MISA POVODOM OBLJETNICE AKCIJE “MASLENICA”

„Bog nikad ne uskraćuje. Kad on daje, da svi drugi otimaju, ne mogu oteti. Bog daje toliko da nitko ne može razvući.  Bog jedini daje, drugi samo razvlače“ poručio je o. Mirko Vukoja, vojni kapelan Riječke nadbiskupije, u homiliji misnog slavlja za domovinu i branitelje koje je povodom 19. obljetnice vojno-redarstvene oslobodilačke akcije Maslenica predvodio u nedjelju 22. siječnja u crkvi sv. Frane na Podpragu na Velebitu. Ta misa svake godine okupi branitelje i roditelje poginulih, članove udruga i ostale vjernike iz cijele Hrvatske. Upozorivši na dezorijentiranost i nesnalaženje naroda o tome što misliti, propovijednik je rekao da je Bog došao među nas po poslanju Krista kako bismo postali djeca Božja. „Zato Bog poštuje našu sporost, naš proces. Netko sazrijeva brže, netko sporije. Svatko ima svoj ritam. Bog zna što je svakom pojedincu potrebno i daje mu u pravo vrijeme. Mi samo trebamo surađivati s Bogom. Ako nećemo surađivati, netko će nas stalno razgrađivati. Onda ćemo biti bez oblika, sve zbunjeniji, sve više na koljenima. Dostojanstvo se tada rastače, a poniženje umnaža“ upozorio je o. Vukoja, podsjetivši da su i prvi kršćanski oci poticali ‘Kršćanine, budi svjestan svog dostojanstva’. „Kraljevstvo Božje je u nama, našem srcu i životu. Gdje god dozvolimo da Bog vlada, tu je Božja vladavina. U zadatak nam je dano da sva područja svog života budu za Boga. Ako ne budu za Boga, bit će za svašta. Ako se otimamo da ne služimo Bogu, služit ćemo svakom đavlu. Jer ne možemo drukčije nego služiti. Jedino služenje Bogu čovjeka diže u dostojanstvo! A služenje bilo komu ili čemu drugome ponižava i čini nas nesposobnima“ istaknuo je propovijednik, dodavši da mržnja onemogućuje čovjeku da ljubi Boga, ljude, domovinu. „Jer smo ‘probušeni’ pa nam iscuri sva snaga, ljudska i božanska. Kršćani su djeca Božja i ne mogu se sakriti od odgovornosti za svijet u kojem žive. Okupimo sve što je dobro u sebi i među nama i na tome gradimo. Ako je čovjek svjestan svog dostojanstva, svatko može natovariti što hoće, nagovarati, klevetati, ali ne može ništa“ rekao je o. Vukoja, istaknuvši da čovjek živi u punini ako poštuje Božji zakon i ugradi darove jedan za drugoga. „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Bog je uvijek za nas, jesmo li i mi uz njega? Ako se udaljimo od njega, na vjetrometini smo. No ima i ljudi koji stoje uspravno i kad se sve ljulja. Kako on može biti hrabar i vidjeti pozitivno u toliko zla oko nas? Nitko nas ne može suprotstaviti, ako mi nećemo. Nitko ne može razbiti našu slogu, ako je mi gradimo. U ratnim vremenima smo bili zajedno. Kako smo tada bili dragi jedni drugima? Znali smo svaki zaseok, od Iloka do Prevlake. Tada sam i upoznao zemljopis, ne u školi. Kako smo molili, žarko i ustrajno. Dok je bilo molitve, bilo je sloge“ rekao je o. Vukoja, poželjevši da jedan drugome budemo potpora. „Radujmo se jedni drugima, našem zajedništvu, kad netko pokraj nas uspije. Bez toga nema radosti življenja. Izabrani narod je stalno išao u progonstva, pročišćenja. Mi još nismo prošli ni pola pustinje, a već idemo u nešto novo. Izabrani narod je mogao iz Egipta do obećane zemlje vrlo brzo. Ali Bog ga je vodio kroz pustinju dok se ne pročisti, dok ne umru svi koji su svjedoci ropstva, ukljčujući i Mojsija. Tek onda su mogli zakoračiti u obećanu zemlju – u slobodu. Ima li to paralele s nama? Bog je čovjeku dao pamet i bokun srca. Pa spoji to dvoje. Srce je od mozga udaljeno dvadesetak centimetara. Ali pamet od osjećaja, beskrajno udaljena. Sretan je onaj tko to spoji“ poručio je o. Vukoja.

Istaknuo je i kako je Ivan Krstitelj rekao da Isusu nije dostojan odriješiti vezice na obući, a Isus za njega da se nije rodio veći od žene. „Vidite kako se natječu Božji ljudi? Svatko stavlja drugoga ispred sebe. A mi bismo htjeli biti ispred drugih. Ivan je ostao bez glave, zato što je imao svoju glavu. Zato što je bio vjeran svom poslanju, Bogu i sebi. Da je imao tuđu glavu, ne bi ostao bez nje. Bio bi negdje drugdje“ rekao je o. Vukoja, istaknuvši da je Isus čvrsto i dosljedno krenuo s poslanjem. Za apostole je odabrao ribare, težak i neizvjestan posao. „Zatiče ih u svakodnevnom napornom poslu. I ne niječe njihovu prošlost. Ne kaže im ‘Dosad ste krivo živjeli, sad ćete ovako; kao što današnji gurui kažu – ostavi sve, moraš kako ti ja kažem, pa ćeš biti prosvijetljen’. Nego, Isus ispunja njihov život novim smislom. Daje im poslanje. Nikad vremena nisu bila blagoslovljenija ni prokletija nego su danas. Onakva su kakva smo mi. Mi posvećujemo vrijeme i prostor u kojem živimo. Mi dajemo okus i čuvamo od kvara, tamo gdje jesmo. Isus je rekao da smo sol zemlje i svjetlo svijeta. Ako je mračno, znači da su pogašene svijeće. Ako naš život nema nema okusa, gdje je ta naša sol? Zar je toliko obljutavila? A ona čuva od kvara i daje okus, da nam život postane ukusniji i draži. Kolikima je već dosta života? Ponajbolji umiru svaki dan“ rekao je o. Vukoja dodavši da mu mladići iz postrojbe Tigrovi kažu da mjesečno u Hrvatskoj bude tridesetak sprovoda njihovih suboraca, rođenih 1968/69/70 godine.

Akcijom ‘Maslenica’ hrvatski branitelji su povezali sjevernu i južnu Hrvatsku, a u njoj su prvi put angažirane sve grane Oružanih snaga RH. Za vrijeme akcije (22.-25. siječnja 1993.) poginulo je 13 branitelja. U sljedeća dva dana agresor je pokušavao vratiti izgubljena područja pa je poginulo još šest branitelja.

Ines Grbić