i uzvišena Elizabeta mlađa, vladarica Ugarske, počiva u miru Šimun Pravednik, koji je na svojim rukama držao Isusa, rođena od Djevice. Ovo je djelo učinio Franjo iz Milana’. „Zato u ovoj prigodi naviru draga sjećanja iz davne prošlosti. Povijest Zadra i njegovih stanovnika kroz osam stoljeća vezana je uz štovanje sv. Šimuna. A neprocjenjivo kulturno blago naše baštine plod je velike pobožnosti i štovanja prema našem zadarskom pokrovitelju. U tom Božjem hramu opipljivo se vidi, osjeća i doživljava životni odnos vjere i kulture. Iako je Zadar bio razaran i obnavljan, ima novu fizionomiju i nova pokoljenja, štovanje prema svetom zaštitniku Zadra ostalo je živo. Nadamo se i želimo da pobožnost prema njemu i hodočašća u to nadbiskupijsko svetište, pred čudesno sačuvano i neraspadnuto tijelo Pravednika, koji je na rukama držao dijete Isusa, ostane naše omiljeno mjesto molitve i hodočašćenja. Idući ususret Godini vjere, otkrivajmo temelje i razloge naše vjere. Prepoznajmo Onoga koji je čekao i dočekao svjetlo na prosvjetljenje narodâ, a koji je donio spasenje svim narodima svijeta, pa u poklonstvenoj zahvalnosti pjevajmo: ‘Pravedniče, sveti Šime, slavimo ti sveto ime’“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić