Nacionalni susret sjemeništaraca Hrvatske i Bosne i Hercegovine pod geslom „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas“ (Iv 15,16) završen je u nedjelju, 7. svibnja u Zadru.
Nadbiskupsko sjemenište ‘Zmajević’ u Zadru bio je domaćin Nacionalnog susreta dijecezanskih i redovničkih sjemeništaraca iz Hrvatske i BiH koji okuplja sjemeništarce iz sedam sjemeništa djelatnih u Hrvatskoj i BiH.
U Hrvatskoj i BiH trenutno sveukupno ima 50 sjemeništaraca i 14 odgojitelja. Uz domaćine, sjemeništarce iz zadarskog sjemeništa ‘Zmajević’, na susretu su sudjelovali i sjemeništarci iz Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati u Zagrebu, Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu i Franjevačkog sjemeništa u Sinju.
Na susret u Zadru nisu mogli doći svi sjemeništarci zbog obaveza koje su imali u svojim sredinama, a to su sjemeništarci iz Franjevačkog sjemeništa u Slavonskom Brodu, Malog sjemeništa Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca na Svetom Duhu u Zagrebu i Nadbiskupskog sjemeništa ‘Petar Barbarić’ u Travniku.
Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu je najveće hrvatsko sjemenište u Hrvatskoj i BiH po broju sjemeništaraca, iako je to brojčano malu u odnosu na nekadašnje godine. Pohađaju ga sjemeništarci Zagrebačke crkvene pokrajine i Đakovačko – Osječke nadbiskupije.
Zagreb u generaciji 2022./2023. godine pohađa 12 sjemeništaraca: šestorica su za Zagrebačku nadbiskupiju, po dvojica su za Sisačku i Bjelovarsko – križevačku biskupiju te po jedan kandidat za Varaždinsku biskupiju i Đakovačko – osječku nadbiskupiju.
„Kada sam 2016. godine preuzeo službu rektora zagrebačkog sjemeništa, tada je u kući bilo 56 sjemeništaraca, a na prvom Nacionalnom susretu sjemeništa koji je bio u Travniku 2017. godine, sveukupno je u Hrvatskoj i BiH bilo 138 sjemeništaraca i 17 odgojitelja. Sada zagrebačko sjemenište ima 12 kandidata, a ostala sjemeništa imaju između 5, 7 i manje sjemeništaraca“ rekao je vlč. Matija Pavlaković, smatrajući da je situacija alarmantna, jer pada broj sjemeništaraca i bogoslova.
„Bogu hvala, mi u Hrvatskoj to još ne osjećamo na razini na kojoj osjećaju drugi krajevi svijeta, pogotovo Europe. Ali, činjenica je da se, nažalost, vrlo mali broj mladih odlučuje za taj put. Također, donošenje odluka se prolongiralo za bilo što u životu, pa i odluke za brak. Kad sam ja bio mladi kapelan, imao sam 23 godine, većinom sam vjenčao parove koji su imali između 24 i 26 godina. Sada kada imam vjenčanja, svi ti ljudi imaju 35 godina i više. Također, rađa se manje djece, a i s otvaranjem Hrvatske Europskoj uniji mnogi traže sreću u drugim zemljama. Nestaju i sela koja su bila baza za nova duhovna zvanja, a i u gradovima roditelji se teže odlučuju jedno svoje dijete pustiti u sjemenište ili bogosloviju“ opisao je vlč. Matija suvremeno stanje društva.
U takvim okolnostima, „ja se zaista divim mladićima koji idu u sjemenište. Ja nisam bio sjemeništarac. Za vrijeme studija teologije odlučio sam krenuti putem svećeništva. Na trećoj godini studija otišao sam na bogosloviju. Sada znam reći da kroz ovih sedam godina koliko sam rektor moram odraditi onaj dio koji nisam u svojoj formaciji. Zaista čestitam sjemeništarcima što su prepoznali poziv koji im je Bog uputio i spremno su se odazvali. Čestitam i njihovim roditeljima, nije to bilo lako. Ali vidim da kada dijete odlazi na duhovni put, to nije samo blagoslov njemu i nama koji ga odgajamo, nego ponajviše i njihovim obiteljima“ istaknuo je vlč. Pavlaković.
U tom kontekstu, sjemeništa predstavljaju biblijsku sliku kvasca koji može podići cijelo tijesto i zrno u vjernosti Gospodinu koje može uroditi velikim plodovima, jer Bog po svome Duhu daruje i umnaža milosti neovisno o količini promatrane u ljudskim kategorijama brojnosti.
„I Isus je u početku okupio Dvanaestoricu koji su kasnije prešli u 72-icu koji su ga izbliza slijedili. Kasnije se kršćanstvo širilo, na Isusovu riječ ‘Idite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje’. Mi upravo to činimo u našim malim zajednicama, hodočastimo po župama i družimo se s drugim sjemeništima, da se vidi da nas još uvijek ima. I naravno, molimo Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.
Sjemeništa su škola molitve, tu se odgajaju ljudi u domoljublju, rodoljublju i u kršćanskom duhu. Sjemenište prije svega odgaja dobre ljude i kršćane, a onda, ako će Bog dati da netko od njih postane svećenik, daj Bože“ poručio je vlč. Pavlaković. Zgrada zagrebačkog sjemeništa na Šalati pretrpjela je 80 % oštećenja u potresima koja su pogodila Zagreb, a trenutno je obnovljena polovica od potrebne investicije obnove, na sjemenišnoj zgradi koja ima 60 000 četvornih metara. I taj su izazov sjemeništarci prevladali sa svojim odgojiteljima.
Nacionalni susret počeo je okupljanjem sudionika u večernjim satima 5. svibnja u Zadru. U subotu, 6. svibnja, molitvu Jutarnje sa sjemeništarcima u sjemenišnoj kapeli predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Nakon predstavljanja prezentacija o životu pojedinih sjemeništa u dvorani ‘Zmajevića’, održan je nogometni turnir na kojem su pobijedili sjemeništarci sa Šalate iz Zagreba. Drugo mjesto osvojili su sinjski, a treće mjesto zadarski sjemeništarci.
U subotnje poslijepodne, 6. svibnja, sudionici su razgledali sakralne i kulturne znamenitosti Zadra te su hodočastili u Nin. U ninskoj župnoj crkvi sv. Anselma sjemeništarci i odgojitelji slavili su misu koju je predvodio don Vedran Torić, rektor splitskog sjemeništa, a propovijedao je don Luka Premelč, duhovnik zagrebačkog sjemeništa sa Šalate.
Zadnjeg dana susreta u sjemeništu ‘Zmajević’, u nedjelju 7. svibnja, prije završnog misnog slavlja u katedrali sv. Stošije na kojem su sudjelovali sjemeništarci, održan je susret odgojitelja na kojem su razmijenili iskustva o djelovanju sjemeništa i odgoju za zvanja.
Nacionalni susret sjemeništaraca tradicionalno se održava početkom svibnja, svaki put u drugoj nad/biskupiji.
Ines Grbić
