Euharistijsko klanjanje uoči svećeničkog ređenja, u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru u petak, 9. lipnja predvodio je don Ivan Šibalić, studentski kapelan i povjerenik za mlade u Zadarskoj nadbiskupiji.
Na tom molitvenom susretu za dar novih, svetih svećenika i novih duhovnih zvanja bili su i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić te ovogodišnji ređenici, Mario Karadakić i Mladen Protić.
Na početku susreta don Ivan je održao prigodni nagovor o značenju svećenika. Tijekom klanjanja pred Presvetim sakramentom izricao je molitvene poticaje tragom obrednih činova koji se događaju tijekom svećeničkog ređenja.
U nagovoru je don Ivan istaknuo kako je važno da svećenici budu na raspolaganju i da služe. Smatra da je kod kandidata važno prepoznati, proniknuti postoji li u toj osobi „minimum želje za služenjem“.
„Kad mi se netko javi da razmišlja o duhovnom pozivu, prvo što gledam je ima li u toj osobi minimum želje za služenjem. To je jedan od prvih kriterija koje gledam. Ako nema želje za služenjem, ako taj dio nedostaje, ta osoba neće biti dobar vjernik, odnosno, neće biti dobar svećenik za službu unutar Crkve“ upozorio je don Ivan, rekavši da je i korijen riječi služba u glagolu služiti.
Pojašnjavajući značenje sakramenta svetog reda, don Ivan je rekao kako to znači da će Isus suobličiti sebi ljude koje je pozvao sebi, za svećenike.
„To će se dogoditi na svećeničkom ređenju. Oni će početi raditi ono što je radio Isus Krist. Isus je opraštao grijehe, slavio misu, to radi i svećenik. Jedan čovjek će ući u katedralu, ali izaći će drugi čovjek.
Izvana, kao da je sve isto, ali nije isto. Promijenilo se to da je taj čovjek, svećenik, postao sličan Kristu. Krist ga je suobličio sebi da čini ono što je Krist činio“ istaknuo je don Ivan.
Rekavši koliko je važna služba svećenika u Crkvi, Šibalić je istaknuo: „Dogodi se u tom služenju i pogrešaka, nedostaje svetosti. Ali, na kraju ostaje činjenica: kakav god bio svećenik, kada je rekao ‘Ovo je tijelo, ovo je krv moja‘ i ‘Ja te odrješujem od grijeha‘ – to se stvarno dogodilo!“.
U duhu realnosti da ljudi upoznaju i mane svećenika, don Ivan je rekao: „Isus naše mane neće izbrisati. Pazite da ne ostanete samo na tom pogledu, da u svećeniku vidite samo čovjeka. On više nije samo čovjek, ali suobličen je Kristu na poseban način. Ono kako svećenika vidite je to što vam Isus daje po njima, što Bog po njima daje“ poručio je don Ivan.
Ne postoji zakonitost u izboru zvanja, svećenici dolaze iz različitih okruženja. Jedino Bog zna zašto nekoga poziva. Crkva prati formaciju osobe, da bi na kraju rekla ima li osoba duhovni poziv.
„Budući da se kandidat odazvao, dogodit će se ređenje – da čine ono što je Krist činio. Svećenici nemaju svoje darove i sile, ali Krist ih poziva i daje im sve potrebno da to izvrše. I stavlja ih u rijeku Crkve da to čine: slave misu, odrješuju od grijeha, propovijedaju i dijele sakramente – to će donijeti plod“ poručio je don Ivan u molitvi za ređenike koji će se suobličiti Kristu.
„Čovjek svojim duhom vidi što je bitno. Onda više ne vidimo kruh u euharistiji, onda vidimo Krista. Oči vide čovjeka, vjera vidi svećenika. U katedrali ćemo čuti da majka Crkva ište da se braća zarede za prezbitera. Svećenici nisu izabrali Krista, nego je Bog izabrao njih za svećenika. Bog bira u neograničenoj slobodi: odabire slabo za nadljudsko, maleno za najveće – da se nitko ne diči, nego da se jedino Božja snaga očituje u našoj slabosti“ poručio je don Ivan.
Tijekom klanjanja, slijedeći pitanja iz obreda ređenja, a u kontekstu da nitko po svojoj zasluzi nije dostojan stajati pred Bogom, don Ivan je rekao da Gospodin čini dostojnima one koji nose njegov poziv.
„Isusova milost, Isusova snaga njihova je dostatnost. Zato oni mogu reći Evo me, pošalji mene“ rekao je don Ivan.
Polaganjem biskupovih ruku na glavu ređenika, na njih će sići „duh snage i ljubavi, duh koji stvara svećenika. Kada biskup na njih položi ruke, bit će uvršteni u red slugu koji već 2000 godina postaju poslušni zapovijedi Isusa: ‘Idite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje. Ja sam s vama do svršetka svijeta‘. Ruke Boga živoga će ostati na njima, koji jedini daje život. Subraća svećenici će položiti ruke na ređenike u znak jedinstva, da bi u njima djelovao i živio jedan duh, jedna snaga, jedno poslanje.
Prvi put će obući svećeničku odjeću, misnicu. To vide naše oči. A Gospodin neka ih zaodjene odjećom prave, svete stege. Neka ih ogrni kao izgubljenog sina odjećom svoje milosti, svjetla i vječne jasnoće. Neka im da oružje svjetlosti, da budu opasani istinom i mačem Božje riječi“ izricao je don Ivan molitvu tijekom klanjanja.
Svetim uljem će biti pomazane ruke koje će držati Tijelo i Krv Gospodinovu. Don Ivan je molio da Bog napuni njihove ruke blagoslovom, da se ne isprazne i da nikada ne posegnu za zlom.
U pomazane ruke će primiti pliticu i kalež sa žrtvenim darovima. „Svojim će rukama držati Isusovo tijelo koje je za nas žrtvovano. Isus, vječni svećenik, gleda ih kao što je gledao svoje apostole. Pogledom ljubavi reći će im ‘Nazvao sam vas prijateljima svojim, jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca‘.
Isus je apostolima dao sve što ima od svoga Oca. Svoj život, svoju milost, svoj nauk, svoju vlast, zvanje, križ, smrt i svoju vječnu pobjedu“ poručio je don Ivan, u duhu Isusovog poticaja ‘Vi ste prijatelji moji, ako činite što vam zapovijedam’.
Svećenici će staviti svoje ruke u biskupove kao znak njihove potpune poslušnosti i vjernosti Crkvi. „Naša Crkva će dobiti dar kojega je netko izmolio, kojega nismo zaslužili. Taj dar svećenika netko je izmolio! Tko zna kolike žrtve su prikazane i molitve izrečene za svećenika, da služi“ rekao je don Ivan.
„U obiteljima iz kojih svećenici dolaze, za stolom će se stvoriti jedno prazno mjesto, jer oni idu za jedan drugi stol. Ali, na njihovo mjesto u njihovim obiteljima sjest će sam Gospodin Isus Krist. To je poseban blagoslov za obitelji koje daju svoga sina. Hvala na tom daru“ poručio je don Ivan, rekavši da bez svećenika nema župe, biskupije ni Crkve.
Premda Gospodin zna što nama najviše treba, don Ivan je potaknuo obratiti se Gospodinu svojim molitvama, da Bog čuje potrebe svoga naroda. „Tražite svećenika koji nikad neće reći Umoran sam, ja to ne mogu. Tražite i molite za svećenika koji se neće bojati stati pred ljude i gaziti po štipavcima; svećenika koji će moliti i iz čije molitve će se rađati svetost života“ potaknuo je don Ivan Šibalić.
Klanjanje pod geslom ‘Ovo činite meni na spomen’ (Lk 22,19) organiziralo je Povjerenstvo za duhovna zvanja Zadarske nadbiskupije s povjerenikom don Antom Dražinom. Pjevanje je animirao Zbor mladih Magnificat.
Ines Grbić