„Uvijek će biti dosta sirovina. Treba moliti da kvasa ne nestane“ poručio je fra Miroslav Barun, gvardijan zadarskog franjevačkog samostana sv. Mihovila u homiliji Svečane večernje koju je uoči Dana posvećenog života u srijedu 1. veljače u crkvi sv. Šime u Zadru predvodio o. Jozo Milanović, OSB. Redovnici, redovnice i osobe posvećenog života okupili su se u svetištu u kojem počiva tijelo sv. Šimuna, jeruzalemskog proroka koji je za prikazanja u hramu na svoje ruke primio Isusa i u njemu prepoznao Mesiju, rekavši da je on svjetlo na prosvjetljenje naroda. U Zadarskoj nadbsikupiji djeluje šest muških i osam ženskih redovničkih zajednica te su uoči Dana posvećenog života obnovili svoje zavjete i posvećenje Bogu. Redovnici trebaju biti svjetlo, sol i kvasac, uzor ljubavi, strpljenja, poniznosti, poslušnosti i nenavezanosti na zemaljska dobra. Karizma i poslanje redovnika dar su Crkvi, rekao je fra Miroslav, istaknuvši kako nikad nije dovoljno naglašavati da je redovničko zvanje dar, karizma za sve, za opće dobro. „Karizme utemeljitelja su dar Duha Svetoga za dobro Crkve. Redovnici se ne mogu i ne smiju odvojiti od opće Crkve i svih njenih struktura. Temelj redovničke karizme je sakrament krštenja. I dekret o prilagođenoj obnovi redovničkog života kaže da je redovničko zavjetovanje posebno, ali nije samostalno posvećenje Bogu. Redovnički zavjeti su krsni zavjeti“ istaknuo je fra Miroslav, dodavši da je svim utemeljiteljima koji su odgovorili nutarnjem pozivu Bog dao i puno braće i sestara. „Sreću blizine s Bogom ne može se sam uživati. To se mora ponuditi drugima“ poručio je. Tako i nasljedovatelji utemeljitelja redovničkih zajednica odjelotvoruju riječi starca Šimuna koje je uputio djetetu Isusu – postaju svjetlo na prosvjetljenje naroda. „Neka nam bude uzor i zagovornik kako služiti Gospodinu te kako postati svjetlo na prosvjetljenje onih s kojima živimo, da vide naša dobra djela i da proslave Oca nebeskoga“ rekao je fra Miroslav, naglasivši da nijedan uzor kreposti nije daleko od Kristova križa. „Primjer sv. Franje pokazuje da je Crkva bila rastakana iznutra. Duh Sveti je pozvao i Dominika da s drugog vida podupre Crkvu koja se ruši. Vrata paklena za koja Isus reče da Crkvu neće nadvladati najčešća su i najopasnija iznutra. Manje su opasna izvana. Ignacije Lojolski, Anđela Merici, Terezija Avilska, Majka Terezija i mnogi drugi utemeljitelji redovničkih zajednica – sve su to karizme, darovi Duha Svetoga koje je Isus obećao da će podupirati Crkvu kroz svjetove i vjekove, u svim situacijama kroz koje Crkva bude prolazila“ poručio je fra Miroslav Barun.
Ines Grbić