Križni put mladih Zadarske nadbiskupije u subotu 17. ožujka organizirali su nadbiskupijski Ured za mlade i pripadnici 19 braniteljskih udruga sa zadarskog područja 11 km dugom linijom obrane Grada Zadra u Domovinskom ratu. Gotovo četverosatni hod rubnim gradskim predjelima počeo je kod crkve Uznesenja BDM na Dračevcu Zadarskom, preko brda Križ, Babindub, Crno do Bokanjca gdje je završnu riječ i blagoslov kod župne crkve sv. Šimuna i Jude Tadeja uputio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. S mladima, na Križnom putu bili su sudionici Domovinskog rata koji su svjedočili o danima obrane Hrvatske. „Želja nam je da mladi vrednuju žrtvu naših branitelja i na tom Križnom putu. Hvala braniteljima za sve što su učinili za našu domovinu“ rekao je don Zdenko Dundović, nadbiskupijski povjerenik za mlade. Razmišljanje uz postaje bilo je o prihvaćanju žrtve, spremnosti da pomognemo drugima, o izdaji i padovima, uzdizanju, sumnji u vlastite snage, o činu milosrđa, neuspjehu i razočaranju; spoznati kako se usprotiviti beznađu i ne odustajati, bez obzira na poteškoće. „Sjetili smo se mučenika i razmišljali o smrti i gubitku voljenih. Upitali smo se kako dalje. Završili smo Križni put okrečući se prema novom početku, uskrsnuću Isusa. Nadamo se da će nam Križni put pomoći da ispunimo korizmeno vrijeme u svemu što je Isus pretrpio za naše spasenje te da spremnije prihvatimo vlastiti životni križ“ rekao je mons. Puljić, u zahvalnosti za žrtvu branitelja. Podsjetio je kako je 1992. g. sudjelovao na sinodi europskih biskupa u Rimu gdje je došao iz okruženog Dubrovnika. Na toj je sinodi bilo pet hrvatskih biskupa, s preostalih 280 sudionika iz cijele Europe. „Izrekao sam tada iznenađenje nad onim što se događa u mojoj domovini Hrvatskoj, čuđenje kako ta civilizirana, jaka Europa ne može obustaviti ruku koja ubija. Bila je to prigoda i reći ‘Hvala’ brojnim ljudima diljem Europe i svijeta koji su s nama tih dana dijelili našu muku. Bili su s nama poput Šimuna Cirenca da nam pomognu nositi naš teški križ. Bili su naša Veronika koja nam je brisala znojno čelo. Rekao sam hvala takvima, hvala svima koji su bili blizu nas“ rekao je mons. Puljić, smatrajući da je Hrvatska onda i sada utonula u otajstvo muke Kristove. „Samo u kontekstu tog velikog otajstva možemo shvatiti naše dnevne križeve i osmisliti ih. Samo u svjetlu Kristove muke i njegovog uskrsnuća možemo shvatiti i osmisliti naše patnje i probleme koji nisu prestali, iako je rat prestao. Dapače, možda smo i još više opterećeni nekim problemima, nepotrebnima. Kad smo u poteškoćama, sjetimo se križnog puta. Neka Isusova patnja bude naša snaga i naša utjeha“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić