Na blagdan Svetoga Trna u Pagu, u četvrtak, 4. svibnja, svečano misno slavlje u zbornoj crkvi Uznesenja BDM u Pagu predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Proslava je počela u ženskom benediktinskom samostanu sv. Margarite u Pagu gdje je na oltaru u crkvi Marijinog navještenja bio postavljen Sveti Trn kojega paške koludrice čuvaju već sedam stoljeća u svom samostanu.
Nakon što je mons. Zgrablić pokadio Trn, iz samostanske crkve nadbiskup je krenuo sa svećenicima i asistencijom noseći Sveti Trn u ophodu prema paškoj zbornoj crkvi, gdje je Trn bio položen na oltar te je počelo misno slavlje.
Sveti Trn u Pag je 1443. iz Svete Zemlje donio paški sin fra Ivan Tutnić svojoj sestri Stani, redovničkog imena Marija, na njeno monaško zavjetovanje u paški benediktinski samostan. Tutnić je napisao i javnu ispravu u kojoj opisuje kako je došao do Svetog Trna te je odredio kako će se častiti ta relikvija.
Sveti Trn je jedinstvena relikvija koja je osobno povezana s Isusom te je, iako je materijalni predmet, nepropadljivo postojana više od dva tisućljeća. Taj Sveti Trn ima potvrdu Svete Stolice da je autentičan trn koji se nalazio na glavi raspetoga Isusa za vrijeme njegove muke i smrti u Jeruzalemu. Autentičnost trna kroz stoljeća su potvrđivali i papinski vizitatori u Pagu.
Mons. Zgrablić izrazio je divljenje i ponos paškim krajem i gradom Pagom jer čuva dragocjenu relikviju Svetog Trna koji je bio na Isusovoj glavi tijekom njegove muke.
„Zahvalni smo benediktinskim koludricama koje već toliko stoljeća s velikom ljubavlju i pobožnošću čuvaju tako dragocjenu relikviju, taj veliki znak svima nama. Generacije su se toliko godina okupljale na proslavi Svetog Trna“ rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da stajati pred tako velikom relikvijom potiče na pitanja: „Je li moguće da je to zaista trn koji je bio na Isusovoj glavi, dio trnove krune kojom su Isusa okrunili u trenucima njegove muke? Gdje je bio taj Trn tolika stoljeća, 1400 godina prije nego je došao u Pag? Zašto je taj materijalni predmet nama toliko važan, što nam govori? Zašto nam je to potrebno? Zašto s velikim poštovanjem častimo tako veliku relikviju?“.
„Dok se spominjemo Isusove muke i dok promatramo Trn, u tom Trnu gledamo veliki simbol koji nam jako puno govori i u nama može produbiti vjeru, da se žarom naše vjere možemo pridružiti tolikoj vjeri naših prethodnika koji su stotinama godinama častili relikviju. Također, možemo se pridružiti i vrijednostima i blagu koje postaje dio nas“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da nas Sveti Trn kao simbol upućuje na osobu Isusa Krista.
„Krist je središte naših misli, razmatranja i središte toga Trna. Ne klanjamo se nekoj materiji, jednom trnu, nego klanjamo se živom Bogu koji je nazočan među nama u Isusu, a na koga nas taj simbol podsjeća i kojega nam Sveti Trn približava“ poručio je nadbiskup Zgrablić.
Značenje Svetoga Trna opisuje i Riječ Božja po proroku Izaiji, koja je pročitana na liturgijskom slavlju.
„Prorok Izaija je još davno, 800 godina prije rođenja Isusa Krista, pun Božjega duha, pun oduševljenja Božje ljubavi i onoga što Bog hoće učiniti s narodom, predvidio što će se dogoditi i opisao je što ćemo doživjeti.
Pun duha, Izaija kaže: ‘Sionu za ljubav, neću šutjeti’. Ne mogu šutjeti zbog onoga čime sam ispunjen, zbog onoga što Duh Božji govori u meni! Iz ljubavi ne mogu šutjeti!“ istaknuo je mons. Zgrablić. U tom kontekstu, podsjetio je kako je sv. Franjo, kad je shvatio kolika je ljubav Bog i koliko ga Bog ljubi, trčao po Asizu i vikao Ljubav nije ljubljena. Kad je shvatio da Boga koji je sama ljubav mi ne ljubimo.
„Prorok Izaija nama kaže: ‘Radi ljubavi Božje neću šutjeti’. Ljubav Božja ne može mu dati mira. Božja ljubav ne da nam mira. Ona nas zahvaća, ona nas obuzima! Ljubav Božja nas nosi! To je prva stvarnost koju se želi probuditi u nama po razmatranju Svetog Trna – da u simbolu Svetoga Trna promatramo Božju ljubav i budemo obuzeti Božjom ljubavlju koja nam je darovana u njegovom sinu Isusu“ potaknuo je mons. Zgrablić.
Istaknuo je i misao proroka Izaije, ‘Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti’. Bog je Graditelj našeg života koji daje da možemo živjeti i postojati, rekao je nadbiskup. Metafora Boga koji se kao graditelj ženi s osobom znači: „Bog nas želi toliko sjediniti sa sobom u svojoj ljubavi, u svojoj intimi i tu ljubav nam pokazuje da je možemo otkriti. Nigdje Boga ne možemo toliko otkriti, koliko u njegovom sinu Isusu Kristu“, poručio je nadbiskup.
Boga ne otkrivamo samo u njegovim riječima. „Isus nije samo lijepo govorio i naučavao, nego, Isus je ušao i u muku. Isus je prihvatio trpljenje. Isus je prihvatio da čovjek koji je maleni stvor, digne ruku na svoga graditelja, na svoga Stvoritelja, na Gospodara“ upozorio je nadbiskup.
U kontekstu Izaijine riječi „U Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svoga“, nadbiskup je rekao da je svaki čovjek u Božjoj ruci.
„Bog koji nas drži u svojoj ruci prihvatio je trpljenje. Isus je prihvatio biti izbičevan strahovitim bičevima, da trnje bude na njegovoj glavi, da ga ponize, razapnu. Isus je sve to učinio zbog nas, jer mi smo tvrda srce, jer mi imamo kameno srce. Božja ljubav nam je toliko očita. Bog koji nam je dao život, pokazao nam je što je sve spreman za nas učiniti. To čitamo u Svetom Trnu“ rekao je mons. Zgrablić. Stoga je Sveti Trn poticaj da u nama probudi živu vjeru i ljubav prema Gospodinu.
„Zahvalni smo Gospodinu za taj znak, da Gospodin čini ono što kaže prorok Izaija, ‘I puci će vidjeti tvoju pravednost’. Da vidimo Božju pravednost. Božja pravednost nije ljudska. Ljudska pravednost podrazumijeva da nikome ne učiniš nepravdu. Božja pravednost je puno veća. Božja pravednost ne ravna se načelom Kako ti meni, tako ja tebi. Božja pravednost je bezuvjetno na našoj strani. Bog nas ljubi bezuvjetno. Bog nas ljubi i u našim slabostima i u našim grešnostima.
Bog nas ljubi u našem trnju u kojem jesmo. Bog nam se tu približava, gdje mi jesmo – tu nam Gospodin dolazi. Bog nam nije blizu samo u našim lijepim trenucima, u crkvi ili samo kad smo dobri. Nego, Bog nam je još bliži u trenucima naše slabosti, tu nam dolazi ususret.
Bog nam ne postavlja nikakve uvjete, Voljet ću te ako ti mene voliš. Voljet ću te ako ideš u crkvu, voljet ću te ako činiš dobro, voljet ću te ako ne sagriješiš, ako čuvaš zapovijedi. Bog ne postupa tako, po toj ljudskoj pravednosti. Božja ljubav prema nama ničim nije uvjetovana“ istaknuo je mons. Zgrablić.
Druga stvarnost je hoćemo li mi prihvatiti što nam je Bog darovao, hoćemo li vršiti njegove zapovijedi. „Jer ako ne vršimo Božje zapovijedi, mi zatvaramo sebe da Božja ljubav ne može do nas doprijeti. Mi stvaramo prepreku. Grijeh i zlo koje činimo otvrdnu naše srce da nas Božja ljubav ne može dodirnuti, osvojiti. Da nas Božja ljubav ne može nositi kao što je nosila proroka Izaiju i apostola Pavla“ rekao je zadarski nadbiskup.
Razmatrao je i značenje trna o kojemu govori apostol Pavao u Poslanici Korinćanima, da on ima trn u svom tijelu. Pavao je tri puta molio Gospodina da odstupi od njega zbog toga njegovog trna. Ali čuo je riječ Gospodina: ‘Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje’.
Što god bio trn u Pavlovom životu, potiče na pitanje: tko ne želi biti bez mana, bez grijeha. „Koliko puta smo molili Gospodina da nešto udalji od nas, jer nas to muči, misleći pritom da smo sami sebi teški i grozni. Ili možda postoji neki trn u našoj obitelji, sredini, društvu. Molimo Makni, Gospodine, ovaj trn od mene. Bože, učini ti nešto. Odreži taj trn koji me bode svaki dan u mom životu, skrati taj trn, da toliko ne bode. No, sveti Pavao kaže, ‘Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje’.
Podsjetivši da su nas Isusovemodrice izliječile, nadbiskup je rekao: „Gospodin nije maknuo naše mane iz našeg života, ali nastanio se u našim manama. Tu nam je došao blizu. On je naše mane primio na sebe. Gospodin dolazi svaki put kad smo slabi, kad osjećamo da nam je teško – Bog nam uvijek tu dolazi ususret. Ne da nas kazni, ne da se naljuti na nas. Nego da nas spasi. Uvijek dolazi kao ljubav i kao milosrđe. Bog je uvijek na našoj strani. Uvijek je onaj kakav se pokazao u svome sinu Isusu Kristu“ poručio je mons. Zgrablić.
Potaknuo je da na naše slabosti, naše trnje, pogledamo s druge strane i prepoznamo Gospodina koji nas privlači dobru. Upozorio je da nam Zlo predstavlja Boga kao onoga koji je kriv što nam se dogodila nesreća.
„Bog nikada ne dolazi učiniti odmazdu u našem životu. Bog nikad nije uzrok nikakvog zla u našem životu. Ali u svakom zlu i grijehu, u svakom trnu dolazi nam ususret, da nas spasi. Da nam kaže, Ne boj se! I kad umireš, ne boj se. Ja sam pobijedio grijeh, ja sam pobijedio smrt. Tu sam, s tobom. Pouzdaj se u mene“ ohrabrio je nadbiskup.
Naša snaga usavršuje se u slabosti da se obratimo Gospodinu i da ne zaboravimo na njega. „Da se ne utopimo u našoj oholosti. Kad bi Gospodin maknuo sve naše mane, možda bismo se još više udaljili od njega. Gospodin se nije udaljio u našim manama, nego nam se još više približava. Tu nas spašava, tu nam još više daruje sebe“ rekao je nadbiskup. Takvo iskustvo doživi se osobito u sakramentu ispovijedi kad čovjek izrekne svoje grijehe i osjeća kao da je teret pao s njega, jer je Gospodinu dopustio da uđe u njegov život.
„Neka nas čašćenje Svetog Trna potakne da ne ostanemo ravnodušni, nego da se otvorimo ljubavi koja nam je do kraja darovana u Isusu Kristu. Ta ljubav nije samo jedanput darovana, prije 2000 godina, nego mi smo u sakramentu mise u kojem se uprisutnjuje, ponazočuje sve što je Isus učinio u svojoj muci, smrti i uskrsnuću za svakoga od nas.
Bog u misi žrtvuje svoga Sina na sakramentalan način, da bismo bili dio njegove ljubavi. Bog u našim slabostima uskršava nas na novi način, daruje nam uskrsnuće i čini nas dionicima njegovog života. Zato je to naša radost, jer slavimo Gospodina zbog njegove ljubavi i dobrote. Neka Sveti Trn koji se časti u Pagu bude uvijek znak naše žive vjere, onoga što Gospodin s nama čini i što do kraja želi izvesti u ovome svijetu i u vječnosti“ potaknuo je mons. Zgrablić.
U pozdravnoj riječi na početku mise, don Božo Barišić, paški župnik i dekan Paškog dekanata, rekao je da je Božjim promislom u grad Pag prije više od 580 godina stigla paška svetinja, Sveti Trn. „Taj sveti znak Isusove ljubavi za čovjeka među nama je kako bi nas podsjećao da je Isus s nama – Bog koji je raspeti, ali i uskrsnuli Učitelj“ rekao je don Božo, istaknuvši providonosnim da se istog datuma, 4. svibnja, u Torinu slavi blagdan Svetog platna u kojega je Isus bio umotan nakon svoje smrti. I taj blagdan odobrila je Kongregacija za obrede. Blagdan Našašća Svetog Križa, pak, slavi se 3. svibnja, dan prije ova dva blagdana, Svetog Trna u Pagu i Svetog platna u Torinu.
„Ti sveti znakovi Božje ljubavi potiču nas i pozivaju da budemo čuvari svetoga, ali i ustrajni molitelji koji svjedoče neizrecivu snagu križa i Kristovog uskrsnuća. Predajmo Gospodinu sve što nas tišti, muči i probada. Molimo ga da on zaslugama svoje muke i svog slavnog uskrsnuća preobrazi sve naše boli“ potaknuo je župnik Barišić.
Nakon mise, mons. Zgrablić predvodio je svečanu procesiju sa Svetim Trnom ulicama grada Paga. Nadbiskup je za vrijeme procesije koja prolazi i dijelom paške rive nosio Sveti Trn koji se nalazi u staklenom cilindru, hodajući pod svečanim baldahinom, u pratnji ferala i vitezova Svetoga groba jeruzalemskoga, Claudea Grbeše i Mire Radalja.
U Pag je došla i skupina biogradskih hodočasnika s paškim sinom don Darijem Tičićem, župnikom Biograda koji se s povjesničarom prof. dr. Miroslavom Granićem bio zauzeo za obnavljanje javnog čašćenja Svetog Trna.
Za vrijeme procesije, don Dario je s paškim župnim zborom predvodio pjevanje pjesme Isusova kruno sveta na melodiji pučkog napjeva Častimo te, Križu sveti.
U proslavi su sudjelovali i članovi paškog KUD-a Družina u paškoj narodnoj nošnji, članovi DVD-a Pag i paška Gradska glazba koja je za vrijeme procesije svirala tri pjesme.
Rimska Kongregacija za obrede odredila je 1788. da se proslava Svetog Trna slavi svake godine 4. svibnja, što je objavljeno i u Obredniku Zadarske nadbiskupije.
Javno čašćenje Svetog Trna u Pagu obnovljeno je 2019. god., 74 godine nakon što je ta tradicija bila zamrla u komunizmu. Sveti Trn javno se častio u Pagu 500 godina, od 1445. do 1945., kad su procesiju sa Svetim Trnom zabranile komunističke vlasti. Nakon 77 godina, 4. svibnja 2022. u gradu Pagu ponovno je održana procesija sa Svetim Trnom koju je, kao i misno slavlje, predvodio mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Hrvatskoj.
Ines Grbić