Nadbiskupova propovijed na svetkovinu Krista Kralja, na svećeničkom i đakonskom ređenju, Katedrala sv. Stošije, 20. 11. 2011.
1. Svako ređenje uvodi nas u misterij Božjeg plana s ljudima i podsjeća na Isusove riječi: “Ne izabraste vi mene, nego sam ja vas sebi izabrao i odredio da idete i rod donosite”. Stoga se Crkva u posvetnoj molitvi ređenja obraća Bogu “davaocu časti, djelitelju redova i rasporeditelju službi” neka milostivo pogleda na sluge svoje koji će se posvetiti za službu đakona i prezbitera, neka ih “darom svoje milosti ojača za vjerno vršenje službe”. Obred ređenja, dakle, pruža nam prigodu razmišljati o otajstvu Božjeg plana s ljudima.
Drago mi je što u ovoj prigodi mogu pozdraviti u našoj prvostolnici kandidata za svećeničko ređenje: đakona o. Jeronima (Adama) Marina, benediktinca, i četvoricu kandidate za đakonsko ređenje: akolite Zadarske nadbiskupije Ivana Perkovića i Šimu Žilića, te dvojicu članova Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Nikicu Devčića i fra Gabrijela Škibolu. Pozdravljam roditelje naših ređenika i njihovu rodbinu, mnogopoštovanog oca provincijala fra Josipa, sjemenišne poglavare, svećenike i bogoslove, redovnike i redovnice, pjevače, sjemeništarce i sve vas braćo i sestre koji ste se okupili danas u našoj prvostolnici nazočiti ovom važnom liturgijskom događaju.
Ovo ređenje odvija se uz svetkovinu Krista Kralja kojeg Crkva slavi koncem studenoga. Što to znači kad kažemo Isus je naš kralj, i kakvo je njegovo kraljevstvo? U povijesti Izraela čitamo kako su kraljevi bili uvođeni u službu svečanim pomazivanjem, a to je značilo kako su posvećeni u Božje ime upravljati izabranim narodom. Na našoj dalekovidnici zadnjih tjedana imamo prigodu pratiti emisiju ‘Hrvatskih kraljeva’ u kojoj režiser slikom i riječju govori o značenju i ulozi kraljeva u našoj povijesti. Smisao kraljevske vlasti lijepo je opisan u zavjernici hrvatskog kralja Dimitrija-Zvonimira kojega je krunio papinski legat Gebizon prije 935 godina (1076.) u crkvi sv. Petra u Solinu. U toj zavjernici piše: «Ja, Dimitrije, koji se zovem i Zvonimir, obvezujem se da ću krojiti pravdu … štititi siromahe, udovice i siročad, odrediti zakonito vjenčanje prstenovanjem i svećeničkim blagoslovom, a sklopljenu (ženidbu) neću dopustiti da se razriješi. Protivit ću se prodavanju ljudi, te ću Božjom voljom biti pravedan u svemu ..» (Juraj Kocijanić: Pape i hrvatski narod, Zagreb 1998., str. 261). Lijepo je čitati ovu zavjernicu našega kralja Zvonimira na svetkovinu Krista Kralja, a u kontekstu ređenja novih Kristovih vitezova.
2. Krist Kralj je rekao kako ‘njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta’, jer nema ni teritorija, ni vojske ni policije. Njegovo kraljevstvo događa se prvenstveno u dušama onih koji prihvaćaju njegov zakon i zapovijeda, a to su: ljubi Boga svim srcem svojim i svom dušom svojom, a bližnjega svoga kao sebe samoga (Mt 22, 37-39). To je ustav njegovoga kraljevstva u koje ulazimo po krštenju. On je, dakle, Kralj onih koji mu vjeruju i prihvaćaju njegovu vlast u svojoj savjesti, pa će na koncu vjekova čuti njegov glas: ‘Dođite blagoslovljeni oca mojega! Primite u baštinu kraljevstvo, pripravljeno za vas od postanka svijeta’! (Mt 25, 34).
Budući da će naši ređenici biti ‘vojnici takvoga Kralja’ i glasonoše njegovih poruka, što bismo im danas poželjeli kod ovog ređenja? Poželimo im najprije neka budu ljudi molitve, rada i reda. Upravo onako kako je sv. Benedikt izrekao kada je pravilo monaškog života sažeo u dvije riječi: moli i radi. Dragi Jeronime-Adame, Ivane i Šime, fra Nikica i fra Gabrijele, molite pobožno i sabrano, kako na Misi, tako i uz molitvu časoslova. Neka sve bude u sabranosti i radosti duha. Ne zaboravljajte dnevno krunicu i čitanje Svetog Pisma. ‘Molite da ne padnete u napast’ (Mt 26,41). Radite, molite i držite se reda i točnosti! Neka vas vjernici ne čekaju ni minute. Budite, dakle, u svemu ljudi rada, reda i molitve. Vi ste ovih dana potpisali Izjavu o svojevoljnom preuzimanju obveze celibata koja je sastavni dio đakonskog ređenja. Stoga, čuvajte ljiljan čistoće. Neka vas prirodni i instinktivni čovjek ne prevari ili zavede. Nosite svećeničko odijelo i budite spremni i na porugu ‘radi imena Isusova’ (Dj 5,41). Ne tražite svoje slave, već slavu Božju! Ne hvalite sebe, ni u razgovoru, ni u društvu, a pogotovu ne s propovjedaonice.
Ređenik po svetom obredu postaje djelitelji svetih Tajna. Vaše mjesto nije u sindikalnoj podružnici, ni u svjetovnoj politici. Za vas nije porezna blagajna ni bankarska klupa, ili pak poljoprivredno dobro. Ne. Svete knjige i sveti poslovi vaše je područje zanimanja. Nikada se svećenici-političari nisu politikom posvetili. A kompromitirali su sebe i Crkvu bezbroj puta. Vi ste glasonoše velikoga Kralja (Lk 10,5). Vaša je ‘politika križ Isusov’, govorio je sveti Pio X. Ne obračunavajte se nikada s ‘protivnicima’ s propovjedaonice. Budite plemeniti sluge i mudri upravitelji duša i savjesti koje su vam povjerene. Budite posebice prijatelji djece i mladih, starih i nemoćnih. I budite Bogu zahvalni što vas je on izabrao (Iv 15,16).
3. Nakon ovih nekoliko uputa našim ređenicima, obraćam se i vama, braćo i sestre, koji ste došli na ovu svečanost. I potičem vas da usrdno molimo za ove kandidate za ređenje. Molimo najprije, neka budu svjesni onoga što rade. Kad se đakonu predaje evanđelje biskup veli: ‘Primi Kristovo evanđelje kojemu si postao navjestitelj. Nastoj vjerovati što pročitaš, učiti što vjeruješ, te živjeti što druge učiš’. A kad budućem prezbiteru uručuje darove što ih narod prinosi Bogu, biskup upozorava kandidata neka ‘bude svjestan onoga što radi; neka u djelo provede ono što obavlja, te svoj život neka suobličuje otajstvu križa Gospodnjega’. To su velike znakovite i programatske riječi koje nas ispunjavaju radošću i strahopoštovanje. Za koji trenutak pribivat ćemo obredu ređenja kod kojeg spoznajemo kako je Božji dar što za vršenje “svete službe vojuju službenici raspoređeni u tri stupnja”. Njegovo je proviđenje i milost što su đakon Jeronim Adam i akoliti Ivan, Šime, fra Nikica i fra Gabrijel izrekli maloprije svjesno, slobodno i odlučno svoj: “Evo me!” Duh Sveti je, naime, to milosno počelo i nevidljiva snaga koja Crkvu vodi već dvije tisuće godina. A tajna ređenja odvija se upravo njegovom snagom.
Poželimo stoga neka ovi ‘Kristovi vojnici’ budu na visini zadataka koje im Crkva danas povjerava. Neka im molitva Božanskog časoslova pomaže biti svjesni onoga što rade, kako bi druge učili što sami vjeruju, te se sve više suobličavali otajstvu križa Gospodnjega. Kada se oni za koji trenutak prostru na zemlju, mi ćemo usrdno moliti neka ih Duh Sveti obuče silom odozgora. Neka ih obdari poniznošću srca, postojanošću duha i pouzdanjem u Boga. Taj ‘molitveni troplet’ upućujemo nebeskoj Crkvi i posebice našim svetim zadarskim zaštitnicima. I kada oni legnu pred oltar, a mi na koljenima budemo zazivali nebesku Crkvu, bit će to vanjski izraz naše nemoći, ali i zaufane želje i molitve za ove Božje odabranike. Sudjelujmo sabrano, s molitvom i pjesmom kod ovog svetog obreda ređenja, koje je dar Crkvi, općoj i partikularnoj, dar braći, društvu i svijetu. Molimo neka i oni budu dar Crkvi i narodu: dar ljubavi bez koristoljublja, darivanje bez pridržaja i služenje bez uvjetovanja. I neka Gospodin do kraja izvede ono što je započeo na njihovom krštenju u župi ….. Amen.
Zadar, 20. studenoga 2011.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup