Ususret održavanju stotog Malog tečaja kršćanstva u Zadarskoj nadbiskupiji, u nedjelju 4. ožujka u župi sv. Josipa na Plovaniji u Zadru završen je trodnevni susret Kursilja koji je okupio brojne angažirane župljane iz nadbiskupije na njihovu 99. susretu. Voditelji susreta bili su povjerenik za Kursiljo u Hrvatskoj don Andrija Vrane te voditelji nadbiskupijskog Kursilja Zorica Alempijević, Nebojša Gunjević, Ružica Anušić, Marija Butković i Matija Bambir. Župnik Plovanije don Šime Perić istaknuo je značaj Kursilja kao način djelovanja prijateljske skupine u župi. “Kršćanin ne može biti sam, jer je tolika snaga zla i utjecaj svijeta da se čovjek gubi. Život je postao toliko anoniman da su i bliski ljudi, i u krvnom srodstvu, miljama udaljeni jedno od drugoga. Zato Duh Sveti daje i podiže zajednice u kojima se odvija duhovni život. Te su skupine Božji dar za ljude. Zajednica je Božji dar. Međusobno smo udaljeni, a u zajednici se osobe nalaze po afinitetu. U zajednici se stvara povjerenje, nisu opterećenje nego podrška ljudima uz poruku ‘Ohrabrite se'”, rekao je župnik Perić. Rektor zadarskog Kursilja Gunjević u nagovoru “Mi i svijet” upozorio je da je temeljna zabluda Đavla da nas uvjeri da smo siromašni i da ne možemo ništa učiniti. “Sve što imam i što jesam, jesam i imam zato što mi je to Bog dao. Jer Bog je to stvorio. I dao mi je mogućnost da to radim i time se služim. Nitko od nas nije siromašan. Svatko od nas može poslušati čovjeka, dati mu svoje vrijeme. Bogat je čovjek zato što vidi, uočava i svjestan je darova koje mu je Bog dao. I on te darove upotrebljava za druge ljude. Čovjek je tu za druge ljude. On ima nešto dati. Kad sam za drugoga, imam nešto dati”, rekao je Gunjević, istaknuvši da “nam Isus želi reći i govori – da smo mi voljena bića, da smo puni darova, da smo bogati. Da u Crkvi prebiva bogatstvo sredstava spasenja, kako god nam Crkva izvana izgleda. I da mi kao bogati možemo od svoga bogatstva dati”. Uz nagovore, ispovijed, molitvu, meditaciju i svjedočanstva, don Andrija je govorio i o Duhu Svetome. Na pitanje kako je moguće nevidljivo učiniti vidljivim, don Andrija je rekao da se nevidljivo prenosi preko nečega. “Uočiti moć znaka znači razumjeti moć znaka, kako možemo komunicirati s Bogom; materijalni ljudi s nevidljivim Bogom. Isus je ustanovio znakove preko kojih biva vidljiv, učinkovit – u sakramentu. Pažnja se iskazuje znakom. Taj znak je uvijek Duh. Voda plus duh, ulje plus duh. Duh nije mrtvo slovo na papiru. Isus nam je predao Duh da bismo njegovim duhom, koji je ljubav, mogli ljubiti”, rekao je don Andrija. “Duh se veže na naš razum i našu volju. Bog nam je omogućio da svoje psihološke sposobnosti ojačamo. Da naša logika bude mudrost, više od čiste logike. Duh daje mudrost. To nije računica, ono što se može očekivati po ljudskome. Duh daje nešto što ima puno veće posljedice. Darovi duha se vežu na našu psihu. Kad svojim psihološkim sposobnostima surađujemo s Duhom, svi događaji se promijene. Duh nije statičan. Duh je pokretač. Zato ga zovemo snagom. On je nadahnitelj, branitelj, posvetitelj”, rekao je don Andrija, zaključivši: “Duh Sveti ima dobru proizvodnju. On ne fali. Ali, nama je važno da to uviđamo i vidimo kako on to radi. Duh uklanja strahove koje Zli želi nametati da bi nas učinio nemoćnima, strašljivima, beživotnima, umrlima. Duh Sveti je jači od svih strahova i omogućuje snagu da idemo dalje. Bojim se – ali to nije razlog da ne idem. Jer me prati Duh Sveti”.
Ines Grbić