Sudionici Nacionalnog susreta sjemeništaraca iz Hrvatske i BiH sudjelovali su na završnom misnom slavlju svoga trodnevnog susreta koje je u katedrali sv. Stošije u Zadru u nedjelju, 7. svibnja predvodio don Ante Dražina, rektor zadarskog sjemeništa ‘Zmajević’. Propovijedao je vlč. Matija Pavlaković, rektor zagrebačkog sjemeništa sa Šalate.
Rektor Dražina poželio je da Duh Sveti vodi i prosvjetljuje sjemeništarce u njihovim razmatranjima, promišljanjima, razlučivanju i donošenju odluke na što ih Bog poziva u životu, poručivši: „Kada si našao Isusa, našao si i svoj put“.
„Ne možemo znati što nosi budućnost. Ali znamo tko nosi budućnost, moju i tvoju! Isus je put“ poručio je vlč. Pavlaković, podsjetivši na jedan poučan grafit: „Roditelji su me izveli na pravi put, a sada autostopiram’.
Isus je put i za one koji tako razmišljaju. Sveti Luka, autor Djela apostolskih, kaže: ‘Nema uistinu pod nebom drugog imena danog ljudima, po kojem se možemo spasiti’.
U tumačenju evanđelja Pete vazmene nedjelje, vlč. Pavlaković rekao je da Isus ostavlja svojevrsnu duhovnu oporuku učenicima, nešto što će ih držati kada ga više ne budu gledali.
„Isus govori o stanovima koje ide pripraviti, odlazi da se vrati. Podrazumijeva se da učenici znaju kamo Isus odlazi, premda valjda nitko od učenika nije shvatio što Isus priča. Toma svojim brutalnim poštenjem prekida Isusov govor i pita: ‘Ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?’.
Toma traži jasnoću, svojevrsnu zemljopisnu kartu i točan opis toga Isusovog puta. Nije podanik koji tek klima glavom. A tko samo klima, brzo zaspe, kaže mudra izreka“ rekao je vlč. Pavlaković, istaknuvši: „Sveti ljudi ne boje se biti netaktični. Usude se pitati, i kada to izgleda možda neprimjerenim. Primjerice, Blažena Djevica Marija – nije tek kimnula glavom na anđelovu vijest. Nego kao jaka, karakterna žena, dala je svoju primjedbu: ‘A kako će to biti, kad ja muža ne poznajem?’.
Jasna pitanja daju jasne odgovore! I apostol Toma svojim pitanjem od Isusa je isprovocirao snažnu i duboku istinu koja odjekuje kroz svu povijest i cijelu vječnost: ‘Ja sam Put, Istina i Život’“ istaknuo je vlč. Pavlaković.
Potaknuo je da primijetimo kako Isus nije rekao, Ja sam jedan od puteva, Ja sam jedna od istina ili ja sam jedan od stilova života.
„Ne! Već da je on jedini! Isus nije jedan u nizu duhovnih velikana koji objavljuje otajstvo Boga, već on sâm jest Bog. On sâm jest put, istina i život i onaj kojega sve druge religije traže“ istaknuo je vlč. Pavlaković, rekavši kako iz osobnog iskustva znamo da bez puta nema putovanja. Bez istine nema znanja. Bez života nema življenja.
„Makar bili na putu, važno je upitati se jesmo li na pravom putu. Sv. Toma Akvinski kaže: ‘Bolje je na pravome putu šepati, nego na krivome trčati’. A Isus je pravi put. On sâm nas vodi i želi nas voditi“ rekao je vlč. Pavlaković.
Usporedio je to sa situacijom kada u gradu kojega osoba inače ne poznaje pokuša tražiti pravi put. Pritom zaustavi prolaznika koji objašnjava gdje sve treba ići, kamo skrenuti, objašnjava različite puteve koje treba proći za doći do cilja. To je teško sebi predočiti, to osobu može i frustrirati. Dok, netko drugi će vrlo kratko reći: Slijedi me! Upravo tamo idem!
„Isus je ovaj drugi! Slijediti ga znači ići spokojno za njim, imajući povjerenja da će nas voditi cilju. I to je vjera koja se temelji na povjerenju i predanju, a ne znanje. A sumnjivci mogu i dalje sumnjati i snositi posljedice“ rekao je vlč. Pavlaković, potaknuvši da krenemo Isusovim putem. „Drugog puta i druge istine u životu nema. Makar je oduvijek bilo i bit će onih koji poput Pilata odmahuju i pitaju, Što je istina?
Isus je istina koja omogućuje traženje istine i istina koju svi tražimo. Isus je život. Mi svašta znamo u životu, tragamo za ljubavlju od koje dobivamo kapljice. A treba znati živjeti. Isus nije tek neki učitelj života, on sâm je život. Živimo onoliko koliko Isus živi u nama i koliko mu mi to dopuštamo. Ne tek koliko mi u životu činimo, nego koliko njemu dajemo da on u nama čini“ rekao je vlč. Pavlaković, potaknuvši da s Psalmistom molimo: ‘Uči me, Gospodine, svojemu putu, da hodim u istini tvojoj’.
Ines Grbić
